LIJEPA manekenka, ekonomistica, supruga Jerka Leke i ljubiteljica trendova koja nas uvijek oduševljava svojim odjevnim kombinacijama. Primjećujemo kako je uvijek dotjerana i fit, pa ne možemo ne diviti se i zapitati, kako to sve uspijeva i stiže. Dvaesetšestogodišnja  mama dvojice dječaka Iva Leko, odvojila je malo vremena kako bi nam otkrila kako odgaja svoja dva prekrasna sina.

 

 

Dan nam započinje prilično rano,oko pola 7 budi se mlađi sin Leon (1,5g), na moju sreću uvijek dobro raspoložen, pa dok se on igra, ja radim doručak i pijem jutarnju kavicu,oko pola 8 budi se stariji sin, Carlos(4g), zatim tata, te potom skupa doručkujemo. Nakon toga slijedi još malo zajedničke igre te spremanje. Dečke u 9 vozim u vrtić te produžujem na pilates, zatim na tržnicu i u dućan te kuham ručak. Ujutro uspijem uhvatit nešto vremena za sebe, ali ubrzo dečki stižu kući i onda u potpunosti provodimo vrijeme s njima.

 

Koji vam je omiljeni zajednički ritual s dječacima? 

 

Teško je izdvojiti omiljen, jako ih je puno, ja sam jedna od onih mama koje uživaju u njima i njihovom odrastanju. Svaki trenutak s njima je dragocjen i neponovljiv.

 

 

 

Meni je lakše s drugim djetetom, prvenstveno jer sam puno vise znala, nisam se toliko bojala kao s prvim, te sam  bila puno opuštenija. Mislim da je to i prirodno.
 

Želim da budu dobri i iskreni ljudi. Da poštuju starije ljude i različitosti, da žive svoj život u dobroti i ljubavi, i još mnogo toga što ih od malih nogu učimo svakodnevno kroz igru i životne situacije. Nažalost pojam morala i moralnih vrijednosti u današnjem vremenu se u potpunosti iskrivio,ali ja se nadam da ćemo uspjeti u tome, da odgojimo djecu na način kako su nas odgajali naši roditelji.

 

 

Promijenilo je moje razmišljanje i određene životne stavove. Ima toga puno ali ukratko,od toga da su oni na prvome mjestu pa zatim sve ostalo,do toga da se ne nerviram oko nekih stvari koje sam prije smatrala bitnima a sada im ne pridodajem ni malo pažnje. Promijenilo je i moj ritam života. Sve je podređeno njima, od buđenja, hrane,  odlaska u krevet, do kave s prijateljicom. Sve se prilagođava njihovim potrebama pa onda našima. Mislim da je tako i kod svih ostalih majki.

 

 

Relativno ste mlada majka, kako ste se snašli u toj ulozi? 

 

Pa ja mislim da sam se dosta dobro snašla. Jako sam puno čitala o trudnoći a kasnije i o porodu te odgoju djece. U početku sam skupljala savjete i informacije ali sam na kraju ipak postupala onako kako me intuicija navodila. Uvijek u životu tako postupam pa sam i u svemu sa djecom odlučivala u hodu, dosta sam neopterećena, biram za njih ono sto mislim da je najbolje te u svemu dajem maksimum.

 

 

 

Sve sam nekako prebrodila pa i ne mogu reci da nisam bila spremna. Najteže su mi padala noćna buđenja, pogotovo s prvim djetetom. Budio se do druge godine dva puta svaku noć, i nisam mogla više dočekati noć koju ćemo odspavati u komadu. Zatim se rodio drugi sin, prvi je počeo spavati cijelu noć, a drugi se budio svaka dva sata. Sad iz ove perspektive mi je to smiješno, jer sasvim normalno funkcioniram sa par sati sna i neprekidnim buđenjem, a onda mi je to bilo zastrašujuće.

 

 

Obojica su jako vješti s loptom. Kada odlazimo u park obavezno nosimo 2 lopte, jer jedino ih to zanima na cijelom igralištu. I Carlosa i Leona. Leon, mlađi sin, sve oponaša starijeg a Carlos,stariji, tatu. Stariji sin ne propusta niti jednu tatinu utakmicu na koje redovito odlazi od svoje druge godine.

 

 

 

Pomaže, jako puno pomaže u odgoju. Njegovu riječ smatram jednako bitnu kao i moju. U principu se oko svega dogovaramo i sugeriramo. Tata je puno veći autoritet od mene, i djeca ga vise slušaju nego mene.

 

 

Prisustvovao je na oba porođaja, i vjerujem da mu je to jedno od ljepših iskustva u životu.

 

 

Otkako su ove  godine krenuli u vrtić,imam ujutro vrijeme za sebe. I to mi je sasvim dovoljno. Stignem obaviti sve za sebe,djecu i kuću. A najviše se opustim na pilatesu, yogi,  kavi ili ručku sa mužem, prijateljicama  i društvom.