DEMOGRAFI procjenjuju da je 65-godišnja žena koja je živjela 1950. godine imala 41 živog rođaka. Do 2100. godine predviđa se da će žena te dobi imati samo 25 živih rođaka. Sredovječni ljudi bit će pod sve većim pritiskom, prisiljeni brinuti o svojoj djeci i starijim roditeljima.

To su zaključci studije objavljeni u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences. Tim demografa istraživao je kako će se veličina i struktura obitelji promijeniti do kraja stoljeća.

Kako bi napravili analizu, istraživači su proveli model kroz bazu podataka iz dokumenta World Population Prospects, službene projekcije stanovništva za 237 zemalja. Model je napravio procjene broja i vrste srodnika koje bi novorođenče, 35-godišnjak i 65-godišnjak mogli imati 1950. godine, danas i 2100. godine.

Predviđaju da će se struktura obitelji radikalno promijeniti do 2100. godine, s značajnim posljedicama za društva diljem svijeta. Pad koji su uočili dogodit će se u cijelom svijetu, ali njegova veličina varirat će od zemlje do zemlje. Na primjer, 35-godišnja žena iz SAD-a je 1950. u svojoj široj obitelji mogla imati 33 rođaka. Danas ih ima 24, a 2100. imat će ih 18.

Iskustvo 65-godišnjakinje iz Kine bit će još drastičnije. Ona je 1950. imala 61 rođaka, danas ih ima 49, a do 2100. imat će samo 14 članova obitelji. Predviđa se da će se kinesko stanovništvo smanjiti s 1.4 milijarde na ispod 800 milijuna do 2100. godine zbog desetljećima duge politike jednog djeteta, gospodarskog rasta, visokih troškova odgoja djece i gotovo nepostojeće politike međunarodnog useljavanja.

Vertikalne i horizontalne obitelji

Iako je trenutno uobičajeno da odrasli unuci, odrasla djeca, braća, sestre i rođaci brinu o starijima, takvi obiteljski resursi jednostavno neće postojati za nekoliko desetljeća. Kako demografi opisuju, obitelji će postati više vertikalne nego horizontalne. Drugim riječima, bit će mnogo manje rođaka, braće i sestara, a nešto više praunučadi, prapraunuka, prabaka i pradjedova.

"Na primjer, u Italiji se očekuje da će prosječna dob žene porasti s 77.9 godina 1950. na 87.7 godina 2095. godine", pišu demografi.

Predviđaju da će obiteljski ručkovi i okupljanja postati rjeđi. To također znači da će odrasli srednje dobi, u većini zemalja, vjerojatno biti pod sve većim pritiskom. Kako pojedinci odgađaju rađanje, generacijski jaz se povećava. To znači da su bake i djedovi puno stariji nego što su bili te su stoga manje sposobni ispuniti ulogu u brizi o unucima.

Sada, ali i u budućnosti, odrasli se brinu o svojim roditeljima dok odgajaju svoju malu djecu. Ova situacija može postati neodrživa za odrasle u najboljim godinama, od kojih se očekuje da istovremeno pokreću ekonomiju zemlje dok se brinu za mlade i stare članove obitelji.