Odbrojavanje uz Index i volejčinu Davora Jozića, Osimovog Thurama iz Konjica: Još 92 dana do SP

Odbrojavanje uz Index i volejčinu Davora Jozića, Osimovog Thurama iz Konjica: Još 92 dana do SP

Foto: Index

OSTALO je još 92 dana do početka najiščekivanijeg događaja godine, do početka Svjetskog prvenstva u zemlji u kojoj je ova igra puno više i od samog života, u Brazilu. Index s vama odbrojava dan po dan, sve do spektakularnog otvaranja u Sao Paolu, kada će cijeli svijet gledati Brazil i Hrvatsku.

Prisjećamo se s vama najljepših pogodaka u povijesti svjetskih prvenstava. Odbrojavanje je počelo!

92. Davor Jozić: Jugoslavija - Kolumbija 1:0, Italija 1990.

Na 14. svjetskom prvenstvu u Italiji se nakon osam godina stanke pojavila i reprezentacija Jugoslavije, koja je već u pripremnom razdoblju bila opterećena  političkom razjedinjenošću. Ivica Osim i reprezentacija podlegli su sukobima u zemlji nad kojom se nadvila zlokobna sjena Slobodana Miloševića i nadolazećeg rata. Zveckanje oružjem je počelo, a Dinamovi i Zvezdini navijači sukobili su se na Maksimiru 13. svibnja 1990. što mnogi i danas smatraju datumom s kojim je počeo rat u bivšoj Jugoslaviji.

Jugoslavija, sablasna reprezentacija bez navijača

Samo tjedan-dva nakon te čuvene utakmice koja nikad nije odigrana,  zagrebački stadion bio je domaćin jedne jako čudne, gotovo pa nadrealne utakmice. Reprezentacija Jugoslavije ugostila je Nizozemsku u sklopu posljednjih priprema za predstojeće svjetsko prvenstvo.

Aktualne europske prvake predvođene Van Bastenom, Rijkaardom (strijelci za pobjedu 2:0) i Gullitom, i jedne od favorita za naslov, 3. lipnja dočekao je ispunjen stadion čije su ograde bile okićene "pogrešno" okrenutim jugoslavenskim zastavama, a publika je otvoreno navijala za Nizozemsku, dok je intoniranje himne "Hej Slaveni" i Osimove izabranike dočekala i ispratila gromoglasnim zvižducima. Poslije je slavni Frank Rijkaard pričao da nikad nije igrao u domaćinskijoj atmosferi. Bilo je jasno da reprezentacija Jugoslavije nema svojih navijača, te da je ta nesretna reprezentacija poslana u Italiju da odigra taj turnir kad već mora i da za vijeke vjekova završi tu priču.

Tjedan dana ranije, Jugoslavija nije bila bolje sreće ni u još jednoj odmetnutoj federativnoj republici - na Bežigradu ju je golom legendarnog Butraguena svladala Španjolska. Provjere protiv iznimno jakih selekcija Osim je iskoristio da standardizira ekipu, a ni njega ni igrače na pripremama u Poreču nisu uznemiravali porazi, ni rastuće međunacionalne tenzije. Osim je reprezentaciju sastavio po načelu "Čileanci", veterani i "pola Sarajeva"

. Od hrvatskih igrača pozvani su Zlatko Vujović koji je bio i kapetan,Tomislav Ivković kao prvi golman reprezentacije, Zoran Vulić koji je igrao u prvoj postavi na prvoj (Njemačka) i zadnjoj (Argentina) utakmici na SP-u, Robert Prosinečki koji je odigrao sjajan turnir i bio proglašen najboljim mladim igračem prvenstva  te Bokšić, Šuker i Panadić koji uopće nisu igrali na pet utakmica SP-a. Robert Jarni dobio je jedno poluvrijeme iako ga je Osim na svakoj utakmici slao na zagrijavanje po paklenim vrućinama.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Teško stradanje na početku turnira

Kako je došla na turnir, Jugoslavija ga je i započela. Teško stradanje (1:4) od budućih prvaka Nijemaca nije nikoga iznenadilo, posebice kad se uzme u kakvim okolnostima su "plavi" došli na turnir. Slavni Lothar Matthaus se sam poigrao sa Osimovom obranom, a osim njega, Ivkovića su još matirali Klinnsman i Brehme. Počasni gol za Jugoslaviju zabio je Davor Jozić. Taj gol Nijemcima je bio nebitan, čisto kozmetičko popravljanje jednog tužnog dojma, no onaj sljedeći, protiv Kolumbije je puno toga promijenio. Promijenio je krvnu sliku jedne anemične i nezainteresirane momčadi, promjenio je percepciju vrijednosti te ekipe, kako od navijača, protivnika, tako i od samih reprezentativaca Jugoslavije.

Jozićeva golčina kao uvod za labuđi pjev jedne nesretne generacije

Ova utakmica za Jugoslaviju bila je biti ili ne biti i počela je jako teško. Po paklenoj vrućini u Bologni "plavi" su imali cijelo vrijeme neku prividnu inicijativu, no bez nekog konkretnog učinka. Higuita, Valderamma i suigrači s lakoćom su odbijali napade Sušića, Vujovića i društva, međutim, ulazak mlađahnog Roberta Jarnija sve je promijenio. S njim je Jugoslavija dobila na brzini, probojnosti i agresivnosti. Napadi su se redali jedan za drugim, a ključni trenutak dogodio se u 75. minuti. Sušić prima loptu na nekih 40 metara od gola Kolumbije te sjajnom loptom gađa utrćalog Davora Jozića. Ovaj ju još bolje prima na prsa i volejem iz udžbenika loptu zakucava pod prečku Higuitinog gola.

Prekrasan gol, jedan od najljepših golova cjelog turnira za Osimove izabranika značio je puno. Dao im je vjeru u sebe, u svoje sposobnosti i mogućnosti, nahranio ih je iščezlim samopouzdanjem i rezultati su se vidjeli u osmini finala protiv Španjolske. No, o tome, o toj utakmici, jednom drugom prigodom.
 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara