Foto: Facebook

"NEKI dan dok je spavala promatrao sam je kako je spokojna. Spokojna u svojoj boli i svojoj hrabrost. 

Gledao sam je kako drijema, gledao sam njen trbuh kako se miče znajući da osjeća svaki udarac, da osjeća sve trudničke simptome, a da nikada neće moći uživati u bebi koju nosi. Jer ona neće poživjeti.", napisao je Royce Young, nesuđeni otac koji je i sam morao pronaći način da utješi sam sebe. Pišući odu svojoj iznimno hrabroj supruzi. Jer ona je ta koja je u manje o minute nakon što su doznali iznimno crne vijesti, odlučila ići do kraja, radi drugih. 

"Naša kćer, rekli su nam, nema mozak i zbog toga neće poživjeti više od nekoliko sati, eventualno dana", napisao je Royce Young prisjećajući se trenutka kada je liječnik prvi put spomenuo tu crvu dijagnozu. 

Stavio je ruku na njeno rame, pokušavajući je nekako utješiti kada je moja hrabra žena stoički pitala što će se onda dogoditi s njenim organima, jednom kada ode i postoji li šansa da njeni organi pomognu nekom drugome, ako trudnoću iznese do kraja. 

"O dušo, kako je to hrabro od tebe", rekao joj je, misleći da je to zaista hrabra, ali i izuzetno teška odluka koju ona ne mora donijeti. Ali, ona je ostala čvrsta u svojoj odluci da trudnoću iznese do kraja i tako pomogne nekome kome će organi, svi ostali organi koji se dobro razvijaju, pomoći drugima.", napisao je nesuđeni tata, opisujući trenutak spoznaje te silne hrabrosti i veličine koju je u tom trenutku pokazala njegova žena. I nije se pokolebala ni trena. Čak i sada, svaki put kada osjeti pokrete iznutra ona zna koliko je to kratkotrajno. I svi ti simptomi trudnoće koje prolazi kao i svaka druga trudnica, za nju su već dovoljno teški sami po sebi, no unatoč tome što zna da na kraju cijele priče ona neće kao i druge grliti i maziti svoju bebu, ona se nije pokolebala. 

Isprva je to bila njena misao, misao koja se pretvorila u našu stvarnost koje se držimo ma koliko god nam teško bilo. 

Svjesni smo svega, toliko smo bolno svjesni svega da sada najviše razmišljamo upravo o toj činjenici da će naša beba nekome podariti život i zato niti ja, a ona pogotovo, ne želi odustati prije kraja. 

Ušli smo u posljednje mjesece, znamo što nas čeka, i što god ljudi rekli, mi znamo da naša mala Eva nikada neće poživjeti da puše svjećice na svojoj torti, da uči hodati i uživati u našem zagrljaju."

"Nismo mi nikakvi super heroji, mi smo samo realni u situaciji u kojoj nema druge mogućnosti. Shvaćamo da nam nitko ne bi zamjerio da smo se još ranije odlučili na drastičan korak, ali moja supruga jednostavno nije mogla odustati - ne samo zato da konačno, pa makar i na kratko, upozna našu kćer, već upravo zbog mogućnosti koju nam pruža moderna medicina, a koja našu tragediju može pretvoriti u nečiju sreću. Zato smo se tako snažno, oboje, prihvatili te ideje o doniranju organa, jer ona je sada naša jedina utjeha". napisao je i post završio još snažnijim riječima: 

"Moja draga je toliko jaka. Ona je toliko hrabra. Ona je nevjerojatna i izvanredna, i žao mi je što sam to tek sada uspio spoznati do kraja. Koliko je jaka i koliko je velika moja draga, i zato nisam želio da sve ovo što o njoj osjećam ostane nezabilježeno. Želim svijetu glasno reći tko je i kakva je moja supruga. Žena bez premca koja se stoički nosi sa svim trudničkim tegobama, koja kao i mnoge strahuje od poroda, iako moja žena točno zna da je na kraju puta ne čeka ta divna nagrada za sve patnje i bolove koje osjeća. A št nas tek nakon poroda čeka, to ne znamo još ni sami osim što znamo da se nadamo kako će organi naše kćeri zaista pomoći nekome."