Foto:Boris Kovačev, Ronald Goršić / Cropix

"DANAS fudbalska porodica širom sveta slavi dan fair-playa...", kako su samo smiješno zvučale riječi službenog spikera, dok se Zvezdin stadion tresao od povika "Jebi ustaše!"

Od Trebinja i Nevesinja, do Gline i Vukovara, sve su straže đenerala Draže

Uslijedila je pjesma posvećena na velika zvona rehabilitiranom ratnom zločincu i kvislingu: "Od Topole pa do Ravne Gore, sve su straže đenerala Draže...", dok su u vizualnom dijelu potpuno dominirali transparenti Srba "prečana" (naziv za one iz krajeva preko Drine), veliki i naravno ćirilicom pisani Trebinje, Nevesinje, Glina, Banja Luka i najveći, Vukovar, čije ime su, poput inače hrvatskih (kada žele dodatno nabrijati nogometaše), srpski navijači izvikivali više puta tijekom utakmice.

Hrvatske igrače gađaju stolicama, upaljačima i topovskim udarima, ali Mamićevo ime skandiraju

Ili kada mi je kolega s najslušanijeg srpskog radija objašnjavao "Vi Hrvati isto malo više mrzite nas Srbe, nego mi vas. Evo, ti da iziđeš u grad u dresu Hrvatske, ništa ti se ne bi desilo. Ova mržnja tu na stadionu je isforsirana", dok se oko nas iz 30-ak tisuća grla orilo zaglušujuće "Ubij Hrvata, da Šiptar nema brata!"

Ali, ovi Srbi imaju svog hrvatskog pobratima - Zdravka Mamića, čije ime su tribine Marakane nekoliko puta zdušno skandirale. Gazda hrvatskog nogometa svojim je nastupom na nacionalnoj televiziji, sipajući populističke bombone ("Rekao sam srpskim ministrima da moraju dati Zvezdi milione"), ne samo vatreno konzumirao odnos s malograđanskim, neukim i površnim dijelom srpskog nacionalnog bića, nego i s njim sklopio pravi brak. Nazvati ga mješovitim bilo bi netočno, jer nacionalnost ovdje ne igra ulogu.

Znaju li Mamićevi obožavatelji s Marakane, što on govori o Srbima s ove strane grane?

Odnosno, ona se kao uvreda javi tek u uobičajenim porodičnim svađama, kao što je ona kada Mamić na striptiz povratku iz Amsterdama, navijačko mnoštvo koje ga vani želi rastrgati, naziva "zavedenim Srbima i Muslimanima" Ili kada hrvatskog ministra obrazovanja i sporta zove "Srbinom krvavih očiju i hrvatomrscem".

Beogradski taksisti, odreda veliki Mamićevi fanovi ("On je veliki šmeker i mangup.."), kada im ovo natuknete nakon njihovih izljeva obožavanja Mamića, poprime navlas isti izraz lica, vidljiv u retrovizoru: Mrštenja, pa zabrinutosti i na kraju velikog razočarenja, što vam može priuštiti samo onaj tko vas na smjene voli i mrzi.

Hrvatski snimatelji pogođeni stolicama

Za hrvatske igrače, srpski navijači imaju samo ove druge osjećaje; Kad su na hrpi su slavili Mandžukićev gol, s jugozapada su ih zasuli hrpom stolica. Sa sjevera je odmah nakon toga u teren bačena baklja, nekoliko topovskih udara, a zapaljena je i hrvatska zastava.

Nisu se dobro provele ni kolege foto-reporteri: Dok su policajci na poluvremenu, uz glazbenu pozadinu Marša na Drinu, preko tartana odvodili uhićenog srpskog navijača, njegovi suborci gađali su ih slomljenim stolicama, od kojih su neke pogodile hrvatske snimatelje iza južnog gola.

Šimunić na udaru kiše projektila