U IDILIČNOJ atmosferi varaždinske okolice hrvatska ženska rukometna reprezentacija odrađuje završni dio priprema za nadolazeće Europsko prvenstvo. Prvi krug Hrvatska, koja je domaćin zajedno s Mađarskom, igra u Varaždinu, u skupini sa Švedskom, Njemačkom i Nizozemskom.

 

 

"Tempiramo pripreme i formu za Europsko prvenstvo, u subotu imamo jedan trening, u petak su bila dva. Cijele dane radimo analize, razgovaramo sa psihologinjom i pripremamo se najviše za tu otvarajuću utakmicu sa Švedskom. U nedjelju imamo večernji trening, kako bi se što bolje naviknuli na termine odigravanja susreta. Atmosfera je izuzetno pozitivna, sa psihologinjom pokušavamo odagnati eventualni pritisak i pretvoriti ga u dodatni motiv."

 

 

"Grubišić je danas pod temperaturom, nije radila jutarnji trening, a njezino problematično koljeno smo uspjeli poštedjeti. Nadam se da će biti spremna da bude u našem rosteru."

 

"Ostale cure su zaliječile svoje ozljede, mada kod onih koji su operirale nešto, uvijek postoji rizik od upala. No, vjerujem da će sve cure za ponedjeljak biti zdrave."

 

 

"Da, to je istina, ali i Šveđanke su, primjerice, pobijedile Brazilke, prvakinje svijeta, što i njima daje veliko samopouzdanje. Nema sumnje da nas očekuje velika i teška utakmica u ponedjeljak."

 

 

"Švedska je jaka ekipa, analiziramo je dosta, no mislim da je preoptimistično s njihove strane tvrditi da će uzeti tri pobjede."

 

 

 "Jučer smo promatrali utakmicu Švedske i Brazila, vidjeli smo dobru, brzu, modernu Švedsku, s dobrom obranom, koja zabija mnogo lakih golova. Udarne snage su lijeva vanjska Torstenson i srednja vanjska Gullden, zatim još dvije vanjske pucačice, Ahlm i Alm. Imaju jezgru ekipe u Sävehofu, pa im i to pomaže. Možemo reći da nas ne bi smjele iznenaditi, ali sigurno će biti važno kakvo će biti trenutno raspoloženje, kako njihovo, tako i naše."

 

 

"Protiv Njemačke smo izgubili i na Europskom prvenstvu u Novom Sadu i u Umagu na Croatia kupu, dok smo od Nizozemske izgubili prije dvije godine u Španjolskoj kad su bile kvalifikacije za OI. No, ta je utakmica tek treća na rasporedu, za njih se još stignemo pripremiti.

 

 

"Mi u napadu imamo na svakoj poziciji, više-manje, dvije igračice, ali moramo znati da postoji kod njih razlike u kvaliteti i iskustvu. No, ono što nas veseli, mogu slobodno reći, imamo 15-ak igračica koje možemo rotirati u svim obrana, koristit ćemo 6-0 i 5-1, to će nam donijeti svježinu. Neke će imati veće opterećenje jer su iskusnije, imaju duži staž u reprezentaciji, ali svih 18 igračica je spremno podnijeti podjednaku minutažu i opterećenje."

 

"Također, imamo nekoliko svjetskih igračica, ne bih nikoga izdvajao, ali moram reći da sve tri vratarke sjajno brane u Ligi prvaka, Maja Zebić i Penezić igraju u Vardaru, Tatari vuče Podravku kroz Ligu prvaka, Horvat, Ježić, Benko i druga Grubišić su nosioci Lokomotive, igraju sjajno cure i u Györu, u Moskvi. Imamo zaista veliku širinu.

 

 

"Ne vjerujem da nas i takav scenarij može blokirati, prebrodili smo taj strah već u Londonu, kad su se povrijedile Tatari i Penezić. Cure su svjesne ove prilike, propustile su dosta toga dosad, i sad imaju veliku šansu nešto osvojiti."

 

 

"Sigurno da bi bili presretni da prenesemo maksimalan broj bodova, teoretski to možemo i s četiri osvojena boda, uz jedan poraz, no bolje ne kalkulirati."

 

 

"Polufinale, definitivno, to je želja, direktan plasman na Svjetsko prvenstvo u Danskoj."

 

 

"Ne može se to reći u ženskom rukometu. Nema ih, nije to muški rukomet, gdje se zna da su tu Španjolska, Danska, Francuska, Hrvatska i ako netko još zaluta. Ovdje je u drugoj grupi Rumunjska koja je glatko dobila Njemačku, tu su Mađarska, Rusija, Danska, Norveška, Švedska, Crna Gora, Srbija, Francuska, sve su to jake ekipe."

 

 

"I ove u Vardaru i ove u Györu igraju pred velikim brojem gledatelja, pa i one iz naših klubova, a i reprezentacija je na velikim natjecanjima navikla igrati u ispunjenim velikim dvoranama. To može biti samo motiv."

 

 

"Ima i onih koji bi mi skinuli glavu jer smatraju da smo već davno trebali osvojiti medalju. No, vidljiv je napredak, prvi put smo išli na Olimpijske igre u povijesti ženskog rukometa, nismo osvojili medalju, ali nije je osvojila niti jedna druga generacija prije."

 

"Također, uspjeli smo iskristalizirati par mladih igračica, kao što je Marta Žderić na golu, Katarina Ježić na kružnom napadaču, sad je to Ćamila Mičijević. Sve su to igračice koje su se afirmirale, a dosad nisu bile toliko u tom glavnom rosteru reprezentacije. Pojavili smo se na svim velikim natjecanjima otkad sam ja izbornik, osim jednom, bili smo sedmi na SP-u u Brazilu, što je najbolji rezultat u povijesti, osvojili smo broncu na Mediteranskim igrama."

 

 

"Stoji taj minus, definitivno, no tu imamo malo opravdanje. Dan prije uzvratne utakmice, a prvu smo igrali neriješeno u Francuskoj, povrijedile su se i Marta Žderić i Jelena Grubišić, obje vratarke, i utakmicu je morala braniti neiskusna juniorka, koja nije mogla izdržati taj pritisak i tu kvalitetu. Dodajmo da je Penezić igrala s povrijeđenim zglobom, koji je trebala operirati. Nije bilo Tatari, nije bilo Lidije Horvat, nije bilo Ivane Jelčić na golu. Sve je to kuriozitet, i kad se sve uzme, čak smo odigrali dobro, osim u drugom poluvremenu u Umagu, što nas je stajalo tog jedinog kiksa u posljednje vrijeme."

 

 

"Ne, ne vidim se. Imam već 55 godina, ako izdržim još pet godina u ženskoj reprezentaciji, što je optimistično, bit ću zadovoljan. Vidim okolo izbornike koji traju po 7-8 do deset godina, zaista nema smisla mijenjati izbornika svake dvije godine, jer novi izbornik donosi i nove ideje. Nije to kao u klubu, gdje je tri godine maksimalni rad, čovjek se potroši. Izbornički posao može trajati duže, ja sam sad ovdje zadovoljan i sretan, ne mislim o ničem drugom i volio bih ostati još jedan olimpijski ciklus, ukoliko to i zdravlje i Savez i rezultati dozvole.