PSIHOLOZI ZA INDEX Školske uniforme potaknut će nasilje među djecom na ulicama
Foto: 123rf; Eupedia
NAJAVE da bi se u zagrebačke škole mogle uvesti uniforme apsurdne su iz više razloga, osobito zato što imamo mnogo važnijih problema kao što su reforma školstva te informatizacija i uređenje škola, smatraju hrvatski stručnjaci za školsku psihologiju koje smo kontaktirali.
>> ŠTO JE PRIORITET? Školske uniforme za 20 milijuna kuna ili informatika za 10-ak milijuna
Ideje za 17. stoljeće
Josip Burušić, znanstvenik na Institutu Ivo Pilar te profesor na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta (ZŠEM) kaže da pozdravlja činjenicu da su se gradske vlasti Zagreba, nakon dugog razdoblja u kojem nisu imale nikakvih školskih inicijativa, napokon sjetile da postoje škole.
„Međutim, žalosno je što su krenuli s idejama koje su u svijetu bile atraktivne u 17. stoljeću. Naime, pitanje školskih uniformi dominiralo je obrazovnim prostorom u to vrijeme“, kaže Burušić.
„Danas to imamo samo u Velikoj Britaniji, njihovim kolonijama i u kolektivističkim zemljama kao što su Kina, Koreja i Japan te neke afričke države (ilustracija za Europu dolje). U Europi, osim Engleske i Irske, ne postoje javne škole u kojima su uniforme obavezne; nemaju ih čak ni Wales i Škotska. Budući da Hrvatska nije ni britanska kolonija, niti je previše kolektivistička nacija, jasno je da takvo preslikavanje rješenja neće biti od neke velike koristi.
Socijalne razlike predstavljaju pitanje koje se rješava socijalnim i ekonomskim mjerama, a osjećaj socijalnih razlika je psihološka kategorija koju treba rješavati psihološkim mjerama. Apsurdno je da se nekim tekstilom i načinom njegova bojenja pokušavaju riješiti osjećaji socijalnih razlika. To je također apsurdno jer će se s uvođenjem uniformi pojaviti razlike među uniformama.
Kada govorimo o uniformama možemo se prisjetiti američkog iskustva. Ondje je uvođenje uniformi kao model rješavanja razlika bilo primjenjivo u školama koje su pohađale populacije marginaliziranog stanovništva ili stanovništva koje je imalo značajnih socijalnih problema. Ja mislim da većina učenika zagrebačkih škola ne spada u tu kategoriju“, uvjeren je Burušić.
Stvorit ćemo nove probleme
Burušić smatra da je u priči posebno paradoksalno to što oni koji zagovaraju uniforme očito nisu razmišljali o tome da su one zapravo elitistički znak, a ne mjera socijalne osjetljivosti.
„Besmislica je da se elitističkim pristupom, koji postoji u privatnim školama na Zapadu, pokušava riješiti osjećaj socijalnih razlika u javnim školama. Istraživanja su pokazala da je jedina korist od uniformi poistovjećivanje s identitetom škola. Međutim, to postoji ondje gdje postoje partikularna obilježja škola. S druge strane to uzrokuje nove probleme jer potiče razlikovanje i nasilje među djecom izvan škola. Susreti djece različitih škola s različitim uniformama mogu nalikovati susretima navijačkih skupina. Tako se mogu otvoriti drugi problemi koje trenutno nemamo. Tako bi se ulica pretvorila u prostor konfrontacija“, upozorava Burušić.
„Konačno uniforme spadaju u militaristički svijet, svije kolektiviteta. Mislim da tu ima elemenata skretanja pozornosti s važnijih problema. Na nacionalnoj razini oni se pokušavaju riješiti vraćanjem djece u vojsku, a na lokalnoj u školske uniforme. Sve u svemu to je bacanje novca, koliko sam čuo nekih 30-ak milijuna kuna godišnje koji bi se mogli iskoristiti puno učinkovitije“, rezolutan je Burušić.
Ulaganje u znanje ili u odjeću
Prof. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić s Katedre za školsku psihologiju na Filozofskom fakultetu kaže da je pitanje treba li zapravo razgovarati o uniformama ili o neprikladnosti ispoljavanja roditeljske moći kroz odjevne predmete djece.
„Razlike među djecom ne mogu se u potpunosti sakriti uniformama. Bi li uniforme smanjile razlike teško je reći. No, ako bi uvođenje uniformi bilo dvostruko skuplje od informatizacije, onda ne vidim kakvog smisla uopće imaju rasprave. U tom slučaju treba postaviti pitanje u što smo spremi ulagati – u znanje naše djece u budućnosti ili u odjeću“, kaže Vlahović-Štetić te podsjeća da u obrazovnom sustavu postoje mnoga goruća pitanja kako na nacionalnoj, tako i na lokalnoj razini.
„Djeca se trenutno sele po različitim učionicama koje imaju neke nominalne svrhe i nazive, no nisu nikako opremljene. Situacija je tragikomična“, podsjeća Vlahović-Štetić.
Ili svi ili nitko
Uniforme bi, ističe Vlahović-Štetić, imale smisla kada bi ih sva djeca nosila.
„Ne vidim nikakvog smisla u tome da ih uvode neke škole i neki razredi, a drugi ne, kako sam čula da se predlaže. To je suludo. S druge strane tjerati sve škole da uvedu uniforme, bio bi pritisak kolektivizma. Mi smo imali tu tradiciju negdje do 60-ih godina prošlog stoljeća, no mi smo je napustili“.
Kao i Burušić, smatra da je na djelu bacanje pijeska u oči, odnosno skretanje pozornosti od mnogo većih i važnijih tema.
„Neobično mi je da se u ovom trenutku, kada u obrazovanju imamo toliko važnih problema koje treba riješiti, kao što je primjerice kurikularna reforma koja je goruće pitanje, raspravlja o uniformama. To izgleda kao skretanje pozornosti. Mnogo je veći problem to što je kurikularna reforma stala i što od nje, po svemu sudeći neće biti ništa“, poručila je Vlahović-Štetić.
Facebook
Google
