Foto: 123rf 

DO te mjere je svijet postao nelogičan da je doslovno postala sramota voditi svoje dijete na mjesta gdje se okupljaju i drugi ljudi - dakle - u javnost! Toliko je ružnih iskustava, toliko je nelogičnih komentara da bi dijete trebalo ostati kod kuće i ne smetati slučajne prolaznike da je to doista postalo već sramotno. To, a ne činjenica da su djeca u javnosti!

"Svi mi znamo da postoje mjesta gdje se mora znati bonton - muzeji, knjižnice, kazališta, gdje bi svaki roditelj, ako tamo doše s djetetom, trebao imati malo poštovanja prema drugima i utišati svoje dijete, odnosno podučiti ga da postoje mjesta gdje se ne smije vrištati, trčati....

Ali - trgovine, obični restorani, kina - pogotovo ako pričamo od dječjem repertoaru - zar su to zaista mjesta na kojima djeca nemaju što tražiti? Koliko ste se puta našli u poziciji da vas netko poprijeko gleda samo zato što se vaše dijete u javnosti ponaša kao - pogodite - dijete!", napisala je u članku na Pop Sugaru Laura L. Hernandez i pobrala više od 39.000 sherova. Dovoljan znak da nije jedina koja misli baš ovako.

"Ono što bi javnost trebala zapravo znati je činjenica da realno nikoga nije briga kakav stav prema djeci imaju određeni ljudi - njihova stvar, ali neke je prebole kada su u javnosti. Znate li zašto? zato šu su djeca punopravni članovi našeg društva. Zato što je svaki čovjek nekada bio dijete, vjerojatno glasno i nestašno kao i današnja djeca. Osim toga, djeca imaju potrebe - ići kod doktora, ići s mamom do trgovine, ručati, doručkovati, večerati, ići u slastičarnice i posjećivati muzeje. Ako ćemo djeci to zabraniti kako onda možemo očekivati da će odrasti u ljude koja će se znati ponašati.

Nailazila sam komentare, čak i mama, koje smatraju da djeca nemaju što tražiti na brojnim javnim mjestima. Da bi mame trebale unajmiti nekoga da im čuva dijete tako da ona može mirno, da ne smeta nikome, otići po kruh i mlijeko u lokalnu trgovinu. Ili bi dijete trebalo ostati zatočeno u kući sve dok ne prestane biti toliko malo da kaka u pelene (i smrdi u javnosti), dok ne prestane biti glasno (dakle dok ne odraste), dok ne prestane cmoljiti za svaku sitnicu i dok se ne nauči ponašanju. Ljudi, samo da vam kažem - niste normalni! Vi niste normalni koji mislite da bi se djecu trebalo maknuti od očiju javnosti samo zato što vi ne volite djecu i zato što vi ne razumijete kako je to biti dijete.

Iz nekog razloga javnost je presudila - djeca smiju biti u javnosti ako će se tamo znati ponašati kao odrasli ljudi, a ne biti u javnosti ako se misle ponašati kao djeca.

Kopčate li vi koja je to kontradikcija? Kako će mali čovjek naučiti biti veliki čovjek ako neće imati prilike vidjeti kako svijet funkcionira. Kako će dijete naučiti kako se ponaša u ljekarni, restoranu ili muzeju ako ga se tamo neće smjeti odvesti sve do perioda dok samo ne shvati poantu bontona.

Mislite li doista da je kućni odgoj kriv za sve? Mislite li da će dijete u svom domu naučiti kako se ponaša u muzeju? Mislite li svi vi odrasli koji toliko ne volite djecu da se sami u svom domu ponašate upravo savršeno? Nikada niste povisili ton? Nikada niste prdnuli? Nikada se niste glasno smijali? Nikada vam nije pala vilica na pod ili se razbila čaša? Mislite li vi da ste rođeni ozbiljni? Ne sjećate se sebe kada ste bili dijete? Ne sjećate se svog ponašanja - hihotanja, upiranja prstom, trčanja oko stola, plakanja, cendranja i skakanja? I vi sada mislite da bi bilo u redu maknuti djecu da ih javnost ne vidi samo zato što je neka teta u trgovini baš na blagajni poželjela imati svoju zen-zonu ili je netko pomislio da bi se u restoranu trebala čuti samo muha u letu?

Zašto su odrasli toliko bahati da misle kako javnosti pripada samo njima?

I samo da ne mislite da je to poticaj da svoju djecu ne učimo lijepom ponašanju jer smo bahate i mislimo da se cijeli svijet treba vrtjeti oko naše djece - ne - nimalo. Na roditeljima je da svoju djecu poduče kako se trebaju ponašati. Jeste li čuli? Na roditeljima! Jer ako niste shvatili, roditelji to i rade. To vam je ona reakcija koju će svaka mama pokazati prema svom djetetu kada se ono krene ponašati kao dijete u javnosti. To je ona reakcija koju javnost uglavnom ne primjeti jer je fokusirana na dijete misleći da se upravo od javnosti očekuje da u tom slučaju reagira. Da u tom slučaju odgaja vaše dijete?

Malo ste pobrkali lončiće svi vi ljudi koji ne podnosite djecu jer isto bi tako svaka mama mogla reći - najbolje bi bilo da u javnosti šeću samo djeca - da ih se pusti da budu djeca, da ih se pusti da upoznaju svijet bez tih prepreka znanih kao javnost koja osuđuje. Bi li vama bilo lijepo da vam netko kaže da bi bilo bolje da ostanete u svoja četiri zida jer malo smrdite po znoju, jer nitko od nas ostalih ne mora slušati vaše glasne telefonske razgovore i vaše nepristojno ogovaranje zle šefice. To što vi mislite da imate puno pravo na takvo ponašanje u javnost neka ostane vaša stvar, ali znajte - po tome se uopće ne razlikujete od nestašne djece. Osim u jednoj važnoj stvari - vi ste odrasli, a oni su još uvijek mali.