ROMAN "Sretni ljudi čitaju i piju kavu", francuske autorice Agnes Martin-Lugand, ima veoma primamljiv naslov koji vuče na čitanje.

 

Sasvim je izgledno da će za njom posegnuti svi knjigoljupci. No morate biti spremni na blagi šok. Ovo nije sasvim sretna priča, iako je puna nade i života.

 

 

Diane je imala sve što je željela: brižnog muža, predivnu kćer i posao iz snova. Uz podršku supruga te svojeg najboljeg prijatelja Felixa, otvorila je knjižaru-kafić pod imenom "Sretni ljudi čitaju i piju kavu". Sve se činilo savršenim, ali onda se dogodila stravična nesreća u kojoj su joj suprug i kći poginuli.

 

Radnja romana počinje godinu dana nakon te nesreće, a Diane je i dalje potpuno shrvana. Ne izlazi iz kuće, ne održava osobnu higijenu, živi i pati u sjećanjima i ne razgovara ni s kime osim s Felixom. I njemu i njezinim roditeljima jasno je da je pretrpjela nevjerojatan gubitak, ali smatraju da je vrijeme da krene dalje sa životom. Diane se pomalo slaže, ali njihove ideje je opterećuju te odluči krenuti sama, bez ičije pomoći.

 

U svoju knjižaru više ne može ni ući, a život u Parizu već duže vrijeme joj nema smisla. Kako je njezin muž, Colin, volio piti pivo i oduvijek je želio otputovati u Irsku, Diane se odlučuje svoj novi život započeti upravo ondje. Preko interneta unajmi malu kuću u zabiti blizu oceana te kupi jednosmjernu avionsku kartu…

 

Zasad priča zvuči vrlo tužno, a to i jest. Ono što je spašava od potonuća u očaj je stil pisanja autorice te nada koja se pomalo pojavljuje i postaje sve jača kako se primičemo kraju knjige. Naša protagonistica govori nam o svemu u prvome licu, jednostavnim, ali ne i patetičnim stilom. Knjiga teče brzim ritmom te smo na jednoj stranici u mračnoj sobi punoj tuge, a već na drugoj negdje u Irskoj gdje prisustvujemo zanimljivom dijalogu junakinje s mještanima. Njezin je prijatelj Felix često prisutan, a njegov karakter je potpuna suprotnost beznađu koje osjeća. On je zaigran, duhovit i obožava život. Kao takav, idealan je pokretač optimizma.

 

Kao što čitatelj i očekuje, u Irskoj junakinja upoznaje zanimljive ljude, ali ne njih previše – jer mjesto je malo i zabačeno, daleko od dublinske vreve. Oko nje se okupi jedna simpatična obitelj, koja uključuje i njezinog prvog susjeda, namrgođenog i nepristojnog Edwarda. Iako joj je jako odbojan, Diane ga pomno prati, a možda se dogodi i romansa… Malo po malo, Diane se uključuje u život zajednice. Autorica je vrlo pažljiva s doziranjem tuge – nikada nas njom ne preplavi previše, a istovremeno ostaje realistična dok svoju junakinju vodi kroz najteži period njezina života. 

 

U knjizi puno toga ovisi o detaljima. Opisi emocionalnog stanja protagonista, posebno glavne junakinje, odlični su. Ona nije jako simpatična, a to joj sve opraštamo jer suosjećamo s njom. No to je svakako čini stvarnijom osobom. Divlja priroda obale predočena je poetično i uistinu možete osjetiti šibanje slanog vjetra na svojim obrazima dok čitate. 

 

Iako prilično kratak, roman ima za ponuditi puno toga. U svijetu je veliki hit, a kada počnete čitati, shvati ćete zašto. Puno dubokih emocija izmiješano je s momentima živahnog humora te oživljeno likovima s kojima ćete se do kraja knjige jako zbližiti.