PEP GUARDIOLA od sljedeće sezone vodit će Manchester City. Guardiola, aktualni trener Bayerna, je dosad odlično birao svoja trenerska mjesta te dolazio u situacije koje su igrale njemu u korist.

 

Kao klupska legenda i trener mlade momčadi došao je na mjesto prvog trenera Barcelone, gdje je odmah imao autoritet kao jedan od važnih igrača u klupskoj povijesti. Takvo je što bilo moguće s obzirom na broj igrača koji su došli La Masije i tako cijenili klupsku povijesti (Valdes, Puyol, Pique, Busquets, Xavi, Iniesta, Pedro, Messi...). Osim toga, došao je u koliko-toliko uređen sistem s jakom igračkom kulturom, koja je doduše bila potresena aferama i nedisciplinom, ali je kadar svejedno imao jako puno zdravoga tkiva koje se jasno vidjelo jednom kada je odrezano bolesno.

 

Odmah u prvoj sezoni, nakon što se riješio Ronaldinha i Deca (te igrača koji se nisu uklapali poput Zambrotte i Thurama) te doveo Danija Alvesa iz Seville i Busquetsa kao svog štićenika iz B momčadi, stvari su krenule na bolje te je Pep izgradio jednu od najboljih momčadi u povijesti nogometne igre. Međutim, imao je u najboljim godinama Xavija i Puyola, dva lidera te karakterno besprijekorna igrača, kao i sve druge koji su ih bili spremni slijediti te voditi se momčadskom kulturom. Imao je možda i najtalentiraniju generaciju svih vremena predvođenu Lionelom Messijem, možda i najboljim igračem u povijesti. Pep je, kao što to čini dirigent, tom orkestru davao ritam, ali najbolji su muzičari (uz malo kadrovske nadgradnje) već bili na mjestu.

 

 

Kada je dolazio u Bayern, situacija je možda bila još i bolja, barem što se same strukture tiče, iako je razina talenta ipak bila nešto niža. Ne samo da je došao u momčad koja je osvojila prethodne sezone sve što se osvojiti može, nego je kadrovski (kako po pitanju individualne kvalitete, tako i po pitanju hijerarhije) bila posložena fantastično. Osim toga, već je igrala na dominaciju i posjed (63 posto posjeda u Bundesligi, uz 87 posto točnosti dodavanja pod Heynckesom), nešto što je Pep trebao podići na stepenicu više. Lideri ekipe bili su redom u svojim kasnim dvadesetima i na vrhuncu karijere (Robben, Ribery, Schweinsteiger, Lahm), a kadar je također bio ispunjen iznimno talentiranim igračima koji su bili u ranim 20-ima i imali još velikog prostora za taktički napredak (Boateng, Alaba, Muller, Kroos, Martinez, Neuer...). Već sada se može reći da je Guardiola u Bayernu odradio možda i bolji posao nego u Barceloni.

 

Guardiola je svoj sistem podigao na razinu više te izgradio hibridnu momčad koja je sposobna protiv svakoga držati loptu u svom posjedu preko 70 posto vremena, a pritom držati i postotak dodavanja na oko 90 posto, nešto što je uvijek bio Pepov cilj. Njegov nogomet, kako i sam kaže – nikad nije igra samo na rezultat. Mora se pobjeđivati, ali pobjeđivati na pravi način, s pravom filozofijom igre. A jedina filozofija koja je ikad dolazila u obzir bila je ona u kojoj se kontrolira 'i prostor i vrijeme', a to je moguće postići jedino tako da se drži lopta u posjedu. Jer samo posjed daje mogućnost gotovo apsolutne kontrole i manipulacije, a Pep je kao trener ovisnik upravo o tome.

 

U Bayernu je to bilo moguće jer je na raspolaganju imao ponovo karakterno besprijekorne igrače (oni koji to nisu bili morali su otići poput Kroosa, Schweinija i Mandžukića), koji su bili spremni učiti i modificirati svoju igru. Tako su igrači poput Lahma, Alabe, Boatenga, Martineza, Mullera, pa čak i Robbena, pod Pepom naučili igrati još barem dvije ili više pozicija na terenu, kako bi promjenama kako taktike tako i ritma dodali faktor nepredvidljivosti. Kada dođe Ancelotti, moći će samo zahvaliti Guardioli, s obzirom da mu ovaj ostavlja savršeno posloženu momčad s jasnom hijerarhijom te najnaprednijim modelom igre u suvremenom nogometu. A sve je to dobrim dijelom bilo moguće jer je situacija koju je zatekao već bila vrlo dobra, s izvrsnim igračima koji su bili voljni sebe dodatno izgraditi i tako postati top svjetski igrači (Guardiola je to redom napravio od Boatenga, Alabe, Mullera, a i Koman je na odličnom putu).

 

 

 

 

Kako se može vidjeti na primjerima Bayerna i Barcelone, Guardiola nije nikada morao na tržištu igrača tražiti ključna rješenja. Bilo je tu naravno dobrih kupovina poput Danija Alvesa, Javiera Mascherana ili Roberta Lewandowskog, ali u oba ranija slučaja sama jezgra momčadi je već bila posložena i ono što je Guardiola toliko dobro napravio je podigao kulturu igre na najvišu moguću razinu i pritom uspio da ga igrači u tome slijede kao kolektiv. Međutim, novi posao u Manchesteru od njega će zahtijevati i puno drugačije vještine, one kakve dosad nije morao pokazati.

 

Kadar Cityja sve je samo ne spreman za Pepa Guardiolu. Gledajući jezgru momčadi, koju čini 20 igrača i tri vratara, njih čak osmorica imat će 31 ili više godina kada Guardiola preuzme klupu. To su redom Demichelis, Kolarov, Clichy, Zabaleta, Sagna (dakle, sva četiri beka), Y. Toure, Fernandinho (dakle, ključni igrači defenzivnog dijela veznog reda), J. Navas. Osim toga, uz iznimku De Bruynea, Sterlinga i Otamendija (koji su došli u klub ovoga ljeta) ne postoji baza mlađih igrača ispod 25 godina koji bi bili voljni slijediti novu igračku kulturu i naučiti igrati drugačije nego li su to do sada činili. Očekivati da će oni u kasnim 20-ima biti fleksibilni i inteligentni poput Lahma jednostavno nije realno.

 

Gledajući cijeli kadar, Guardiola će morati iznova izgraditi; 1. cijelu obrambenu liniju počevši s bekovskom jedinicom u kojoj će svi igrači biti stari i neadekvatni za sistem; 2. gotovo kompletan vezni red, pogotovo njegov centralni i defenzivni dio; 3. prednju liniju, pogotovo što se tiče navika u igri i kombinatorike. Uz to, City je ekipa koja ima tek nešto više od 55 posto posjeda lopte, a postotak točnosti dodavanja drže na 83 posto. U tom smislu, kultura igre nije niti blizu onoga što voli Guardiola. I ona će morati biti građena gotovo iz temelja, s igračima koji još niti nisu u klubu.

Manchester City u posljednjih je pet godina ostvario jedno treće mjesto, dva druga mjesta i dva puta bio prvak Engleske. U Ligi prvaka nisu otišli dalje od osmine finala. Dakle, osim potpuno nove baze igrača, s kojom će se Pepov sustav morati graditi gotovo 'iz temelja', ovo je klub bez ikakve pobjedničke kulture, s ekipom koja je u Europi dosad samo razočarala.

 

Guardioli, dakle, slijedi paralelni proces izgradnje momčadi i sustava te pobjedničke kulture, koja dolazi samo s pobjedama. To je nešto na što je on navikao, jer niti Barcelona niti Bayern u prvoj sezoni nisu imali u potpunosti izgrađen sustav igre (a morali su imati rezultat), ali u Cityju će taj proces biti puno ekstremniji i teži nego li je bio u Barci ili Bayernu. Dobre su vijesti da ga tako čekaju stari znanci Soriano i Begiristain (glavni i sportski direktor kluba), koji bi trebali odraditi također lavovski dio posla što se tiče kupovina i kadroviranja (kao što su i u Barceloni), pa će Guardiola moći biti dodatno fokusiran na sam trenažni proces. Pomalo paradoksalno, vjerojatno će biti utoliko uspješniji koliko će odgovornosti prepustiti drugima, pogotovo po pitanju akvizicije igrača. Zbog toga je važno da uz sebe ima ljude s kojima već ima izgrađen sustav povjerenja.

 

Hoće li to biti dovoljno, ostaje da vidimo. Jedno je sigurno: Pep Guardiola će se (rečeno rječnikom pomoraca) naći na neucrtanom području na svojoj nogometnoj karti. Koliko će dobro kormilariti tim nepoznatim vodama ovisiti će dobrim dijelom i o tome koliko će biti fleksibilan te pokazati povjerenja u druge ljude. To dosad nisu bile kvalitete koje je morao pokazivati, pa je sasvim moguće da ćemo sljedeće godine u Premiershipu vidjeti neki novi model – Pep Guardiola 3.0.