Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index

SVAKE godine ista priča, samo jedna svjećica na torti više... Još sam jedan rođendan dočekala daleko od doma, još jedan dan kada su emocije bile na sve strane. Svake godine razmišljam o onim prošlim rođendanima, gdje sam bila i što sam radila, koliko se toga promijenilo u godinu dana i kako uz neke bitne datume vežemo jednako tako bitne i snažne emocije.

Svake godine upravo zato proslavim tu jednu svjećicu više i svaku novu otpuhanu želju obilježi nešto čemu se vraćam svakog sljedećeg ožujka, kada me ponovno posjete duhovi prošlih rođendana.

Neke od najboljih proslava dogodile su se upravo u zadnjih par godina, bilo zato što sam ih sama odlučila obilježiti nečime ili su to drugi odlučili napraviti za mene. Prije 8 godina, počastila sam se putovanjem u Egipat, prije 5 godina putovala sam u Škotsku, prije 4 godine na svoj rođendan primila sam poziv da sam primljena na posao u aviokompaniji i da se selim u Dubai! Za svoj dvadesetšesti sam se počastila Londonom, dočekala svoj dan na Novom Zelandu i na poklon dobila plivanje s dupinima. 2014. godine poklonila sam si put u New York i kartu za koncert Erica Claptona i sama otišla poslušati uživo neke od najdražih pjesama! Prošlu godinu također je obilježio jedan koncert i prekrasna iznenađenja mojih prijateljica, a ove godine nalazim se na Tajvanu i častim se putovanjem na Filipine. Dvadesete su definitivno obilježila putovanja! I dok mi na zapadu svakih 365 dana feštamo svoj dolazak na svijet, na istoku je to malo drugačije.

Japan - u Zemlji Izlazećeg Sunca postoji dan u godini, festival Shichi-go-san, ugrubo se prevodi kao 7-5-3), kada sva djeca u starosti od 3 godine, dječaci stari 5 i djevojčice stare 7 godina odlaze u hram zahvaliti se na svom zdravlju i snazi. Ovaj običaj dolazi iz davnih dana, kada su djeca vrlo često rano umirala. Nakon posjete hramu, održava se rođendanski party, slavljenik je odjeven u potpuno novu odjeću ili najbolji kimono. Stariji slavljenici u pravilu nisu ti koji organiziraju proslavu, niti ju financiraju, već to rade prijatelji i/ili obitelj. Ti se samo moraš pojaviti i dobro zabaviti, a uzvanici će se pobrinuti za sve ostalo!

Vijetnam - Zemlja u kojoj se rođendani ne slave na datum rođenja, već na dan Nove godine, svatko postaje godinu stariji. Na novogodišnje jutro stariji članovi obitelji čestitaju djeci na jednoj godinu više i daruju im crvene kuvertice s novcem, tzv. "lucky money".

Koreja - Rođendani su bitni i do šesnaeste godine se posebno obilježavaju. Najveća gozba priprema se za djetetov prvi rođendan, iz istog razloga kao i u Japanu. Nakon odlaska u hram, ispred djeteta se poslažu određeni predmeti, koji označavaju njegovu budućnost, ovisno o tome koji će predmet beba primiti u ruke. Pa tako igla i konac označavaju dug život, knjiga i olovka znači da će biti dobar u školi, nož predstavlja karijeru kuhara, luk i strijela ratnika, a rižini kolačići uspjeh. Predmeta ima raznih, a za nož, iglu, luk i strijelu vjerujem da su plastični i tupi! Obitelj dijeli rižine kolačiće susjedima i prijateljima i vjeruju da stotinu podijeljenih kolačića donosi dug život i sreću slavljeniku. Oni koji su primili kolač, moraju vratiti posudicu, u kojoj će se vrlo vjerojatno nalaziti novac, ali i duge niti u raznim bojama, koje također označavaju želju za dug život.

Kina i Tajvan - U današnje vrijeme u svim zemljama se prihvaćaju zapadni običaji rođendanskih proslava uz tortu, svjećice, balone i poklone, ali još uvijek postoje oni koji se drže starih običaja. U kineskoj kulturu jedan takav običaj je da se rođendani ne slave sve dok osoba ne navrši 60 godina! Kao i u Japanu i Koreji, bitna je proslava prvog rođendana, a nakon toga slave se samo "okrugli". Šezdeseti je najvažniji, jer se vjeruje da je osoba tada dovršila ciklus života, nakon čega započinje novi! Kineski kalendar baziran je na 12 znakova i 5 prirodnih elemenata, jedno pomnoženo s drugim rezultira najvećim rođendanskim partijem, koji organiziraju mlađi članovi obitelji. Hrana koja se jede na proslavama je ona koja označava dug život, a to su dugački rezanci/špageti (long-life noodles) i slatkiši koji izgledaju kao breskve. Također, postoje i rođendani koji se NE slave, pa tako npr. žene ne slave svoj 30., 33. i 66., a muškarci svoj 40. rođendan. Žene ne slave svoj trideseti, zbog vjerovanja da je to nesigurna i opasna godina pa se ona preskače, kako bi se izbjegla nesretna godina. Isti je razlog zašto i muškarci ne slave svoj četrdeseti! Proslava tridesettrećeg ili šezdesetšestog rođendana za ženu također donosi nesreću i probleme, ali postoji način da se to izbjegne. Kupuje se komad mesa, koji se zatim iza kuhinjskih vrata isiječe toliko puta (33 ili 66), da bi svi zli duhovi ušli u meso koje se zatim baca, a da nadolazećih dvanaest mjeseci prođe glatko i sretno.

Srećom ove godine nisam proslavila niti jedan od "kritičnih" rođendana, a sljedeće tko zna gdje ću biti :).
 

Pssst! Teine avanture na Tajvanu možete pratiti i na njezinom blogu!