Foto: Index, Čitatelji

TISUĆE HAJDUKOVIH navijača širom svijeta slavi 105. rođendan svog voljenog kluba. Brojni navijači zasipali su Indexovu redakciju čestitkama Hajduku i dragim fotografijama kojima su obilježili veliku obljetnicu.

 
"Iako sam mali i prikovan za bolnički krevet u srcu i u mislima, a i na grudima Hajduk. Sretan 105. Rodendan želi ti mali, ali ponosni član Hajduka!", Ante Damjanović, BLATO, OTOK KORČULA.

"I u posteji mislim na te! Sretan 105. Rođendan Hajduče", dvogodišnja Marija, također s Korčule.

"I Delije su mi drage jer su bili prvi kojima Hajduk bar nešto znači"

Zoran Lukic javio nam se iz Seattlea.

"Negdje oko ovog doba prošle godine vozim se kući umoran poslije posla, nakon dužeg kišnog razdoblja napokon lijep sunčan dan. Sjeverno predgradje Seattle-a, Lynnwood, 6 traka u ulici ali opet prometna gužva. Stajem na semaforu, gledam oko sebe lijeva traka puna, desna se puni, staje I auto do mene… par tinejđera se iskesilo, gledaju u mome pravcu,  mašu rukama, nešto pokazuju, skaču u sjedalu I nešta viču ali ne čujem od svoga radija….  Pomislih da su vidjeli nekog svog prijatelja u autu sa moje lijeve strane… pogledam ali ni tamo ih nitko ne šljivi, ignoriram ih par sec ali me kopka zašto su ovi mulci toliko happy da im se auto trese od skakanja. Pogledam opet prema njima, isto, u autu ludnica, napokon shvatim da pokazuju na moju sahovnicu koja visi na ogledalu, a sa usana im citam “Hajduk, Hajduk…”. Sav sretan kesim se I ja, ponosno im podizem palce u zrak! Lipa moja registarska pločica, napokon netko kome Hajduk u ovoj tuđini znači kao I meni. Zeleno svjetlo se pali, ostaju negdje iza mene. Ej lipote, uljepšali su mi ne dan nego cijeli mjesec! Oni su bili prvi nakon onih Delija što su mi prije par godina na autoputu pokazali ‘tri prsta’, ali I oni su mi bili dragi jer su bili prvi kojima Hajduk bar "nešto znaci".

Sretno Hajduče! HZV
Slavonija u srcu!

"Samo nebo nam je granica"

"Dobro ona stara kaže "svatko bira svoj put" ja sam uvjeren kako smo mi izabrali najispravniji i najčistiji put. Put na kojem će još bit gorkih večeri, prepreka i stramputica al uvjeren sam kako je ovo jedini mogući put za klub kao što je Hajduk. Temelj kluba kao što je  masovno članstvo i armija bijele vojske najzdraviji su temelj da Hajduk bude samoodrživ i neovisan o politici i  privatnom interesu jer Hajduk pripada onima koji ga vole bez interesa i čistih namjera. 

Ako su vam ovo sve floskule i patetika, onda proučite  malo bolje šta se dešava u Hajduku i oko njega zadnjih pet godina i šta se napravilo otkad članovi biraju nadzorni odbor, koliko samo grijeha iz 20-ak godina nečiste prošlosti se očistilo, ako vam i dalje nije jasno ili ne želite da vam bude jasno onda oprostite, ne znam kad će vam biti jasno.

Kako su se samo smijali mnogi te povijesne 2011. godine kako je ovo što se radi, čemu se teži, utopija, nemoguće, al srećom bilo je onih fanatika koji se nisu osvrtali na to nego su se samo hladno nasmijali i prionili zadatku, stotine volontera, objašnjavanja modela, vjere i nade dovelo nas je do ove isto tako povijesne godine. Godine u kojem je klinički mrtav starac ustao na krilima onih koji su jedini ostali uz njega  kad su mu svi okrenili leđa, od politike do privatnika koji tu nisu vidili nikakvog interesa.

Evo nas u još jednoj povijesnoj godini, kada se svi ti mnogo manje smiju i ne odmahuju rukom kao te 2011. Napokon smo dočekali  godinu u kojoj konačno možemo pričati o rezultatima i klupskom razvoju a ne o financijama i grijesima iz prošlosti kao i kosturima iz ormara koje su ovome napaćenom starcu ostavile u nasljeđe politika i privatni interesi.

Mnogi se pitaju "a di su sportski rezultati" kao da nama evo skoro već 20.000 nije stalo do rezultata, kao da ne gori i ne kuva u nama svima taj konačni pobjednički scenarij koji će nas izvesti na staze uspjeha.... Svi mi gorimo od želje za titulama i peharima, al prije svega želimo da to dođe najčistijim putem. Vjerujte kad dođe taj trenutak a svi se nadamo da će brzo doć, gorit će Dalmacija i šire a lako bi se moglo dogodit da se proglase 3 neradna dana. Kad dočekamo taj trenutak, znat ćemo napokon da je to to! A onda na ovakav pogon, onda nam je samo nebo granica...", piše nam Jure.