Foto: Pinterest

"MAMA sam skoro četiri godine, radim od kuće, radim po kući, a društvo su mi najčešće moja dva klinca. Prijateljica imam, hvala na pitanju - to su moje stare prijateljice od kojih su neke mame, neke još nisu. Ali one rade i imaju svom ritam života. S godinama smo se dosta raselile i kilometrima udaljile jedna od druge, no to nije umanjilo našu vezu. No, kada ste mama i kada veliku većinu vremena provodite u kući, oko kuće i u kvartu neminovno vam počne nedostajati pravo prijateljstvo. Bliska prijateljica koja će biti uvijek tu negdje, koja će vas razumjeti u potpunosti - što znači da i ona mora biti majka. Nedostaje vam prijateljica kojoj ćete se moći najotvorenije požaliti na teške dane kojih s djecom ne morate izmišljati - jer su oni sastavni dio života. da se požalite na muža, da joj ispričate tajne iz vaše spavaće sobe - jer tome prijateljice služe. Nedostaje vam netko tko će biti spremna priskočiti vam u pomoć dok vi skoknete na frizuru, netko s kim ćete se moći dogovoriti oko svega - kao dvije majke sa zajedničkom djecom. Nedostaje vam netko koga ćete samo moći nazvati i reći joj da ste samo osjetili potrebu da nakon cijelog dana razgovora s malima, samo koju minutu popričate i s nekim malo većim. Ili samo da se požalim na glupi prišt koji mi se pojavio nasred nosa.

A to je jako često baš teško dobiti.", požalila se jedna mama koja uz sve svoje obaveze nalazi i vremena za pisanje.

"Nisam od onih koji sjede u kući i žale se. Ni najmanje - ja sam od onih koje ima posvuda pa iako većinu vremena provodim u svom obiteljskom gnijezdu jer tamo radim i tamo moja djeca žive, jedu, spavaju, gotovo svaki slobodan trenutak koristim da izađem van.. Među ljude, među slične meni. No čak i s mojom otvorenom i društvenom naravi, steći prijateljicu pravu mama prijateljicu teži je zadatak čini mi se nego odgojiti dijete.

Moja je obitelj zato, na moju inicijativu, angažirana posvuda - članovi smo klubova, volontiramo u crkvi, radišno smo ljudi, ali sva naša poznanstva završavaju tapšanje po ramenu i "vidimo se uskoro" pozdravom.

A to je ono što me najviše nervira - jednostavno, osjećam se osamljeno uz toliko ljudi oko sebe.

Jer nitko od njih nije spreman otpustiti kočnicu i pokušati biti prijatelji/ica. Znate li kako to znam?

Samo provjerim mobitel i vidim poruke.

Aha: jedna je treći put prebacila dogovor za najobičniju šetnju s klincima (kaže, ne stigne!);
jedna se javlja na mobitel samo onda kada joj idealno vrijeme, a to je čini se vrlo, vrlo rijetko;
s jednom se već nekoliko mjeseci dogovaram za odlazak u Zoološki, ali, pogađate, još ga nismo posjetile.

Jer one nemaju vremena! One imaju posao i djecu i kuću i muža, a ja imam samo djecu i posao i kuću i muža. U tome je očito velika razlika.

>>>Tipovi prijateljica od koji ćete se neminovno udaljiti jednom kada dobijete djecu<<<

Možda sam si doduše sama kriva jer sam one prijateljice zbog kojih sam ja ostavljala posao, gasila ručak na pola, izvlačila djecu s popodnevnog spavanja samo da doletim jer me je trebala - prekrižila s popisa. No tek kada sam to puno puta napravila, a kada sam slomljena od svega tražila da mi se barem jednom takva usluga vrati dobila sam samo suh odgovor - oprosti, ali sada stvarno nemam vremena - pedikura mi je za pola sata!

I zato kažem, četiri godine tražim dušu koja će onih nekoliko slobodnih minuta dnevno željeti imati prijateljicu - baš tu pravu mama prijateljicu - da ćemo SADA otići u šetnju, da ćemo se SADA nasmijati ako nam dođe, da će me SADA poslušati kada mi je teško. I zato čekam, možda ću jednom i upoznati baš takvu prijateljicu jer od poznanica koje su tu kada me trebaju imam samo veliku gužvu u glavi.

>>>Cure moje, nživot je prekratak za usrana prijateljstva i krpanje istih<<<

Stoga sam došla do svog zaključka - mislim da je ustvari velika većina mama jednostavno loš materijal za prijateljicu i čini se da tu nema puno pomoći. Unatoč tome što smo maherice u multitaskingu čini se da ne možemo voditi kućanstvo, brinuti o djeci, oplemenjivati svoj brak i pritom imati dobre prijateljice. A to je jako, jako žalosno jer kada djeca jednom odrastu, brak uđe u bračne vode, posao postane manje važan, ostat će nam jako puno vremena da žalimo što tijekom svih tih silnih obaveza nismo imale muda biti nekome prava prijateljica. Možda većina uz sve to što svakodnevno radi ne sluti koliko im nedostaje pravo prijateljstvo, no ja i dalje mislim da bi uz pravu prijateljicu život bio, ne lakši, ali ljepši u svakom slučaju.

>>>Znate li zašto svaka mama treba imati mamu/prijateljicu za prijateljicu?<<<

Zato drage mame spustite malo svoje zidove i shvatite da su i druge mame baš poput vas - da se sa svojom svakodnevnom borbom ne razlikujemo baš toliko i da smo na kraju dana vrlo često uz djecu, muža, roditelje, kolege i poznanike samo još jedne osamljene duše. Bez prijateljice."