Foto: Index

KADA su me znali  prije dosta godina pitati,  koja je tvoja najveća želja, prvo su mi na um pale dvije curice, slatke male curice,  koje šeću ispred mene držeći se za rukice. I imala sam veliku sreću jer mi se ta  najveća želja i ostvarila. Mislim da će se svaka mama složiti sa mnom da ne osjećaju veću sreću i ispunjenje od one kada drže svoje dijete u naručju. Preplavi te sreća, spokojstvo i mir. I uživaš svaki trenutak u tom prekrasnom daru. Svu svoju ljubav daješ tom malom, nemoćnom biću. Paziš ga, maziš, ljubiš, tepaš mu.  Samo majčina ljubav može biti tako  bezuvjetna, nesebična i duboka.  Mame vole svoju djecu, ona su dio njih samih, djelić njihove duše. Ne postoji ništa što mama za svoje dijete nije u stanju učiniti. Ne postoji.

Ovih dana smo bombardirani na sve strane, što od razno raznih institucija, Udruga, Crkve, medija, što od pojedinaca, na osvrt zabrane pobačaja. Nevjerojatno koliku pomutnju su stvorile i Molitvene zajednice.  I svatko si uzima za pravo da je njihovo mišljenje jedino ispravno mišljenje. A nitko se nije stavio u kožu tih žena, žena koje su donijele zasigurno najtežu odluku u životu. Da ne zadrže  dijete.

Žena koja je dovedena u tu situaciju provela je paklene dane i noći, vrteći u glavi sve moguće izlaze iz te situacije, i da je izlaze našla, sigurno to ne bi napravila. Pritisci od strane obitelji, ljubavnika, dečka da se „riješi“ djeteta su bili dio njezine svakodnevnice. Nagovaranja, prijetnje, tjeranje od kuće jer je osramotila obitelj samo su jedni u nizu. Žena nije sama začela to dijete. Nije jedino ona odgovorna za trudnoću. Samo, muškarci su ti koji pobjegnu kada dođe do takve situacije, i sada  neka se  sama snalazi kako zna i umije. Sama i bez igdje ikoga. Neudane djevojke obitelj često sili na pobačaj jer je kasnije sa djetetom nitko neće htjeti.  A ako malo bolje pogledamo oko sebe, čest je primjer muškaraca koji kada čuju da djevojka ima dijete, ne žele sa njom vezu.  Žalosno, ali istinito.  Čast izuzecima. Niti jedna žena, niti jedna, koja se na kraju odluči za pobačaj  ne gleda to kao na tretman odlaska zubaru ili frizeru, kako su to dušebrižničke Udruge znale reći.  Nitko ne želi doživjeti takvo što, niti jedna, jedina žena. Niti jedna žena ne želi doći u situaciju da mora razmišljati hoće li roditi to dijete ili ne. To je zadnja odluka koju žena donese kada već dođe pred zid,  jer je sve  moguće scenarije već prošla u glavi. Nema stan, posao,  muža, ali ima dijete u trbuhu. Sama je, prepuštena samoj sebi, i ne vidi izlaz. Neprospavane noći su im paklene, to nikako nije jednostavna odluka kako se prikazuje. Nitko to ne želi, nitko ne želi da se kopa po njegovu tijelu. Ali  da li  će itko po njemu kopati, to je onda odluka SAMO i JEDINO žene.  Njezino tijelo, njezina odluka.  Ako je njemu bilo teško staviti kondom, jer kako kaže „Užitak mu nije onda potpun“, s kojim pravom će onda muškarac reći ženi što da radi sa svojim tijelom.

Zanimljivo je i to da su neki muškarci teški zagovornici protiv pobačaja sve dok njihove ljubavnice ne zatrudne. E, u tom slučaju onda to zagovorništvo više ne vrijedi, jer, eto sad su ipak oni u pitanju. Ili njihove sestre, možda i žene, a možda i maloljetne kćeri.  Sigurna sam da sve ove žene koje su izišle na ulicu nisu ZA pobačaj, već su Protiv  Zakona o zabrani pobačaja. A to nije ista stvar.  Nitko ne želi pobačaj, nitko nije za to, već su za slobodu izbora, slobodu nad svojim tijelom, slobodom da upravljaju svojim tijelom na način kako one žele. Jer, to je jedino i samo njihovo tijelo. Sukladno time i njihovo je pravo izbora što će ili što neće učiniti. I nitko se nema pravo u to miješati.

Što je najgore od svega, ali zaista ono najgore, zabranom se ništa neće spriječiti. Ali baš ništa. Biti će samo gore.  Pobačaji će se i dalje obavljati, samo ilegalno, daleko od sigurnih bolnica. U nekim  skrivenim,  nehigjenskim uvjetima, a možda i od nestručnih osoba. I do čega to može dovesti? Do smrti žene. Dakle, zabranom se ništa ne rješava, samo pogoršava.  Žene će biti prepuštene na milost i nemilost  nestručnim liječnicima koji će za veliki novac obavljati takve ilegalne poslove u podrumima.

Pobačaj je najgora moguća kontracepcija, i zato sljedeći put kada vam frajer kaže da ne želi kondom zbog većeg užitka, skupite noge i pokažite mu vrata. Jer nije on taj koji će se možda sutra  boriti sa posljedicom vaše  strastvene noći. Žene se nakon pobačaja još dugo, dugo psihički oporavljaju,  i svatko tko im sudi zbog toga, nema pojma kroz kakav je pakao prolazila donoseći takvu odluku.

Nitko nije za pobačaj, već za  Pravo na slobodu izbora.  Svaka žena ima pravo odlučivati o svom tijelu. SAMO i JEDINO ONA.  To je ujedno i jedini razlog zašto su žene izašle na ulicu .... one nisu ZA pobačaj, već su PROTIV Zakona o  zabrani.