NAKON tri vezane titule, odnosno četiri u posljednjih pet godina, opravdana je hipoteza kako je ova generacija Reala najbolja, ili barem u toptri momčadi svih vremena. Odgovor na tu hipotezu je - nisu ni blizu.

Kraljevi Europe nisu kraljevi Španjolske

U posljednjih pet sezona, koliko traje blistav niz u Ligi prvaka, Real Madrid tek je jednom, lani, bio prvak Španjolske. Tek dvije titule u deset sezona su drugi najlošiji niz u povijesti kluba - samo su sušne četrdesete godine prošlog stoljeća bile gori period što se tiče rezultata u domaćoj ligi. Uzorak od 38 utakmica prilikom kojeg se susrećeš s unaprijed poznatim suparnicima, po određenom rasporedu, puno je bolji signal nečije kvalitete od formata Lige prvaka. Jednostavno, na manjem broju utakmica (konkretno, u Ligi prvaka se to svede na duele u nokaut fazi), faktor sreće putem ždrijeba, slučajnih ili sretnih pobjeda ili sudačke pomoći puno je veći. Pa su tako i Grčka i Portugal osvojili europska prvenstva, iako u nekom ligaškom i dugoročnom formatu za to ne bi imali ni 5 % šanse. Podsjećamo, gol Perišića Španjolskoj u zadnjim trenucima utakmice skroz je bio promijenio kostur ždrijeba te je Portugal do finala Eura morao pobijediti Hrvatsku, Poljsku i Wales, dok je na drugoj strani ždrijeba vladala makljaža između Italije, Francuske, Njemačke, Španjolske i Engleske. Liverpool i Chelsea su osvajali Ligu prvaka u sezonama u kojima su osvojili 37, odnosno 25 bodova manje od prvaka svoje zemlje te se preko lige nisu ni bili kvalificirali za Ligu prvaka u sljedećoj sezoni. Problem interpretacije tog fenomena kod Reala je što to nije napravio jednom, nego čak tri puta. Kako to objasniti?

Talent može pobijediti sustav, ali ova generacija je najbolji dokaz da se to u pravilu osveti kada se igra ligaški format, protiv ekipa koje se u velikoj većini slučajeva protiv vas uglavnom brane, što iziskuje sustavna rješenja taktičkih problema. Najveće generacije u pravilu su Ligu prvaka osvajale tek kao potvrdu velike dominacije u domaćim ligama, ali kod Reala to nije slučaj. Njegove slabe predstave u La Ligi povećale su mu šanse za osvajanje Lige prvaka - u dvije od četiri nabrojane sezone relativno rano je ispao iz prvenstvene utrke, što je značilo kako im je jedini cilj do kraja sezone bio osvajanje uhatog trofeja. A na putu do njega imali su nenormalne sreće.

Fortuna nosi bijeli dres

Teško je procijeniti koje su šanse za to da jedna ekipa pobijedi u sva četiri finala, iako ni u jednom nije nadigrala suparnika, ali s Realom je upravo to slučaj. Kod prve titule, Ramos je gol koji ih je uveo u pobjedničke produžetke zabio u sudačkoj nadoknadi. Pritom su na putu do finala preživjeli neviđenu kanonadu u Dortmundu.

Na putu prema sljedećem finalu ždrijeb ih je spojio s, redom, Romom, Wolfsburgom i Manchester Cityjem. Nijemci su u prvoj utakmici slavili 2:0, ali je Ronaldova briljantna partija u uzvratu bila dovoljna za prolaz s jednim golom razlike. U polufinalu su bili bolja ekipa od Cityja, ali u dosadnom dvomeču dalje su prošli zahvaljujući samo jednom golu koji je nesretni Fernando postigao u vlastitu mrežu. U finalu ih je ponovno očekivao gradski suparnik. Griezmann je penal u regularnom dijelu zakucao ravno u gredu, što je finale dovelo do odluke putem bijele točke. Tamo su svi izvođači pogodili dok lopti nije pristupio Juanfran i pogodio stativu koja je Realu donijela novu titulu.

Prošle sezone uvjerljivo su stigli do finala, iako će mnogi reći da su imali očitu sudačku naklonost u susretu protiv Bayerna, kao i u nekim prijašnjim/kasnijim utakmicama. Pritom je taj dvoboj neopravdano tumačen kao protežiranje Reala, ali je činjenica da su u groznoj eri suđenja u Ligi prvaka, a teško je sjetiti se ogleda za kojim se u zadnjih nekoliko godina repovi nisu vukli, oni ipak uvijek bili u barem malom plusu. Iako su u finalu ponovno pobijedili komotnim rezultatom, prednost im je donio gol Casemira, koji će teško ponoviti, a koji je ponovno bio produkt pojedinačne inspiracije.

Konačno, ove sezone prošli su preko PSG-a u osmini finala zahvaljujući pomanjkanju efikasnosti kod Parižana. Juventus su u četvrtfinalu prošli pomoću kontroverznog pogotka iz penala, i premda je prekršaj postojao, mnogi suci ga u toj situaciji ne bi sudili. Protiv Bayerna su se aktivirale stare priče o sudačkom protežiranju, ali finale je opet bilo njihovo. Kariusovo finale ostat će zapamćeno kao jedno od najčudnijih u povijesti natjecanja, a prvi i treći gol Madriđana već su ušli u legendu jer se onakvi golovi teško mogu objasniti bez konzultiranja pedagogije, psihologije i tarota. U međuvremenu, Gareth Bale je zabio škaricama s 20 metara. Protiv suparnika koji je bio bolji sve dok ga hrvačkim zahvatom nije povukao na zemlju čime ga je ozlijedio.

Faktor sreće postoji uvijek i nema ekipe koja je turnirski tip natjecanja osvojila a da barem jednu utakmicu nije pobijedila ''Ronaldovim golom ni iz čega'', sudačkim darom ili neshvatljivom pogreškom suparnika koji je bio bolja momčad. Ali uloga koju je sreća odigrala na putu prema Realovoj bajci u navedenom razdoblju je presedan. Ova generacija Real Madrida je najsretnija momčad moderne nogometne ere. Ali svesti njihove uspjehe samo na to bilo bi nekorektno i netočno. Ova generacija Reala ipak je u nečemu daleko najbolja momčad svoje generacije.

Apsolutna pobjeda talenta

Količina talenta koju Real Madrid ima na raspolaganju je nevjerojatna. Ima jednog od najboljih golmana na svijetu. U Varaneu ima najboljeg stopera nove generacije na cijelom svijetu. U Modriću i Kroosu dva najbolja igrača ritma na svijetu, a vjerojatno i dva najbolja veznjaka današnjice. U Cristianu Ronaldu imaju Cristiana Ronalda. Na klupi imaju tipa od 100 milijuna eura koji bi, u drugim okolnostima i lišen ozljeda, bio jedini ozbiljan konkurent Messiju i Ronaldu u lovu na Zlatnu loptu. Gledajući sva četiri finala, teško je reći da bi ijedan suparnički igrač, osim Griezmanna, u bilo kakvoj kombinaciji imao mjesto u početnoj postavi Real Madrida. Pobjednički duh koji su pritom izgradili, sposobnost čitanja utakmice i smireno rezoniranje u bilo kojoj situaciji dodatne su poluge u pomoći talentu kojim su superiorni svim ostalim klubovima. Real zna kako pobijediti velike utakmice i ima puno municije kojom taj cilj može ostvariti.

Mjesto ove generacije Reala u nogometnoj povijesti ovim je uspjesima zajamčeno za sva vremena. U Europi se s njima rezultatski može uspoređivati tek njihova generacija iz pedesetih. S druge strane, radi se o ekipi koja je obrambeno, u vrhunskom nogometu, apsolutno nedefinirana i tanka. Radi se o ekipi koja teško pobjeđuje u serijama i ne dominira u vlastitom prvenstvu. Radi se o ekipi koja je na putu do četiri titule imala sreće - nekad se radilo o ždrijebu, nekad o sudačkoj odluci, a nekad Ronaldovim ili Baleovim škaricama kao trenucima čiste genijalnosti. Postojale su i puno kvalitetnije i kompletnije ekipe od ovog Reala koji je nevjerojatna anomalija. Veliki Jorge Valdano pritom ih je opisao najbolje: ''Real je momčad koja loš nogomet igra najbolje.'' Ova generacija Real Madrida je najgora najbolja momčad svih vremena.