Ilustracija: FAH

VLASTA Paulić jedna je od tisuća volontera koja posljednjih tjedana svoje vrijeme poklanja izbjeglicama na području Hrvatske. Tome je iskustvu posvetila opsežan status koji je glasno odjeknuo društvenim mrežama, to više što ga je posvetila i svima onima koji već danima pomažu, na bilo koji način.

"Nisam patetična (ma vjerojatno jesam, al šta ću vam ja). Nego ponosna. Baš sam ponosna. Na tu Hrvatsku koju sam ovaj mjesec upoznala. A ne znam kad sam zadnji put bila ponosna na Hrvatsku. Pa na tu našu policiju. Bože dragi, koji su ti ljudi zakon. Morate znat da su zakon. Stvarno jesu. Nikad ih više neću gledat istim očima, nikad. Na lokalce iz Bapske koji vuku volontere doma otuširat se i odspavat nakon tjedan dana na terenu. Na dečke iz civilne zaštite iz Iloka svaki put kad nam uzmu kutiju iz ruku i vele "nemoj ti, ja ću, ionako samo tu sjedim". Na onu curu policajku koja se uključila u lanac kad smo prebacivali stotine litara vode na drugu stranu kampa. To su te ljudske priče: kad ti nije poso, a svejedno napraviš. A oko tebe nekakve važne face kojima je poso, a ne naprave. Pa te ostave da radiš ti, jer eto, zašto ne kad si već tu?", napisala je dalje, prisjećajući se i nekih vrlo teških trenutaka kada pojedinim ljudima, unatoč svoj dobroj volji, nije mogla pomoći.

"Ovi ljudi poklanjaju ono što im je najvrjednije. Ne poluraspadnute cipele i šatore s poderanom ceradom. To vam je Isus, katolici. To vam je crkva, kršćani. Te Bapske, ti ljudi. Ti stranci špijuni koji ne smiju smrznutim ljudima dijelit vrući čaj. Bar je mene tako baka učila, a vas cinične interpretatore istine i pjesmica koje učite svoju djecu, evo najiskrenije, ko jebe. Ništa vam, ama baš ništa ne vjerujem, nosite si to doma i valjajte se u svojoj mržnji, svom strahu. Al žao mi vas je. I stiže zima, važna, velika Europo. Razmislite šta će vas grijat. I dobrodošli u listopad. Što ćete reć djeci i unucima kad vas jednom upitaju gdje i kako ste ga proveli? I eto ispalo patetično. A jebiga", zaključila je Vlasta u opsežnom postu.