ŠKOLSKI razvoj beba, od samog rođenja pa tamo negdje do prvog rođendana, ima svoj kalendar zakonitosti prema kojima se ravnaju i roditelji i pedijatri.

 

No nijedno dijete nije isto, niti se razvija istom brzinom i zato je jako važno kalendar razvoja shvatiti kao smjernicu i nikako ne paničariti ako vaša beba u točno tom tjednu nije napravila ono što je prema kalendaru već trebala.  
 

Za razliku od razvoja koji je manje-više individualan, postoje neki refleksi koji bi se do određenog mjeseca starosti trebali izgubiti te ako su oni i dalje očiti, tada treba dignuti paniku. 

 

O kojim je refleksima riječ, o tome ćemo u nastavku nakon što pobliže pojasnimo što uopće znači i kako se odvija bebin razvoj.  
 

Dječji razvoj od prvog dana rođenja nikada ne teče glatko i ravnomjerno, nego ciklično.

 

Pojedini oblici ponašanja pojavljuju se i gube, da bi se ponovno pojavili i izgubili.

 

Drugim riječima, razvoji raznih funkcija naizmjenično se smjenjuju tako da se u određenom periodu jedna funkcija naglo razvija, a druge tada stagniraju.

 

Primjerice - kod neke se djece sposobnost za kretanje razvija mnogo brže u odnosu na razvoj govora ili obrnuto, tako da stječemo dojam kako dijete planski savladava prvo jednu vještinu, a ostale ostavlja po strani da bi ih moglo usavršiti kasnije, kada će prijeći i na druge vještine. Zato se različite faze tjelesnog i mentalnog razvoja odvijaju svojim tempom i u različito vrijeme dospijevaju do zrelosti. 
 

Uloga roditelja u tom je smislu vrlo važna, jer je roditelj taj koji je uz dijete stalno te može i mora znati prepoznati je li beba dovoljno zrela za mali skok u razvoju, odnosno, postoji li nešto upozoravajuće u njihovoj lijenosti. Ako je to slučaj, naravno. 

 

Djeca se normalno rađaju oko devetog mjeseca od začeća te rođenjem počinje njihov tjelesni i psihički razvoj. U prvim danima nakon rođenja beba proživljava neobično novo iskustvo izvan okruženja koje je dotad poznavala. Taj događaj je vrlo važan za bebe jer se radi o korjenitoj promjeni sredine i dotad uobičajenog oblika života. 

 

U trbuhu je embrij živio parazitski i bio zaštićen od svih opasnosti - visoke i niske temperature, povreda, gladi, žeđi. Dobivao je hranu i kisik preko majčinog organizma, a preko njega je i izbacivao produkte metabolizma. Napustivši utrobu, dijete prekida neposrednu vezu s majkom i iz jedne sredine oskudne dražima prelazi u sredinu gdje će kao novorođenče biti izloženo mnogim vanjskim poticajima, čije je djelovanje vrlo značajno kako za tjelesni tako i za psihički razvoj. Period novorođenčeta je vrijeme u kojem se dijete prilagođava novim uvjetima života kroz usavršavanje osnovnih bioloških funkcija.

 

Zato se natalna faza zove razdobljem oporavljanja od fiziološke traume rođenja i  uspostavljanja ravnoteže s okolinom.

 

Tad prvo kreće ovladavanje trima funkcijama: disanjem, uzimanjem hrane i izbacivanjem štetnih tvari.

 

Odmah nakon njih stižu i sljedeće sposobnosti: uspostavljanje osjeta vida, sluha, njuha, okusa, bola i promjena položaja. Iz tih sposobnosti kreću i nova ponašanja - pokretanje očiju, sisanje, plakanje, kašljanje, okretanje glave, dizanje brade u potrbušnom položaju, savijanje i rastezanje udova, mljackanje, a javljaju su i neki refleksi koji naknadno iščezavaju. 
 

Jedan od njih je i Morov refleks koji se testira tako da dijete povučemo za šakice da mu se glava podigne za nekoliko centimetara, zatim ga pustimo da mu glava lagano padne. U tom trenutku javlja se refleks kojim dijete širi ruke, otvara šake, razmiče prste, nakon čega se ruke, praveći kretnju obuhvaćanja, ponovno vraćaju u prvobitni položaj. Taj refleks može izostati pri rođenju što znači da se radi o oštećenju pri porođaju. 

 

U pravilu taj refleks iščezava između drugog i četvrtog mjeseca te ako se nastavi mnogo kasnije, svakako se posavjetujte s pedijatrom. 
 

U toj je dobi važan i refleks automatskog koračanja. Ako novorođenče dignemo od tla, ali tako da ipak dotiče nogama površinu, ono će praviti pokrete kao da hoda. To nisu pravi pokreti hodanja jer nisu koordinirani s pokretima gornjeg dijela tijela, no ukoliko se taj refleks nastavlja javljati i nakon pet  mjeseci života on znači patološku pojavu. 

 

U ovoj dobi treba dobro pratiti vaše dijete i ukoliko osjetite da ono kasni u nekim zadanim okvirima tada ih treba malo poticati, ali nikako ne raditi pogreške kojima ćete prije nego što je beba zaista spremna, poticati nagli razvoj. 

 

Dojenačka faza 
 

To je razdoblje koje seže od rođenja do početka razvoja govora i riječ je o razdoblju simbiotičkog odnosa između majke i djeteta, u kojem se postavljaju smjernice za daljnji razvoj djetetove osobnosti. U toj je fazi iznimno važan čuvstveni bliski dodir koji je temelj pozitivnog razvoja. To je prema Sigmundu Freudu vrijeme oralne faze - teži se svemu što proizvodi ugodu, a izbjegava se neugoda.

 

Plač dojenčeta prvi je znak njegove nelagode i majku treba potaknuti na brižnost. Plač je ključni podražaj za nagon skrbi u majke. Ako je taj nagon poremećen, to kod djeteta izaziva frustraciju i strah.

 

U toj fazi razvoja u središtu pažnje je uzimanje hrane te su usta glavni izvor ugode, dok ugodi i neugodi pridonose i druge okolnosti kao na primjer je li dojenče u suhome i je li mu toplo te kako majka s njim postupa. Ne proživi li beba tu fazu uglavnom ugodno, u djetetu se javlja stanje napetosti koje može postati izvorom neurotičnih konflikata. Takve smetnje u razvoju vidljive su kod napuštene djece koja odrastaju u domovima bez majke koja će biti uz njih neprestano i koja će im pomoći u izgrađivanju trajnih odnosa. 

 

Dakako, ta je mogućnost prisutna i u obiteljima sa samo jednim roditeljem.  Česta odsutnost, oca zbog kojekakvih razloga, uzrokuje tjelesnu povezanost djeteta s majkom te budući da je odgovornost tada samo na strani jedne osobe, sve ovisi o tom jednom odnosu.

 

Različito ponašanje u dojenačkoj dobi već pri uzimanju hrane pokazuje sposobnost djeteta za učenje. Dijete vježba sisanje, pa mu pokreti postaju sigurniji, ciljaniji i snažniji. Ako se dijete postavi u položaj za sisanje, ono i prije nego što dođe u doticaj s hranom, počinje sisati. Riječ je o uvjetovanom refleksu koji će trajati još dugo. 

 

Već prvi dan nakon rođenja, dijete čuje i vidi, iako se zapravo radi samo o nejasnim utiscima.

 

U drugom i trećem mjesecu dijete počinje reagirati na akustičke podražaje, a potom na utiske svjetla i boje. Zato ako vaša beba i nakon tog razdoblja još uvijek ne pokazuje interes za ovakvu vrstu podražaja, posavjetujte se s pedijatrom. 

 

Istaknimo i to da su pokusi pokazali da dojenčad u toj fazi znatno više zanimaju slike na kojima su lica osoba nego slučajni uzorci, iz čega se može zaključiti da se opažaji dubine i oblika razvijaju već vrlo rano, ili su dijelom čak i urođeni.
 

Šarolikost okoline važna je za poticaj osjetila i aktiviranja znatiželje. 
 

Što se tiče osjetilnosti, u toj se dobi djeteta javljaju očno motorni pokreti. Vid postaje binokularan, smiješak je jasno oblikovan, dijete mimikom lica odgovara na podražaje izvana. Promatra vlastite ruke i pogledom prati njihovo kretanje. 

 

 

Od trećeg mjeseca nadalje, ljudsko lice postaje najzanimljivijim predmetom opažanja.  U to vrijeme dijete je već naučilo okretati glavu prema predmetima koji proizvode zvuk. Ako do tada beba ne počne pokazivati interes za zvučnim podražajima, također se posavjetujte s pedijatrom. 

 

U trećem mjesecu dijete bi tako već trebalo početi reagirati na ljudski glas guturalnim glasovima - ni plačem ni tepanjem - a u dobi između 4. i 7. mjeseca počinje izgovarati prve slogove.

Dakle riječ je o periodu od tri mjeseca u kojem bi beba trebala početi sa svojim prvim malim gugutavim "riječima". 
 

Gugutanje je zapravo priprema za glasni govor te beba stalno stvara nove glasove, odnosno ono ih samo oponaša te tako proširuje i razvija svoj registar glasova. Dijete u tom periodu razaznaje ljude oko sebe te poseže za stvarima koje vise pred njim. Dijete od 10 mjeseci trebalo bi se moći lako okretati oko vlastite okomite osi te imati stabilan sjedeći položaj. 

 

Hvatanje se približava konačnom obliku u vidu gornje hvataljke. To je razdoblje i kada dijete sve više oponaša naše pokrete (plješće), no ti pokreti i dalje podsjećaju na pokrete lutke. 

 

Njihova bi mimika sada već trebala biti izražajna, vokabular bi trebao dosezati barem tri riječi, a motorika bi ih mogla služiti do te mjere da mogu bacati i skupljati predmete. 

 

U razdoblju od 12. do 15. mjeseca djeca obično već ovladavaju i hodanjem, ili barem djelomičnim hodanjem što ujedno označava kraj prvog djetinjstva kada dijete naglo postaje sve pokretnije i nemirnije. To je početak funkcionalnih pokreta. Javlja se interes za slike. Govor je još siromašan riječima, ali je bogat u svom vlastitom žargonu i oponašanju.