Iza procesa 35-godišnjem Thomasu N.-u krije se inače priča o jednom od najstrašnijih zločina koji su se ovoga stoljeća dogodili u Švicarskoj. Sve je započelo pozivom vatrogascima 21. prosinca 2015. godine u gradiću Rupperswilu (kanton Aargau), koji su došli intervenirati zbog požara u jednoj kući.

 

Ubrzo su u njoj našli četiri leša, za koja se kasnije utvrdilo da su ubijeni prije nego je izbio požar. Ubijeni su bili 48-godišnja Carla Schauer, njena dva sina Davin (13 godina) i Dion (19 godina) te Dionova djevojka Simona Fäs (21 godina). 

 

Nakon petomjesečne istrage u obližnjem Aarauu uhićen je Thomas N., a istraga je pokazala da je on ušao u kuću obitelji Schauer predstavljajući se kao školski psiholog te je odmah uzeo 13-godišnjeg Davina kao taoca.

 

Prijetio da će ga ubiti ako Claudia ne zaveže starijeg sina i njegovu djevojku. Kada je to učinila, tražio je od nje novac te je ona otišla do obližnje banke i podignula koliko god je novca mogla. Kada se vratila u kuću, Thomas N. je i nju zavezao, a onda je brutalno seksualno zlostavljao 13-godišnjaka. Kada se zadovoljio, sve ih je zaklao, te postavio požar da sakrije tragove.

 

"Primitivan zločin lišen bilo kakve empatije"

No, u tome nije bio previše uspješan jer je policija pronašla i DNK dokaze koji su Thomasa N.-a povezali s ovim zastrašujućim četverostrukim ubojstvom. Kada su pretražili njegovu kuću, pronašli su još dokaza, ali i dokaze da je pripremao slična ubojstva, tj. da je imao na meti i neke druge obitelji. 

  

Predsjednik sudskog vijeća Daniel Aeschbach je zločine Thomasa N.-a u čitanju presude opisao kao “hladnokrvne, lišene empatije i primitivne”, a osim doživotne kazne i obavezne psihijatrijske terapije, osuđen je i da plati sudske troškove u iznosu od 540 tisuća švicarskih franaka, kao i odštetu obiteljima žrtava od 700 tisuća te troškove odvjetnika.

 

U svakom slučaju, cijelo je suđenje švicarski sud apsolviralo u samo četiri dana, što se iz hrvatske perspektive čini kao znanstvena fantastika.

 

Hrvatska je zemlja u kojoj suđenja traju godinama, ponekad i desecima godina, a hrvatsko pravosuđe i pravda su (pre)često dva potpuno suprotstavljena pojma.

Građani su u pravosuđe već odavno izgubili povjerenje prateći suđenja bivših i sadašnjim političkim kapitalcima optuženima za natježe oblike korupcije, a poseban revolt izazivaju presude za teške prometne nesreće sa smrtnim ishodom u kojima se gleda kroz prste moćnicima ili njihovim potomcima.

 

U nizu istraživanja Hrvati iskazuju sve veće nepovjerenje u domaći pravosudni sustav, što uopće ne čudi s obzirom na to kakvim sve pravosudnim katastrofama svakodnevno svjedočimo.

 

Pravda, vidimo to na primjeru Švicarske, može biti i brza i dostižna. U Hrvatskoj je spora i nedostižna.