KLASIČAN početak velikog natjecanja. Igraš protiv protivnika za kojeg svi očekuju da ćeš ga lagano pobijediti, a opet, isti nije baš tako bezazlen. Nije Austrija ekstra reprezentacija, međutim ima nekoliko odličnih pojedinaca, u što smo se mogli uvjeriti i danas. Počeli smo odlično, zaista odlično. Austrijanci su počeli s puno većim grčem nego mi. Rano smo se odvojili na tri, četiri razlike i šteta je što nismo to uspjeli kapitalizirati. Držali smo utakmici pod kontrolom sve do sredine drugog poluvremena, kad su nam stvarno zaprijetili. U tom sam se trenutku prvi put uplašio za konačan rasplet. Djelovalo je kao da smo zaista upali u probleme, međutim Mirko je obranio kontru, zabili smo dva laka gola i riješili utakmicu. Ove dvije izgubljene lopte,  dvije ''popijene'' kontre na kraju samo su produkt dekoncentracije, ništa više. Nije to ništa što bi nas trebalo brinuti.

 

 

 

 

 

Mnogi će reći da si Hrvatska s takvim igračkim kadrom, s toliko iskusnih reprezentativaca ne smije dozvoliti da protiv jedne Austrije, već dobivenu utakmicu, koju je trebalo samo privesti kraju, odvede u opasne vode. Možda, ali ta Austrija je rukometni anonimac samo za onoga tko ne prati rukomet. Golman Bauer im brani u Lemgu, lijevo krilo Santos igra u Gummbersbachu, desno krilo Webber je posljednjih par godina među pet najboljih strijelaca Bundeslige, Szilagy je igrač koji više od deset godina igra u Njemačkoj. Nije Austrija bezvezna momčad. Anonimni na nekoj višoj razini možda i jesu, jer s njima nismo puno puta igrali niti su se oni plasirali u polufinala ili finala, ali da su loši, nisu. 

 

U redu, nismo im trebali pružiti priliku da nas ugroze, jer smo već imali gotovo riješenu partiju, no takve stvari se jednostavno dogode. Kad znaš da si bolji, zna se dogoditi da se malo i opustiš, a protivniku onda krene sve ulaziti i u problemima si. Ipak, rekao bih da sam i očekivao jednu ovakvu utakmicu. Svako otvaranje zna biti čupavo, a mi smo ovo protiv, ponavljam, jako dobrih Austrijanaca uspješno odradili.

 

 

Možda 30 primljenih golova protiv Austrije zvuči puno. I je, puno je to. Kao što bih također rekao da je možda i neobično što smo dozvolili Szilagyju da se razmaše, da asistira i zabija. No morate uzeti u obzir da je njega jako teško čuvati. Szilagy je paklen igrač kojem je specijalnost taj šut sa zemlji kroz blok, pokraj čovjeka. To je užasno teško braniti i ne čudi me današnja njegova predstava. No, od danas trebamo pogledati što u našoj igri nije štimalo i pokušati to popraviti za buduće dvoboje.

 

Da smo primili previše golova, jesmo, to je činjenica. Trebali smo primiti koji gol manje. Čak i ako zanemarimo ona dva poklonjena gola, da su Austrijanci ostali na kraju na 27, 28 golova, i dalje bi to bilo previše. Pokušavali smo njihove napade rješavati blokom, a oni su, barem za moj ukus, zabili previše laganih golova kroz sredinu. Primili smo i par jeftinih golova preko pivota i to bi u principu bilo to. Obrana je bila dobra na početku kad smo se odlijepili i na kraju, kad smo prelomili utakmicu. Bilo je tu i nekog praznog hoda i moramo takvu razinu obrane produžiti, a ne da stanemo i dozvolimo protivniku da se razmaše. Kad takve stvari popravimo, uvjeren sam da će biti sve u redu.

 

 

Raspored nam ide na ruku. Malo me iznenadila uvjerljiva pobjeda Makedonije protiv Tunisa i mislim da će sutra Tunis igrati izuzetno prljavo i da neće birati način kako da nas pobijedi i nadoknadi ova dva izgubljena boda kontra Makedonije. Bit će teško, no dobro je da u grupi nemamo niti jednog protivnika za kojeg možemo reći: ''E, oni su favoriti protiv nas.'' Mi smo najbolji u našoj grupi i samo je važno da se ne uspavamo. Ako budemo igrali svoju igru, sve će te reprezentacije pasti. Niti jedna od tih ekipa nema snagu da svih 60 minuta prati naš ritam i na nama je samo da za 15, 20 posto popravimo današnju igru protiv Austrije. Tada problema neće biti.

 

 

Bez obzira što su današnju partiju izvukli oni najbolji, najiskusniji – Duvnjak, Vori i Čupić –ja se ne bojim za našu rukometnu mladost. Pa i guste završnice i kod Francuza ili Danaca također će izvlačiti najbolji. To je tako. Analize je li netko dovoljno dobar za reprezentaciju ne smijemo davati nakon jedne utakmice. Ostavimo to za nakon prvenstva. Možemo mi sad tvrditi da bi bilo bolje da je više igrao ovaj ili onaj, no ono u što ne trebamo sumnjati je Golužin odabir igrača za ovo prvenstvo. Svih ovih 16 igrača su nešto najbolje što hrvatski rukomet trenutno ima. Dat ću vam primjer. Lacković je u Portugalu 2003. bio prvi lijevi vanjski. Izgubili smo prvu utakmicu protiv Argentine, mučili smo se protiv Saudijske Arabije. Ni ne sumnjam da je bilo tada nekih ''stručnjaka'' koji su tvrdili da smo svi za staro željezo.

 

Sada, ne da nije ništa izgubljeno, nego današnju utakmicu ne bih stavljao u nikakav negativan kontekst. Dobili smo, možda malo teže nego što smo očekivali, no Austrija nije bezvezan protivnik. Sutra nas čeka Tunis, treba paziti da nas ne premlate previše. Jako je bitno da se glavni igrači što manje troše, da završnicu turnira dočekaju odmorni. Dakle, Goluža jednostavno mora dati veću minutažu i odgovornost mlađim igračima, baš zbog toga. Treba sačuvati Vorija, koji ima i godina te Duvnjaka, da se previše ne potroši. Imamo mi igrače za to. Karačić je danas odigrao sjajno, zatim tu je i mali Slišković, Bičanić. 

 

 

Favoriti za zlato su kao i uvijek, Francuska, Hrvatska i Danska. U tom nekakvom rukometnom poretku nije se ništa promijenilo. Te tri reprezentacije su tri glavna favorita i sve tri su došle po polufinale. Španjolce ipak ne bih stavljao u taj prvi krug favorita. Dobri su, ali mislim da ipak spadaju u krug reprezentacija poput Islanda, Njemačke ili Švedske, koje će svoju priliku čekati iz drugog plana. Uvjeren sam da do polufinala neće biti nekih velikih iznenađenja. Možda se i može dogoditi da se netko od favorita, ne daj Bože da to bude Hrvatska, posklizne u osmini finala ili četvrtfinalu, ali ako se ne sretnu ranije, uvjeren sam da će Hrvatska, Francuska i Danska igrati u polufinalu. 

 

Nijemci mogu iznenaditi. Izgubili su od Poljaka u kvalifikacijama, da nije bilo pozivnice ne bi ni igrali danas u Kataru, no danas su te iste Poljake pobijedili. Spremili su se dobro, igraju rasterećeno, od njih se ne očekuju velike stvari, a to može biti samo velika prednost za njih. Također, jako visoko vidim i Švedsku. Zaista, nikad jače i izjednačenije prvenstvo. Nakon grupne faze počinje ono pravo. Tada više nemaš pravo na grešku i trebaš dobiti četiri utakmice u nizu za zlato. A Hrvatska to može. Apsolutno sam siguran u to.