Foto: Index/Wikipedia/Press/Fah

SAD JE SVIMA jasno, svi oni koji su Željku Markić i članove njezine sljedbe nazivali "ekipom iz srednjeg vijeka", bili su u krivu.

Ne, ovo nisu vremenski putnici poput Godefroya i Jacquouillea iz "Dalekih rođaka", ovi putnici stigli su iz daleke galaksije poput E.T.-ja i ALF-a, a spletom nesretnih okolnosti nasukali su se na našem planetu i prisiljeni su živjeti sa Zemljanima. I možda nije tako, ali tako zvuče jer ako ste u stanju ispaliti da su Murakami i Drakulićka poticanje na pornografiju, vi ne dolazite iz srednjeg vijeka - vi ste pali s Marsa.

A običaji Marsovaca i Zemljana u mnogočemu se razlikuju, a to vidimo i po načinu na koji tumačimo ono što se dogodilo na Trgu. Nekima je to "najveći prosvjed u povijesti Hrvatske", a Marsovcima podbačaj i znak da je narod uz njih.  

Davide, pokrij kitu!

I sve je u redu, umjetnost je tu da o njoj raspravljamo (matematika ne) i svatko ima pravo reći što misli, a ovo što su objavili njihovi su prijedlozi i primjedbe.

Na kraju krajeva, kurikularna reforma nešto je o čemu melju apsolutno svi i moramo se pomiriti i s činjenicom da ćemo tijekom rasprave čuti i priče kao što je ova o Murakamiju.

Željka Markić ponovno je zauzela očekivan stav i radi sve ono što od nje i očekujete, a date li joj dovoljno prostora da se razmaše, uskoro će maramicom pokrivati kitu Michelangelovog Davida jer kita Michelangelovog Davida je samo kita, a kitama je mjesto u porno filmovima, na nudističkim plažama te ostalim mjestima koja smatramo primjerenima. A uostalom, kamene kite, bez obzira na njihovu veličinu, bude "štetne misli" i tjeraju nas da se osjećamo nelagodno u njihovoj blizini.

Skupio se od hladnoće. Bez brige, u paklu je toplije!

Naravno, suludo je Davida svesti na kitu i bilo bi neozbiljno to činiti, ali upravo to radi U ime obitelji kad književne klasike svodi na odlomke koji se ne uklapaju u njihov aseksualni pogled na svijet.

I ne postoji ništa drugo. Možemo to pokušati podići na višu razinu, ali ta razina ne postoji. Samo će vas razljutiti još jednim govorom nakon kojeg vam je jasno da traže upravo ono što tvrde da nikada ne bi tražili. 

It's good to be the queen

Sporna kita je u ovom slučaju sadržaj koji je "štetan za duševno, duhovno i intelektualno zdravlje", a punchline su, kao i obično, djeca kojoj Slavenka, Murakami i Zoran Ferić žele oteti djetinjstvo i pretvoriti ih u pervertite, vampire i kanibale, redom pojave koje plaše sav pošten svijet.

Naravno, rečenice se izvlače iz konteksta, prekrajaju i prikazuju kao problematične, a sve to pod egidom "kršenja estetskih kriterija" što je uvijen način da pokrijete apsolutno sve što se savršeno ne uklapa u vaše uske poglede na svijet koje, uzgred rečeno, želite nametnuti apsolutno svima.

I to čak ni ne bi bilo toliko neobično (budući da to na ovaj ili onaj način radimo svi) da se u toj usiljenoj raspravi o "štetnoj literaturi" ne vodite inkvizicijskom nezainteresiranošću za kontekst već isključivo riječi i rečenice koje vas smetaju.

Zaista je lijepo vidjeti da su referendum i Hod za život ohrabrili Željku Markić i uvjerili je da je nebo granica i da je agresivno nametanje svjetonazora i ograničavanje prava, drukčije ili manje iritantno ako to činite s osmijehom na licu.

Međutim, to ne znači da ste preko noći imenovani kraljicom Hrvatske. Ne možete samo mahnuti i rukom i svojim podanicima narediti: "Riječ penis - ne sviđa mi se. Zabranite je u školama. A Murakami, Murakami je od danas isto što i Rocco Siffredi".

R. Siffredi, autor romana "Južno od granice... Ako znate na što mislim" i zbirke kratkih priča "Surla nestaje"

Hefner, Flynt, Ferić

Čitaju o samozadovoljavanju u srednjoj školi? Šokantno!

Jedino što je šokantno jest to što smatrate da je samozadovoljavanje i pornografija nešto što će srednjoškolci otkriti čitajući lektiru. To je elementarno nepoznavanja hrvatskog srednjoškolca. Na vašem planetu možda je drukčije, ali ovdje na Zemlji, Zoran Ferić i lektira prilično su nebitan faktor u procesu istraživanja vlastitog tijela i seksualnosti. Štoviše, čak i u kombinaciji izuzetno rijetko kumuju drkanju.

"Što toliko dugo radiš u WC-u?", zapitao je zabrinuti otac nervozno udarajući po vratima kupaonice. "Čitam Ferića, pusti me na miru!!!", odgovorio je zajapureni srednjoškolac... Koji postoji samo u ovoj kratkoj priči.

Dakako, svima nam je jasno da ovaj sraz različitih kultura može zbuniti ili čak razljutiti seksom i "zločestim riječima" opterećene i zgrožene pojedince kao što su Ladislav Ilčić i Željka Markić koji vjeruju da život počinje čeznutljivim pogledom, a seksualno buđenje Ferićem.

Ne brinite, dragi naši posjetitelji iz svemira, masturbacija se otkriva puno ranije, a knjige ni u tom pogledu nisu popularne onoliko koliko mislite da jesu. 

Ni na papiru

"Mladi će prije steći ovisnost o pornografiji nego želju za čitanjem klasika" može izjaviti samo osoba koja: a) se zbog ovog ili onog razloga ponaša kao da nikad u životu nije upoznala mladunče čovjeka, b) vjeruje da postoji više paralelnih stvarnosti i da je upravo ova naša ona u kojoj klasici mogu biti popularniji od pornografije, c) ne poznaje moć pornografije i d) dolazi s Marsa.

Osim ako na lageru nemate još jednog Robina Williamsa iz "Društva mrtvih pjesnika", pornografija i jest jedini način da mlade natjerate da čitaju klasike.

Naslov "Judite" privremeno bi promijenili u "Judita Does Dallas", "Judita Von Teese" ili jednostavno "Judita (18+)" i budite sigurni da bi se čitanost povećala za 5000% s tim da bi i mnogi stariji čitatelji odlučili prisjetiti se starog dobrog Marulića.

Dosta je tih porno boleština, vratite nam normalne stvari kao Juditu i Holoferna 

No, ne vidimo baš da se netko odlučio krenuti tim putem i mlade izlagati "pornografiji". Osim u primjedbama udruge U ime obitelji, ali ono što je njima "pornografija" prosječnom tinejdžeru (koji će do kraja srednje škole pogledati više pornića nego je kilometara između Zemlje i planeta s kojeg dolaze) je živa dosada, a nama ostalima sasvim normalna pojava koja se dogodi kad se dvoje ljudi voli, želi, simpatizira, napije, a ponekad i mrzi.

Stoga, jedino što mi iz ovoga možemo iščitati jest da U ime obitelji o seksu ima toliko loše mišljenje da ga čak i u ovom najobičnijem obliku ne mogu vidjeti ni na papiru, a da ga ne stave u istu kategoriju s vampirima i ljudožderima. I to je u redu ako je to vaš đir. U redu za vas. Ne znamo kakva su vaša iskustva, ne zanimaju nas i ne tražimo da o njima pričate. 

No, na ovom planetu seks nije čin mračnog stapanja dvaju ili više pervertita u jednu vampirsku cjelinu koju Sotona rokćući promatra iz prikrajka i zalijeva sumpornim sjemenom. I stvarno ne bismo voljeli živjeti na takvom planetu. Zvuči depresivno. 

Njihovo viđenje seksa je tužno, ali je njihovo. Jedino što je od toga tužnije jest način na koji doživljavaju književnost i što s njom namjeravaju učiniti. A to, to nije samo njihovo.