SRETNA nova godina!

 

Djeca rođena 2000. ove godine pune 18. Neka od njih će se već i oženit. Feel old yet?

 

Ja se ne osjećam staro, iako čujem da ljudi mojih godina govore da već malo i jesmo stari. Ja nisam.

 

Osjećam se staro jedino kad se treba oporavit od mamurluka. 

 

Kad imaš 20, za to ti treba 7 i pol minuta pod tušem i jedan izlet u McD.

 

S 32 ti trebaju 2 puna dana, 1200mg ibuprofena i juha od nečeg što s 20 ne bi ni stavio u usta, tipa prokulica. 

 

U tim trenutcima se sjetim da sam proizvedena još u Jugoslaviji.

 

Inače ne.

 

Jučer ujutro sam doživjela novu razinu mamurluka. 

 

Novu godinu sam dočekala doma, u Backstreet boys majici. 

 

Popila sam sramežljivu čašu šampanjca, jer je red.

 

Legla 15 do 3.

 

Po svoj logici, trebala sam se probudit svježa i sretna.

 

Ali probudila sam se užasno mamurna. 

 

Ne od šampanjca - od francuske salate. 

 

Nisam odmah ni skužila - kad sam se probudila, znala sam samo da mi je zlo.

 

Žeđ. Težak želudac. Želiš spavat ali ne možeš jer te boli tijelo.

 

Tek kad sam otvorila instagram i vidjela slike francuske salate od sinoć, skužila sam da mi se od slike graška i mrkve u majonezi diže želudac.

 

Mamurluk od francuske salate. 

 

To je veća kazna od ijednog alkoholnog mamurluka.

 

Tad pomisliš da si možda stvarno star.

 

Oporavila sam se tek jučer navečer.

 

Nisam stigla ništa pospremit od tuluma. 

 

Dnevna soba mi izgleda kao da je netko bacio šimlešu na nju.

 

Budem danas kad završim kolumnu.

 

Nakon ručka.

 

Najest ću se opet francuske - ako se Rihanna mogla vratit Chrisu Brownu, mogu se i ja vratit francuskoj.

 

Opet će mi bit zlo i opet ću si obećat da sljedeće godine radim pola smjese jer uvijek ostane previše i uvijek se prejedem.

 

Opet to neću ispoštovat, kao ni jednu novogodišnju odluku.

 

Ne znam jesam li ikad ispoštovala jednu.

 

Prvi prvi je dan kad najviše lažemo.

 

I sebi i drugima.

 

Facebook je pun laži, više nego kad su izbori.

 

“New Year, new me” - zapravo u današnje vrijeme je ovo sve manja laž s obzirom na to koliko žene u 365 dana uspiju upucat botoxa u sebe. Neke žene svake godine stvarno jesu nove.  

 

“Istezat ću se svako jutro” - neću.

 

“Pit ću više vode” - neću jer nisam žedna. 

 

“Počet ću redovito trenirat, ne samo radi izgleda nego radi sebe” - neću, radi sebe pojedem tortu jer mi je fina. I onda ne treniram radi sebe nego radi torte. Kad se nakupi, ne odmah. Neću radi jedne torte ić u teretanu.

 

Znam da neću.

 

Ali obećat ću da ipak hoću. 

 

Bolje se osjećaš kad obećaš.

 

“Danas je prva stranica u knjizi od 365 stranica. Napiši najbolju priču.”

 

Ako ti netko ispod statusa napiše: “Kradem!” - praktički si obavio pola posla jer kad sljedeći tjedan shvatiš da ipak nećeš napravit što si obećao, uvijek možeš reć: “Ali Marija s Fejsa je šerala, bude ona, ja ne moram.”

 

Svejedno, lijepo je obećat, možda se nešto ipak zadrži.

 

I ja sam pripremila svoj popis odluka, savjeta i obećanja za bolju 2018., što za sebe, što za druge.

 

Slobodno ukradi, nadam se da će se barem jedna od ovih stvari zalijepit za tvoj život.

 

Za bolju 2018.:

 

 

Obećanja najčešće započinju odgodom.

 

Od sutra sam na dijeti, sljedeći tjedan krećem vježbat, sljedeći mjesec prestajem pušit… kreni danas jer do sutra stigneš izmislit da ipak krećeš preksutra. Nemoj bit oversiz ekspres paket i izmišljat da je sutra dan realizacije jer svi znamo da se to nikad neće dogodit.

 

 

Prvi prvi je i dan kad u optjecaj kreće sveta riječ DETOX. Prodaju se priručnici, pišu se članci o 7 čudotvornih namirnica za najučinkovitiji detox, žene izbacuju iz frižidera svaku naznaku normalne hrane i umjesto sarme, za ručak “jedu” smoothie od cikle i maslačka i puževe kućice i tako 2 tjedna dok ne dođe do incidenta na kasi u dućanu jer su živčane i gladne a blagajnica im se usudila reć “dobar dan.” Nije loše par dana jest malo manje majoneze i pit više vode, ali nemoj ić na 70-dnevni detox koji se sastoji od sokova i lizanja leda jer ćeš izbost nekog nožem. Tijelo ima sustav za detox, zove se jetra. Sve ostalo je marketing.

 

 

Svi ih imamo, one lijepe čaše koje koristimo samo za “posebne prigode.” Jednom godišnje. I odjeću koju čuvamo za neku ljepšu priliku koja nikak da se dogodi. Život je prekratak da čuvaš posebne čaše i posebne haljine. 

 

 

One za koje često nemaš dovoljno vremena jer znaš da ih uvijek imaš tu negdje, pa trošiš vrijeme na sve one druge, prolazne. One koji te ne traže ništa, a pored kojih imaš sve. Koristi ih što češće, ko i lijepe čaše.

 

 

Ako ih imaš, a sigurno imaš barem jednog. Svi imamo nekog tko nas pika vilicom u srce. Ti ljudi to ne rade (samo) zato što su zločesti, nego i zato što im stojiš dovoljno blizu da te mogu upiknut. Makni se, lijepo je.

 

 

Možeš uzvratit istom mjerom, ali probaj se sjetit da nitko nije nadrkan zato što je jako sretan. Takvim ljudima je ljubaznost često najpotrebnija. Možda su jednostavno gladni. 

 

 

Osim ako je rasprodaja u zarama, onda skupljaj stvari. Ali skupljaj trenutke. Tipa kad si na koncertu, gledaj koncert, nemoj ga samo slikat i snimat jer onda zapravo nisi tamo. 

 

 

Svih vrsta. Odjeću koju više ne nosiš a radi ti nered u ormaru. Stvari koje ti samo stvaraju buku. I ljude. Pogotovo one koji te pikaju vilicom u srce. Baci.

 

 

Može se na Fejsu, a često se može i u pravom životu. Imaš nekog tko ti troši energiju i jede sreću a nit si ga rodila, nit je on rodio tebe? Bannaj ga. Makni ga. Možeš. Nek jede sreću negdje drugdje.

 

 

Neke stvari se moraju, ali većinu ne moraš ako ne želiš. A radiš ih i dalje jer ne znaš kako pristojno reć NE. Većini ljudi “NE” ne dolazi prirodno. NE se trenira.

 

 

Iz čista mira, jer želiš. Ne samo jer je dobro za slučaj da je cijela ona priča s Rajem i Paklom točna, nego i zato što kad radiš lijepe stvari za druge, sve više počinješ voljet sebe. A kad voliš sebe, nećeš dat drugima da ti rade ružne stvari.

 

 

Nemoj vjerovat ovima koji govore da je ljepše kad ne pojedeš čokoladu jer onda imaš tijelo iz snova. To su mrtve duše. Jedi i zapamti ono što smo naučili prošle godine na interenetu - debela si samo ako nisi jako bogata, onda si prekrasna. Znači ne moraš manje jest nego zarađivat više para - kreni. I makni se od ljudi koji kažu “neće to bit malo previše palačinki?” Nema većih demona.

 

 

Blagajnici kojoj si danas već dvjestoti kupac a tek je pola deset ujutro. Vrlo vjerojatno joj itekako treba. Nasmiješi se teti na šalteru u pošti. Susjedi na stubištu. Curici u parkiću. Zapravo možda ne curici u parkiću ako ju ne znaš. Better safe than u drugu župu.

 

 

POGOTOVO za nešto što se već toliko podrazumijeva da zahvala često izostane. Na primjer mami za fini ručak koji se pojede u 7 minuta, a zaboravimo koliko se dugo radio. 

 

 

Nekom tko zaslužuje. Ne na glas, to je lakši dio. U sebi. Tek tad to ozbiljno misliš.

 

Daj žmigavac kad skrećeš. Lijepo je.

 

Pusti ljude da govore burek sa sirom. Imaš pametnijih stvari oko kojih se možeš uzrujavat.

 

 

Ne samo oko bureka, nego oko svega. Možeš se trudit, ali neke ljude ne možeš promijenit jer oni ne žele bit promijenjeni. I to je ok. Ne moraju. Ne moraš se ni ti maknut od njih ako ti ne pašu. Ali bilo bi dobro.

 

 

Nek te gledaju na semaforu, auto u kojem svaki dan nije koncert je tužan auto.

 

 

Danas je to očitije nego ikad - NE MOŽEŠ zadovoljit baš svakog. I mali puflasti zeko koji jede mrkvu u rozoj plišanoj kutiji će na Fejsu imat barem jednu negativnu reakciju, dakle ne možeš. Uvijek će se nać netko tko bi te mogao obeshrabrit. Do your thing, ne mora se svima svidjet. Osim ako je tvoj thing pedofilija, onda don’t do your thing.

 

 

Nekad si se eventualno bojao što će reć gosti ako ne pospremiš, danas se moraš bojat i što će reć “savršene kućanice instagrama.” Šta te briga, tu i tamo nemoj pospremit stan. Pospremi sebe. Oni koji će te osuđivat zbog sušila u dnevnoj sobi će uvijek nać nešto zbog čega će te osuđivat. Ne ulizuj se njima, ulizuj se sebi. 

 

 

Sve će zvučat krivo - ili preljubazno, ili preoštro. 

 

 

Drugu od one prve koja već tjednima stoji sama, bez para. Nema druge, ne vraća se.  Zaboravi na nju. Nitko ne zna di je, move on with your life.

 

 

Prije smo za Novu godinu zvali drage ljude. Ili slali čestitke ako su dragi ljudi tetka u Njemačkoj a međunarodni pozivi su skupi. Onda smo si slali SMS. Pa su došli Fejs i Whatsapp. Danas sve ćešće samo napišemo status, pa tko vidi, super, a tko ne, jebi ga. Ili stavimo 80 ljudi u grupnu poruku i svima poželimo sve najbolje. To je bulšit, to da se češće čuješ s dostavljačem pizze nego s ljudima koji ti nešto znače. Nazovi nekog, bit će mu drago. Pogotovo nakon što ga smiriš i objasniš mu da nitko nije umro jer se danas ljudi zovu na telefon samo za ružne stvari. 

 

 

Ak vidiš da je nekom špinat među zubima, reci mu. Parkiraj na JEDNO parkirno mjesto. Premjesti puža koji polako ide s jedne strane pločnika na drugi. Tebi je to sekunda posla, a njemu je pola dana, ako ga netko prije ne zgazi. Pomogni pužu, lijepo je.

 

 

Odi u knjižaru i pomiriši ono ljepilo koje su svi snifali u školi. Tad se zvalo Karbofix. Neki su ga i jeli. I preživjeli bez spominjanja riječi detox.

 

 

Beauty savjet za žene za bolju 2018. - malo lakše s trepavicama kod Ivana 3D 4D 6D ekstenzije novi profil, oči vam počinju izgledat dlakavo. 

 

To je to. Nadam se da se neke od ovih stvari zalijepit i za vas. Ako neće, nije bed, uvijek imamo sljedeću godinu.

 

E i još jedan važan savjet za bolju 2018. - umjesto da bacaš petarde na ulici, baci drkicu. Ne na ulici, za to je kazna 5000 kuna.

 

Pssst! Ostale Andreine kolumne pročitajte OVDJE!