Foto: Instagram

KAŽU da je treća godina, godina "horora" jer su djeca tada obično "malo naporna" zbog svog ponašanja, no isto će vam tako svaka majka koja je to prošla reći: "Čekajte da napuni četvrtu. Tek tada počinje 'horor'".

>>>Zašto fazu od 3 godine zovu hororom?<<

Doista, pitajte tete u vrtiću kako im je s ljupkom "grupicom" četverogodišnjaka! Sigurno će vam reći da su klinci jako slatki, a one jedva čekaju da ta faza prođe. 

Zašto?

Zato što je ovo najrealniji opis prosječnog četverogodišnjaka:

"Oni su najjači, najpametniji, najbolji, najspretniji, najbolje pjevaju, sviraju i najbolje se tuku."

I tako svi odreda.

To je zato što djeca u ovoj dobi počinju sve gledati kroz natjecanje. Prijatelji im tako postaju glavni rivali, a čak i ako se neko dijete istakne baš kao najbolji u nečemu, čak i tada, to isto dijete može, a vjerojatno će to i napraviti, još malo potkopati onog drugog. Srušiti igračku, pošarati crtež, počupati dok nitko ne vidi, potiho prijetiti i ucjenjivati slavnim "ako mi ne daš, neću ti biti prijatelj" forama.

U ovoj je dobi normalno da djeca postaju malo pokvarena, ali ne zato što su zločesta, već zato što zaista žele biti najbolja u svemu. Najbolja i najsamostalnija. 

Zato se nemojte čuditi i slavnim rečenicama četverogodišnjaka, koji će vam bez imalo srama u lice sasuti: "Zašuti, ti mi nisi šef" ili "Baš me briga što si moja mama", jer oni sebe sada moraju postaviti na mjesto za koje smatraju da ga zaslužuju. To što još uvijek nisu dovoljno veliki, njima ne znači ništa, a reakcije koje će imati kad im se suprotstavite, sigurno će uključiti prijetnje šakama, udaranje nogama o pod, viku pa čak i ulični rječnik kojeg su kao spužve već negdje pokupili.

No ova faza ima i jednu prednost. Sad kad polako počinju spoznavati čari rivalstva te se sve više osamostaljuju, sad je pravo vrijeme da im nametnete neke valjane odgovornosti tako da ćete im tim zadacima dati odgovornost i samostalnost "jer oni to najbolje rade sami" i koja će im ostati usađena kad ova faza konačno prođe. Ovo je faza u kojoj se roditeljima čini da su klinci na stalnoj klackalici - mali-veliki, mogu-želim-a ne znam, u kojoj, što nismo spomenuli, a jako je važno - puno plaču. Pogotovo kad im ne pođe za rukom ono što je njihova velika mašta naumila. 

Ako žele biti najbolji i najpametniji, neka onda najbolje spreme svoje igračke, najbrže pospreme stol i samostalno odu u krevet. Pa nek se vidi tko je naj!  

Duboko udahnite, postanite svjesne da je vaše dijete sada isto kao i tuđi četverogodišnjaci, a sretna je vijest što će i ova faza proći.

Stoga hrabro nastavite dalje ;)