Come fly with me: Potres i godina majmuna
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index
ŽIVJELA sam u avionu tri i pol godine i mnogo ljudi se zgražalo nad činjenicom da radim jedan od najopasnijih poslova na svijetu, koliko god to meni smiješno zvučalo.
Letjela sam svugdje: na mjesta gdje su izbijale smrtonosne bolesti, na mjesta gdje se trguje ljudima i malom djecom, na mjesta iz kojih dolaze teroristi i u kojima se vode ratovi, mjesta u kojima smo imali policijsku pratnju radi sigurnosti, i nikada se ništa nije dogodilo. Jesam li ja samo bila lude sreće, ali sreća je bila da se nikada ništa takvo nije dogodilo, nikada nisam osjetila čak niti jaku turbulenciju i propadanja aviona, a kamoli išta drugo opasno, što većina ljudi povezuje s letenjem i avionima na samu spomen istih. Skočila sam iz aviona, nadajući se da će se padobran otvoriti! Uz sve to, ja se nikada nisam osjećala nesigurno. Možda mi u nekim trenucima nije bilo svejedno letjeti u Nigeriju, Afganistan ili Pakistan, ali nikada nisam niti razmišljala da bi mi se nešto loše moglo dogoditi. Nikada nisam niti pomislila na pad aviona niti išta drugo tragično! Da sam tako razmišljala, vjerojatno nikada ne bih niti izašla iz kuće, a kamoli bila svugdje gdje sam bila i radila sve što sam radila. Drugi su bili ti koji su brinuli. Kada sam dala otkaz kao stjuardesa, vjerujem da je mama odahnula, a i sama sam u jednom trenutku pomislila kako se vraćam onom "sigurnijem" životnom stilu, u kojem su vjerojatnosti za sranja manje. Zatim odlučim doseliti na Tajvan, i strese nas jedan od najjačih potresa u nazad 17 godina. Što reći? Shit happens? Shvatiš zapravo da ti se u svakom trenutku može dogoditi nešto loše, bilo gdje živio i bilo što radio...
Bilo je 4 ujutro kada me probudilo njihanje i drmanje. Ne znaš gdje si i što se događa, čuješ paniku i strah, postane ti jasno u nekom trenutku da se zemlja trese i da nije tako bezazleno, kao ono što sam znala osjetiti u Hrvatskoj, kada nisam bila sigurna jesam li sanjala ili je zbilja zatresao potres. Nikada se nisam bojala potresa, niti ičega drugog konkretno, nemam strahove, ali osjećaj koji sam u tom trenutku osjetila, nije bio sličan ičemu do sada. Tada nisam znala koja jačina je u pitanju, nisam znala da se par kilometara dalje ruši zgrada i da u tim trenucima ljudi umiru pod tonama betona, ali osjećala sam da nije "normalno". Strah se javio i tih nekoliko sekundi, srce lupa k'o ludo, mozak još uvijek pokušava shvatiti što se događa, pokušavaš umiriti sam sebe i čekaš da završi, ne misliš o ičemu, samo se moliš da prestane, jer si svjestan da apsolutno ništa drugo ne možeš napraviti, osim čekati i nadati se da danas nije TAJ dan... Knjige, vaza, bočice, sve što je moglo popadati s polica i zidova, palo je. Kasnije je uslijedilo još nekoliko slabijih podrhtavanja, ali zaspati nismo mogli do jutra, pogotovo ne nakon pročitanih prvih vijesti o urušenoj zgradi. Tajvan leži na seizmički aktivnom "Pacifičkom vatrenom prstenu" i potresi su ovdje normalna pojava. Otkad sam došla, bilo ih je nekoliko, ali ovako nešto nemam volje više ikada osjetiti.
S vedrije strane, u proteklih nekoliko mjeseci proslavila sam i dočekala nekoliko Novih godina, prema svim postojećim kalendarima: gregorijanskom, lunarnom, julijanskom, lunisolarnom… Tko bi ih sve popratio, ali sretna vam još jedna Nova godina! Godina majmuna! Dobrih želja nikada nije previše. Kineska Nova godina ili Proljetni festival slavi se svake godine na jedan od datuma između 21.1. i 20.2. Na staru godinu važno je veliko čišćenje stana, kojim se čisti sva nesreća iz kuće i stvara se mjesto za sve nadolazeće dobro u novoj godini. Večer se provodi uz obitelj i veliku gozbu, nakon koje slijedi darivanje, najčešće u obliku crvenih kuverti, u kojima se nalazi takozvani "lucky money". Kuverte poklanjaju stariji članovi obitelji mladima, šefovi svojim zaposlenicima, nadređeni podređenima te iznos u kuverti mora biti paran broj, dok se neparan broj daruje za vrijeme sprovoda. Također, novac koji se daruje mora biti nov! Lijepa, nova, speglana, friško štampana novčanica, po mogućnosti prava. Sve vezano uz početak Nove godine mora biti novo, kako bi donijelo sreću, bogatstvo, blagostanje. Moram se pohvaliti da sam i ja dobila jednu takvu crvenu kuverticu :). Postoje naravno i pokloni koji su "big no no", kada je riječ o darivanju ovih dana, a to su sve predmeti koji asociraju na sprovode, na odlaske ili prekidanje veza – škare, ogledala, obuća, ručnici, krizanteme, predmeti crne ili bijele boje...
Kao najvažniji blagdan u godini, koji se provodi u krugu obitelji, vrijeme Kineske nove godine, doba je kada preko 200 milijuna Kineza putuje svojim obiteljima. To je festival koji slavi jedna petina stanovništva planete i za vrijeme kojeg se potroši najviše pirotehnike na svijetu! Pucanje petardi ima svoju svrhu, kojom se tjeraju zli duhovi, isto kao što ih i crvena boja tjera pa se crveni ukrasi vješaju na prozore i vrata. Svi običaji potječu iz raznih vjerovanja, koja su većinom rezultat legendi, mitova, priča. Popularno je i paljenje lažnog novca u metalnim kantama ili kaminima ispred kuća. Na taj način, šalju bogatstvo svojim precima u zagrobni život, gdje taj novac ima vrijednost. Pali se i odjeća i papirnati predmeti u obliku kuće, auta, čime osiguravaju umrlima bogat zagrobni život, u nadi da će se oni brinuti o živima u sadašnjem životu. Zakonom je zabranjeno paliti pravi novac. Popularna je izrada obiteljskog portreta jednom godišnje, kada su svi na hrpi. Odjeća koju nose, većinom je crvene boje, a dućani donjeg rublja nemaju dovoljno zaliha crvenog u odnosu na potražnju!
Slavlje Lunarne nove godine traje dva tjedna, a završava petnaestog dana nove godine s festivalom lampiona. Uvečer tog dana, ljudi odlaze u hramove na molitvu, nakon čega pale crvene lampione te ih puštaju u zrak, nekada u rijeku, čime obilježavaju puštanje loše verzije sebe, praveći mjesta za bolju verziju u nadolazećoj godini. Lampioni također simboliziraju sreću i nadu. Festival lampiona kineska je verzija Valentinova. Žene napišu svoj broj telefona na mandarinu ili naranču i bace ju u jezero, a muškarci ih skupljaju i jedu. Okus naranče nagovještava budućnost moguće veze - ako je naranča slatka, to znači sreću, a ako je kisela, vjerujem da se to dvoje neće niti naći na dejtu.
Kineska vjerovanja puna su praznovjerja, ali zanimljiva su i pozitivna, tako da ako se spremate u goste i želite pokloniti cvijet osobi za Kinesku novu godinu, birajte bambus, suncokret, narcise, drvo patuljaste naranče ili šljivu u cvatu... Sretna vam godina Majmuna :)!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Pssst! Teine avanture pratite i na njezinom blogu!
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati