MNOGI roditelji koriste kažnjavanje kako bi odgojili otpornu djecu, ali dječja psihologinja Mona Delahooke tvrdi da je to pogrešno. Naime, u svojoj knjizi Roditeljstvo mozga i tijela: kako prestati upravljati ponašanjem i početi odgajati radosnu, otpornu djecu objašnjava kako, umjesto kazni, roditelji trebaju koristiti drugačije metode.

"Nova paradigma gradi otpornost u ljudskim bićima. Istraživanje relacijske neuroznanosti jasno pokazuje da dječju otpornost gradi odgovorno roditeljstvo koje podrazumijeva umirivanje djeteta kada je njegov živčani sustav u nevolji'', objašnjava psihologinja. Kako donosi Make It, njezina knjiga osporava pretpostavku da se djeca ponašaju loše kako bi pridobila pozornost roditelja ili dobila ono što žele. Ta pretpostavka, kaže ona, dovodi do negativnih posljedica.

''Vjerujemo da djeca žele udovoljiti svojim roditeljima koliko je god to moguće. To znači da dijete koje doživi tantrum u trgovini jer mu nisu kupili grickalicu koju želi ne namjerava biti nezahvalno. Jednostavno još uvijek nije razvilo emocionalne alate za suočavanje s neugodnim situacijama ili odbijanjem. Još nije izgradilo sklop samoregulacije", objašnjava.

"Sposobnost prihvaćanja razočarenja i nepredvidivosti i uvjeravanja samog sebe, to je vrlo dug razvojni proces koji većina djece nema dok ne porastu."

U tradicionalnom roditeljstvu na djecu se najčešće viče ili ih se kažnjava bez imalo priznavanja njihovih osjećaja, a psihologinja naglašava da je to jedna od najvećih grešaka koje roditelji mogu napraviti.

''Ne samo da se ljutite na njih već ih krivite što su bili nepristojni ili pripisujete motiv koji je negativan vrlo normalnom procesu kada dijete vidi nešto u trgovini i želi to imati. U odgovornom roditeljstvu roditelji priznaju djetetu da razumiju kako se osjeća i da je njegovo razočarenje normalno, ali i dozvoljeno. Morate naučiti dijete da regulira svoje osjećaje, a samoregulaciju gradite kroz odnose sigurnosti i povjerenja'', dodaje.

Isto tako, Delahooke tvrdi da postoje mnoga istraživanja koja potvrđuju kako pristupanje djetetovom bijesu s empatijom umjesto s prosuđivanjem može pozitivno utjecati na kemiju njegovog mozga.