BEZ obzira na to koliko truda ulože, roditelji i dalje čine neke uobičajene pogreške u odgoju. To nisu strašne pogreške, ali većina roditelja ih nije ni svjesna. I roditelji su "samo ljudi", pa će svakako mnogo puta pogriješiti tijekom odgoja svojih mališana.

 

 

Velik broj roditelja smatra da je njihov osnovni zadatak da u što većoj mjeri olakšaju život svom djetetu. U najboljoj namjeri pokušavaju zaštititi dijete od svih situacija koje su, prema njihovom mišljenju, stresne i previše izazovne pa se često umjesto svog djeteta suočavaju sa svakodnevnim životnim događajima. 
 

Naravno, samostalnost djeteta ovisi o njegovom uzrastu i razvojnoj fazi u kojoj se nalazi. Jasno je da ćemo dijete u najranijem uzrastu uvijek zaštititi od velikih rizika i situacija čije posljedice ono nije sposobno predvidjeti, ali je i u ovome potrebno zadržati mjeru.

 

Isto kao što dijete koje se odgaja u ''sterilnim'' uvjetima neće imati dovoljno snažan imunitet da se izbori s bolestima, tako se ni dijete koje je previše zaštićeno neće biti spremno izboriti za sebe u nekim društvenim situacijama.

 

Budite ponosni svaki put kada vaše dijete nešto napravi bez vaše pomoći, kada ode negdje bez vas, kada se samo izbori za svoje želje, kada se posvađa ili pomiri s vršnjacima, kada prebrodi kritike ili uživa u pohvalama, kada samo zasluži dobru ocjenu. Tada ćete biti sigurni da dobro obavljate roditeljski zadatak. 

 

Ne dozvolite da stres na poslu ili neki drugi problemi utječu na vaš odnos s djetetom, koliko god je to moguće. Djeca nas zapravo mnogo bolje čuju kada govorimo umjerenim, normalnim tonom. Tada nas uistinu slušaju i sudjeluju u razgovoru. Većinu djece vikanje jednostavno zablokira, i tada nisu u stanju slušati ni išta reći. Dakle, rezultat vikanja je zbunjeno i uplašeno dijete koje uopće nije zainteresirano za ono što mu govorite jer je uplašeno i samo želi da prestanete govoriti. Izbrojte do 10 kada poželite viknuti na dijete… Isplatit će se.

 

Još u najranijoj djetetovoj dobi roditelji često sprečavaju mališana da samostalno istražuje okolinu i da razvija svoje vještine, a sve to zbog roditeljskog straha da će se povrijediti. Razumna mjera opreza uvijek je poželjna, ali ne opterećujte dijete svojim strahovima. Mališani uživaju učeći nove vještine: penju se, trče, skaču, padaju... Ako im to uskratimo, dobit ćemo trapavo, tjeskobno i uplašeno dijete koje nikada neće imati samopouzdanja.

 

 

Ovu pogrešku najčešće čine roditelji koji imaju više djece, ili koji prvo dijete dobiju u kasnijoj životnoj dobi. Katkad su jednostavno preumorni da bi sproveli kaznu u djelo kada djeca zabrljaju. Ako se to prečesto događa, dijete će pomisliti da može raditi što god želi jer nema posljedica. Tako dijete neće naučiti kako preuzeti odgovornost.