ODI LJUBAVI papati. Neću, to je ljuto. Ali to je brokula, ona nije ljuta. Neću - fuj to je ljuto!

Hajde, pojedi barem meso. Neću, kiselo je. Ali meso nije kiselo. Je, neću - fuj, to je kiselo! 
 

Jeste li ikada od svog malog pričajućeg pelenaša čuli ovako nešto?  Vjerojatno jeste jer ljuto i kiselo u toj su dobi prilično uobičajene riječi kojima djeca odbijaju pojesti što im je ponuđeno. 

To dobro znaju roditelji, a i tete u starijim jasličkim grupama koji se silno bore s te dvije riječi. Jer kako kažu tete - kada jedan krene, svi guraju tanjure od sebe i viču - ljuto, kiselo, fuuj. 
 

Kvaka je u tome, kažu tete, da su ta dva okusa ona koja su djeca u nekom periodu svog života zapamtila jer su ih probali, i uglavnom im se nisu svidjeli. Vjerujemo da nema roditelja koji svom djetetu nije ponudio malo ljute kobase ili da poliže limun. Čisto onako radoznalosti radi i dijete je probalo, vjerojatno složilo specifičnu facu i ispljunulo jelo. Ili, ga nije ispljunulo ali je točno zapamtilo okus koji je još dugo ostao u njihovim ustima. Jer ljuto i kiselo čine upravo to, baš kao i presoljena hrana, no presoljeno je nešto što djeci baš ne dajemo da probaju iz puke radoznalosti. Zar ne? 
 

I tako dijete koje još uvijek ne zna imenovati različite okuse zna da je slatko nešto fino, i da je ono što mu je fino - fino, a za sve ostalo sinonim im je ljuto i kiselo. Čak i djeca koja vole malo ljuto, za takvu će hranu reći da je fina, ali ono što im nije fino, neće im biti fino jer je ljuto! I jako su slatki kada to tako ozbiljno kažu. 
 

A to su ih naučili roditelji s onim davni - dođi, hajde, probaj (kulen) - pa djeca probaju, a roditelj kaže - da - malo je ljuto zar ne? 
 

E kako bi to u ovoj dobi ispravili važno je dijete učiti o različitim okusima - kada im dajete pekmez - recite ovo je tako slatko, iako je svaki pekmez i pomalo kiselkast. 


 

Kada im dajete brokulu, radije recite da je to fino kao mrkvica, iako je zelena, a ne narančasta. Kada im nudite nešto novo, pokušajte to usporediti s okusom nečega što već  vole. Ukoliko pak imate velikih problema s djetetom koje doslovno ne želi ništa novo probati, a od jela koja inače jede, također stvara velike probleme - probajte djetetu ponuditi da od onoga što ste pripremili samo odabere količinu čega želi u tanjuru. Tako će lakše stvoriti sliku da je to samo odabralo, a niste bili vi koji ste mu/joj to nametnuli. I naravno, opišite im okuse fino, slatko, baš kao bakino :) 

No, znajte da će ljuti i kiselo biti tu još dosta dugo. S tim će vas riječima dijete najlakše uvjeriti da mu je nešto baš fuj, iako znamo da je baš to nešto prošli tjedan jelo kao veliko. 
 

To su djeca, to su njihove ljuto-kisele faze, to je onaj faktor iznenađenja koji je tako svojstven svoj maloj djeci.