Igrači Rijeke trče prema Dubravku Pavličiću, koji je upravo zabio gol svom Dinamu u 3. minuti uzvratne utakmice finala Kupa 1994. godine.

Screenshot: Youtube

DUBRAVKO PAVLIČIĆ, reprezentativac Hrvatske i omladinski prvak svijeta s Jugoslavijom, umro je na današnji dan prije tri godine u španjolskom Elcheu. Dudo je prerano, u 44. godini, otišao nakon duge i teške bitke s rakom gušterače.

Slučaj je htio da na obljetnicu njegove smrti prvenstveni derbi na Kantridi od 17 sati igraju Rijeka i Dinamo, klubovi koji su obilježili karijeru odličnog i borbenog braniča (koji je znao i zabijati) ali prije svega skromnog, samozatajnog i svugdje omiljenog čovjeka.

Debi za Dinamo kao klinac u pobjedi u grotlu Poljuda

Rođen je u Zagrebu 28. studenog 1967. Igrao je na poziciji centralnog braniča, u zraku je dominirao sa 185 cm visine, a često je pomagao u veznom redu. Nakon početka u Radniku iz Velike Gorice, prelazi u juniore Dinama, za čiju seniorsku momčad debitira 1986. u derbiju protiv Hajduka u Splitu i pobjedi Dinama 4:0.

Zlatni Čileanac: Odigrao sve utakmice na SP-u i zabio penal u finalu

Sljedeće godine prekomandiran je u prvu momčad, ali '87 je značajnija po tome što je u Čileu postao prvak svijeta s mladom reprezntacijom Jugoslavije u kojoj su dominirali Hrvati.

Na SP odigrao je svih šest utakmica u momčadi izbornika Jozića sa Šukerom, Bobanom, Prosinečkim, Jarnijem, Štimcem, Mijatovićem... Finalna utakmica protiv tadašnje Zapadne Njemačke završila je 1:1, a upravo je Pavličić golom otvorio seriju penala, koja je završila pobjedom Jugoslavije.

Na Kantridi nije ništa osvojio, ali je postao reprezentativac Hrvatske, za koju je od '92. do '97. odigrao 22 utakmice. Debitirao je na turneji po Australiji a zadnji put igrao je na turniru u japanskom Sendaiju protiv Turske. Bilježi i nastup na prvom velikom natjecanju za Hrvatsku; na Euru '94, gdje je igrao samo sudačku nadoknadu u prvom susretu protiv Turske i cijeli meč s Portugalom.

Španjolci ga prihvatili kao svog, a njemu je Španjolska bila druga i posljednja domovina

Vrhunac karijere Pavličić je dosegnuo u Španjolskoj, gdje je '94 došao u Hercules iz Alicantea i ostao živjeti nakon kraja karijere 2001. zbog loma tibije i fibule. Posebno se istaknuo u sezoni 96/97, kada je njegov klub doduše ispao iz Primere, ali je on zabio šest golova u 38 utakmica, od toga dva Ronaldovoj Barceloni.

"Dubravko Pavličić je od 1994. do 1997. držao mjesto centralnog braniča Herculesa, među čijim navijačima ostaje upamćen kao jedan od najomiljenijih igrača novije klupske povijesti. Klub će se od njega oprostiti minutom šutnje prije utakmice s Gironom u petak navečer, na kojoj će igrači nastupiti s crnim florom na rukavu. Dudo, Hercules će te se zauvijek sjećati."

Dirljivi video: Navijači podsjetili na voljenog Hrvata koji je zabijao Barci i kojem su u čast "promijenili grb"

To je pisalo je na službenim stranicama Herculesa kada je tiho i diskretno, kako je 44 godine i živio, umro bivši hrvatski reprezentativac i omladinski prvak svijeta s Jugoslavijom, nekadašnji nogometaš Dinama, Rijeke i nekoliko klubova u Španjolskoj, koja mu je bila druga i posljednja domovina, a Alicante grad koji je izabrao za život.

Koliko je Pavličić bio cijenjen i poštovan u toj sredini, dovoljno govori video koji su povodom njegove smrti složili navijači: Sabrali su najvažnije trenutke Pavličićeve karijere u Herculesu, među kojima su i dva gola Barceloni, po jedan na Nou Campu i Rico Perezu. Na kraju su čak njemu u čast promijenili grb: Grčki Bog heroja, sporta i sportaša, po kojem se zove klub i čiji lik krasi klupski grb, je umjesto lovorovog vijenca oko glave, dobio dugu kosu i traku - zaštitne Pavličićeve znakove za vrijeme igračke karijere.

Dudo ispraćen u "Život vječni"

Upravo je tamo, u Alicanteu, ispraćen na vječni počinak. Njegovi brojni španjolski i hrvatski prijatelji pozdravili su se s njim komemoracijom u mrtvačnici La Siempreviva (Život vječni) prije spomenute utakmice.

Vrata broj pet okićena uspomenama na Herculesov broj pet

Herculigans, navijači Herculesa, spontano su još par dana ranije ostavljali poruke, fotografije i cvijeće u čast voljenog Pavličića na ulazu na tribine broj 5 stadiona José Rico Perez, jer je dres s tim brojem Pavličić nosio u vrijeme igranja za njihov klub. Ulaz na sjevernu tribinu postao je tako mjesto na kojem su navijači odali počast igraču kojeg su iznimno cijenili zbog njegove poznate požrtvovnosti i srčanosti.

Pobjeda s posebnom posvetom

Spomenuta utakmica s Gironom bila je iznimno važna za Hercules, jer bio je na vrhu je tablice Segunde i u borbi za povratak u Primeru, ali zbog Dudine smrti naravno imala je dodatnu težinu: Predsjednik je pred tribinu Herculigansa donio svijeće, a kapetan dres s brojem pet. Pavličićev sin Tin s Jankom Jankovićem, još jednim hrvatskim nogometnim "Španjolcem", pred navijače je donio hrvatsku zastavu, a finale komemoracije na utakmici bilo je u naravno, petoj minuti, kada se cijeli stadion od Pavličića oprostio gromoglasnim pljeskom.

A na terenu, favorizirani Hercules (od davljenika Girone ima duplo više bodova), gubio je 1:2, ali se vratio i pobijedio 4:2. Naravno, klub je službeno pobjedu posvetio uspomeni na Dubravka Pavličića.

Prah rasut u more

Njegov posljednji ispraćaj bio je dakle 6. travnja 2012. na krematoriju u Alicanteu a sukladno želji Dude, koji je bio doprvak Španjolske u paraglajdingu, njegov prah paraglajderi su rasuli u Sredozemno more.