Foto: Index

Autori, Goran Aleksić i Tomislav Prpić, sudionici u izradi kolektivne tužbe u "slučaju Franak"

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

KAO direktni sudionici u izradi kolektivne tužbe u "slučaju Franak" smatramo potrebnim da se izjasnimo u vezi s donesenom odlukom o reviziji  pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda (VTS), koju je donio Vrhovni sud.

Vrhovni sud odbio je reviziju tužitelja i 7 revizija tuženih banaka. To znači da će se u potpunosti morati primijeniti pravomoćna presuda VTS-a, a to znači da je 7 tuženih banaka ugovorilo nepoštene odredbe o načinu promjene kamata koje su zbog toga ništetne.

Suci su pali na ispitu

Smatramo da su suci Vrhovnoga suda pali na ispitu, i to iz dva bitna razloga:

1. Suci nisu shvatili da je Sberbank odnosno Volksbank na nezakonit način ugovorila način promjene kamate u svim potrošačkim kreditima prije 2010. godine. Naime, Volksbank je promjenu kamate uvjetovala troškovima nabave sredstava za kredit, zatim veličinom CHF Libora odnosno Euribora te svojom maržom koja je promjenjiva odlukom banke. Od ta tri elementa, jedini poznati element jest Libor odnosno Euribor, dok su troškovi nabave novca i marža elementi koje banka utvrđuje svojim odlukama. Neutvrđivanje nezakonitosti takvog načina ugovaranja promjene kamatne stope smatramo i ekonomskim i pravnim nonsensom, i ne možemo razumjeti suce koji nisu shvatili tako jednostavne matematičko-ekonomsko-pravne nelogičnosti odnosno nepravilnosti.

2. Valutna klauzula CHF ugovorena je na nezakonit način sa svim dužnicima, u to smo duboko uvjereni, i to upravo iz razloga koji su obrazloženi u prvostupanjskoj presudi, a to je nedostatno informiranje potrošača o razlici ugovaranja valutne klauzule CHF u odnosu na valutnu klauzulu euro, a koja se očituje u činjenici da HNB monetarnom politikom štiti tečajni odnos kune i eura, dok za sve ostale valute to nije slučaj, čineći time sve druge valutne klauzule značajno rizičnijim. Također, Vrhovni sud je propustio uzeti u obzir da je velikom dijelu dužnika kreditna sposobnost određena na temelju rate izračunane primjenom niže kamatne stope za CHF valutu, time značajno umanjujući utjecaj slobodne volje potrošača na izbor kredita. Nažalost, za takvu jednu odluku u kolektivnome sudskom procesu osim pravno-ekonomske argumentacije potrebna je i doza hrabrosti koju suci Vrhovnoga suda očigledno nisu imali, za razliku od „maloga“ suca Radovana Dobronića koji je vrlo detaljno i argumentirano obrazložio zašto je valutna klauzula CHF nezakonito ugovorena te je zbog toga ništetna.

Valja napomenuti da banke nisu do dana današnjeg uopće poštovale pravorijek pravomoćne presude, jer je tom presudom naloženo da banke moraju prekinuti svoje nezakonito postupanje u sferi promjene kamata. To znači da su banke bile dužne sa potrošačima ugovoriti parametre koji će se u nastavku primjenjivati na ugovore, i temeljiti ih na kamatnim stopama koje nisu proglašene ništetnim, a to su početno ugovorene visine redovnih kamatnih stopa. Izuzetak su CHF stambeni krediti u kojima se primjenjuje ograničenje 3,23% od 1. siječnja 2014., u kojima su banke na isti način trebale ugovoriti parametre koji će se primjenjivati nakon prestanka administrativnog ograničenja visine kamatne stope od 3,23% Na nastavak nezakonitog ponašanja banaka niti HNB niti inspekcije vlasti nisu učinili ništa.

Vlada treba reagirati i povući odlučne poteze

Nakon svega zaključujemo da je sada red na vlasti da poduzme potrebne korake koji su legitimni i dopušteni, a po našem mišljenju potrebno je učiniti sljedeće:

1. Kao prvu mjeru, potrebno je aktom vlasti naložiti odmah optuženim bankama da u svim kreditima, osim u CHF stambenim kreditima, sve povećane kamate retroaktivno od dana važenja pravomoćne presude vrate na početne iznose.

2. Potrebno je po hitnom postupku izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju odrediti metodologiju za određivanje fiksnoga dijela kamate u kreditima u kojima to nije ugovoreno i to na način da se od ugovorene redovne kamate oduzme početna ugovorna vrijednost CHF Libora odnosno Euribora odnosno početna vrijednost prosječne oročene kamate za kunske kredite i da tako dobiveni iznos bude fiksni dio kamate, s primjenom od 1.1.2014. kada je Zakonom o potrošačkom kreditiranju naloženo bankama da odrede parametre u kamati, ali nije određeno na koji način.

3. Potrebno je istim zakonom po hitnom postupku odrediti da kamatna stopa za sve valute koje su aprecirale više od 30%, ne smije biti viša od prosječne ponderirane kamatne stope uz koju su krediti u odnosnoj valuti odobravani, umanjene za 80%, (0,92% za CHF) .

4. Potrebno je hitno uvesti porez od 2% na aktivu banaka svih valuta osim kunskih i euro aktiva te omogućiti dužnicima povrat poreza iz sredstava generiranih takvim namjenskim porezom, a ostatak zadržati u proračunu RH.

U međuvremenu dužnici u svim kreditima bez ugovorenih fiksnih dijelova kamate trebali bi podići tužbe na prekršajnim sudovima u skladu sa člankom 26. stavkom 1. podstavkom 28. Zakona o potrošačkom kreditiranju, da bi kažnjavanjem banaka napunili državni proračun i financijskim pritiskom usmjerili banke prema rješenju dužničke krize.

Navedenim mjerama vlast može, u skladu s ustavom i ovlastima, djelovati proaktivno na poslovne banke da same ponude rješenje prihvatljive konverzije kojim bi se franak u potpunosti izbacio iz sustava. A sve to bez sjedanja za stol sa poslovnim subjektima za koje je utvrđeno da ne poštuju zakone Republike Hrvatske.

Takve mjere zasigurno bi vratile i potrošnju u dobar dio srednjeg sloja stanovništva, smanjile bi i državni deficit te je potrebno samo da netko u našoj državi sagleda situaciju i shvati da je problem rješiv i da se banke jednostavno moraju odreći svojih ekstra profita.

Svakako je bitna i poruka koja je već treći put potvrđena kroz sudbenu vlast – da je HNB propuštanjem djelovanja zapravo pokazao da je sustav centralne banke paradoksalno postavljen i da je potrebno zaštitu potrošača izdvojiti u zasebna tijela te da se takvom tijelu omogući institucionalna snaga koja može odrediti granice centralnoj banci radi zaštite slabije strane. Na taj način bi mogli djelovati i preventivno u budućnosti, budući da je sve to de facto rezultat nečinjenja HNB-a.

Loptica je prebačena na vlast, koja se više ne može izmotavati čekanjem na odluku Vrhovnoga suda.