ŽENA je ženi često najveći neprijatelj. I mama mami također. Jako često. No postoje prilike gdje će žena ženi biti najbolja utjeha, gdje će se ženska solidarnost pokazati kao najmoćnije oružje, jer kada situacija to zatraži, ženska će se veza pokazati na djelu. I to nije iznimka koja potvrđuje pravilo već pravilo koje postaje zakon. 

Dokaz nam donosi Denise Stirk s pričom koja će razgaliti svaku mamu. Jer je moćna. 

"Prije nekoliko tjedana moja draga prijateljica izgubila je dijete. Kćerku staru 21 mjesec koja je umrla iznenada. 

Kako živimo na dvije različite strane naše zemlje nisam je mogla iste minute doći zagrliti i utješiti, no sljedeći vikend planirala sam put. Bila sam jako nervozna jer nisam znala što bih joj trebala reći, što učiniti da je utješim u situaciji u kojoj je baš nište nije moglo utješiti. 

Mučilo me što ću reći, što bih možda trebala prešutjeti, kako im se uopće obratiti. Htjela sam pronaći prave riječi, međutim, kako? Ja imam dvoje savršeno zdrave djece i nisam nikada bila u situaciji da izgubim tako nešto dragocjeno. Nisam se stoga uopće mogla poistovjetiti s njenom boli.  

Oboružala sam se citatima, ali ni u milijun godina ne bih pogodila koje su to prave riječi u takvoj situaciji, i što je još tragičnije, nisam bila ja ta koja je tješila. To je bila ona. Ona je ta koja je na koncu svojim moćnim riječima utješila mene. 

Evo što mi je rekla: 

Dok mi je opisivala mučnu situaciju kada je malena umrla, a ona još dugo sjedila u bolnici s njom u naručju, dok su joj suze tiho tekle, rekla je tu jednostavnu rečenicu koja me je zabola ravno u srce - "Ti si mama, ti znaš..." 

Ta jednostavna formulacija otkrila je svu snagu mojih i njenih osjećaja. Zbog tih nekoliko jednostavnih riječi mogla sam početi razumijevati svu silinu njene tuge. 

Dok sam ja tražila prave riječi, dok sam pokušavala odgonetnuti svoju ulogu u toj tužnoj situaciji, ona mi je dala odgovor. "I ti si mama, i ti znaš", no iako nisam nikada spoznala tu istinski tugu, spoznala sam svu radost majčinstva i u samo jednoj sekundi, zbog tih riječi, mogla sam barem na tren zamisliti kako bi to bilo da odjednom izgubim svu tu silnu radost koju proživljavam otkako sam postala mama. 

Da, ja poznam radost i poznam osjećaj kada pomislim da bih tu radost mogla izgubiti. Pa iako taj osjećaj zamišljenog gubitka nije ni približno jak osjećaju stvarnog gubitka - majka sam i znam... da goreg od toga sigurno nema. 

>>>Draga mama, sada razumijem<<<

Svaka mama zna da je gubitak djeteta najgora noćna mora i najveći strah kojeg roditelj može osjetiti. Kakva god da jeste mama to je sigurno i vaš najveći strah i koliko god se mame diljem svijeta razlikovale, ta jedna stvar svima je, baš svima zajednička. Ljubav i strah od gubitka. Naša su srca direktno vezana uz našu djecu i to nijedan rat majki ne može osporiti. Možemo mi ogovarati druge majke i njihove stilove majčinstva, možemo biti toliko nadobudni i misliti da smo uvijek i samo mi u pravu, da će naša djeca izrasti u najbolje ljude jer smo im baš mi najbolje mame, ali sve je to relativno. Jedino što nije i nikada neće biti relativno jest ljubav koju svaka majka osjeća za svoje dijete i strah da bi to dijete mogla izgubiti. 

To je ono što će u potpunosti razumjeti svaka majka. 

I da dokažem poantu, ispričat ću vam još jedno tužno iskustvo. Moja majka, majka koja voli i strahuje baš kao i ja, oboljela je od raka dojke. Željela sam joj biti apsolutna podrška, išla sam s njom na tretmane kemoterapija. Suosjećala sam s njom, jer ipak, ona je moja mama, ali, priznajem, strah od gubitka vlastite majke nije me toliko snažno pogodio kao strah od eventualnog gubitka djeteta. Velika je ljubav koju čovjek može osjetiti i prema vlastitim roditeljima i prema vlastitoj djeci, ali nije isto. 

Dok sam čekala u čekaonici sa svojom majkom ušli su jedna mlada majka s djetetom od oko tri godine. Nisam mogla točno procijeniti koliko je dijete staro jer je bilo toliko sitno, ali kada ga je majka nježno položila u svoje krilo i nešto mu tih šapnula, iz mene su provalile suze. Iako nisam nikada upoznala tu majku, iako nisam nikada pogladila to njeno dijete, iako sam u čekaonici bila sa svojom majkom kojoj dugujem sve u svom životu, moje suze su tiho tekle. Jer sam mama, jer znam, jer sam u toj nepoznatoj majci prepoznala strah od gubitka te poznate radosti. 

A znate li što sam doživjela kada sam se vratila kući od prijateljice koja je izgubila svoje dijete? Došla sam ravno mami. Htjela sam je pitati kako je ona, jer ona je ta koja se trenutno bori za svoj život, no moja mama samo je odmahnula rukom, zagrlila me i pitala me kako sam ja? Zašto ja? Meni se ništa strašno nije dogodilo, ali ona je inzistirala. Jer je mama, jer zna. Jer je imala tu neodoljivu potrebu utješiti svoje dijete. Baš kao što je tijekom četverosatnog leta činila još jedna mama sa svojim nekoliko tjedana starim djetetom. Bebica je gotovo cijelim putem plakala kada god je mama pokušala sjesti. I zato je ta mama, vidno umorna mama, gotovo cijelim putem stajala, njihala svoju bebu, ljubila je u glavicu iako je već spadala s nogu. Ali nije prestajala to svoje klupko gledati s tolikom nježnošću kakvu samo mame mogu gajiti. Jer ona je mama, ona zna. I ja sama mama i u potpunosti sam je razumjela. 

>>>Nejednakost, stereotipi i socijalne norme - javna tajna<<<

Zato na kakve god mame u životu nailazili - bile one skroz drugačije od vas, nemojte biti žena-ženi-neprijatelj. Čemu to stalno rivalstvo jer neka doji neka ne, jer je neka rodila prirodno neka ne, jer jedna konstanto visi nad svojim djetetom dok druga ignorira svoje dijete, dok će jedna sve, baš sve činiti za svoje dijete, a druga ima dvije dadilje i baka servis - jer sve te mame misle da za svoju djecu rade najbolje. 

I sve smo mi mame koje znamo da ljubav koju osjećamo prema svojoj djeci ne može biti veća nego što jest. I da zbog te silne ljubavi ponekad toliko brinemo, toliko se borimo, toliko trpimo i toliko se radujemo, da zbog te ljubavi toliko plačemo čak i onda kada ništa nije povezano uz nas i naše dijete. Kada gledamo ružne scene na vijestima, kada nečije dijete strada na cesti, kada se nečije dijete utopi, oboli, padne... jer svi smo mi mame koje dobro znamo taj osjećaj straha. 

Zato bi umjesto stalnog rivalstva zaista trebale pokazivati malo više suosjećanja. Čak i ako je u pitanju samo neka mama koja prolazi loš dan. Jer svi mi ponekad trebamo tu utjehu, tih nekoliko jednostavnih riječi koje će razumjeti svaka mama - jer sve smo mi mame i sve mi razumijemo. 

Sjetite se toga svaki put kada optužujuće pogledate drugu mamu. Jer i vi ste mama, trebali bi razumjeti da sve što mame rade rade za dobrobit svoga djeteta. Čak i ako se u datom trenutku ne slažete s njenim načinom, sjetite se da se ne slažu ni svi s vašim načinom. Jer i vi ste samo mama.