Foto : Hina, Getty Images / Guliver image, Index

HRVATSKA je u trećem kolu grupne faze Europskog prvenstva svladala Španjolce (2:1). Izrazito komotnu situaciju Furije kojoj se Hrvatska hrabro suprotstavila s novom postavom jednim je trkom i udarcem uništio Perišić i poslao ih u ždrijeb smrti, a Hrvatskoj širom otvorio vrata za najveće dosege na ovom Euru. Analizirali smo utakmicu i razloge zbog kojih ne treba bježati od činjenice da je Hrvatska favorit turnira u Francuskoj.

Loše krenulo

S Rogom umjesto Modrića, Pjacom umjesto Brozovića, Vrsaljkom umjesto Strinića, Jedvajem umjesto Vide i Kalinićem umjesto Mandžukića, bilo je jako teško predvidjeti tijek utakmice, kao i ponašanje i zadatke hrvatskih reprezentativaca. Početna situacija bila je takva da je Hrvatskoj, u slučaju pobjede Češke, i poraz bio prihvatljiva opcija, dapače – kao trećeplasirani bi uživali u "lakšem" ždrijebu nego s druge pozicije u skupini.

Počelo je loše – falilo je kompaktnosti i po dužini i širini terena, Španjolci su u dva ili tri jednostavna pasa lako donosili loptu do Inieste ili Silve u završnih 35 metara gdje se Hrvatska morala povući u dublju zonu, što je idealan recept za puknuti, prije ili kasnije. Ipak, glave reprezentaciji nije došla zona, nego pokušaj visokog pritiska. U analizi prije utakmice
najavljeno kao vrlo riskantno oružje ukoliko se ne provodi dosljedno, Španjolci su već prvo pucanje kaznili golom. Visoki izlazak prednjeg dijela ekipe nije pratio ostatak momčadi, Badelj se našao sam na širokom prostoru, zadnja linija je ostala u situaciji 4 na 3, i nakon genijalne Silvine lopte Španjolska je povela.

Kalinić, Rakitić i Rog izlaze visoko u pritisak, ali nitko ne pokriva ključnog španjolskog čovjeka u prvoj fazi napada, Busquetsa. Prednju liniju ne prate ostale koje ostaju duboko (Badelj je od svojeg partnera Roga udaljen dobrih 25 metara). Španjolci to jednostavno koriste:



Busquets jednostavnim okomitim pasom nalazi Fabregasa koji se neometano okreće i sada ima trojicu suigrača (Silva se ne vidi u kadru, uz desnu aut liniju) koji u punom trku napadaju zadnju liniju hrvatske obrane.

Ipak, ovakve situacije bile su više iznimka nego pravilo, a španjolska realizacija viška samo je vjerna demonstracija koliko se skupo naplaćuju ovakve greške. Plan Hrvatske u napadu u tim trenucima nije izgledao naročito inspirirano – Perišić je otišao desno, na suprotnu stranu od uobičajene, i vidljivo je bio meta dugih lopti, gdje je trebao u suradnji s Kalinićem osvojiti visoku loptu protiv Albe i Ramosa, gdje Hrvatska ima visinsku i skakačku prednost. Mala kontrola takvih lopti već u teoriji nije donijela ništa dobro i trebalo je naći drugi put do sreće.

Presing, volume 2

Ipak, Hrvatska nije odustajala od tjeranja Španjolske na grešku već u njihovoj zadnjoj liniji. U trenutku kada nema najboljeg playmakera, to je bio najlogičniji put za efikasno imati loptu u njihovoj zadnjoj trećini terena. Strašan posao odradio je Kalinić koji se pokazao defenzivno ništa manje kvalitetnim od Mandžukića, dok su ga Pjaca, Rakitić i Perišić vjerno pratili, oduzimali Španjolcima opcije na lopti i potrudili se da njegov rad ne bude uzaludan.

Već je Rakitićeva prečka/stativa pokazala puno kvalitetniji presing:



Kalinić prati povratnu loptu prema De Gei, dok Rakitić sada ispravno pokriva Busquetsa i ne dozvoljava pas prema njemu, istovremeno se pomičući udesno što ostaje jedini koridor u kojem De Gea može tražiti rješenje. Previše samopouzdan na lopti, gubi ju, i nakon prekrasnog loba Hrvatska ostaje za centimetar kratka za izjednačenje.

Slična situacija:



Hrvatska visoko pritišće s igračem na igrača...



Što rezultira Busquetsovim gubitkom lopte, dok su ostale linije blizu i sabijaju prostor.

Problemi u napadu s obje strane

I jedna i druga su imale problem u istoj fazi, iako s drugačijim uzrocima i posljedicama. Kod Hrvatske su ponovno bile vidljive velike udaljenosti u veznoj liniji koji su cirkulaciju lopte učinili dosta linearnom i jednosmjernom. Badelj je ponovo imao velikih problema u izgradnji napada, što zbog postavke ostatka igrača, što zbog vlastitih, nerijetko apsolutno neforsiranih tehničkih grešaka.



Velike udaljenosti i slaba povezanost između tri vezna igrača hrvatske reprezentacije. Badelj "telefonira" svoju namjeru, dva Španjolca se brzo spajaju i presijecaju pas namijenjen Rakitiću.

I dok je Hrvatska imala problema u prijenosu lopte iz prve faze, uspješno je napadala preko bokova, gdje su i Pjaca i Perišić tražili brze dijagonale, posebno protiv španjolskih bekova koji stoje dosta usko u postavljenoj obrani. Hrvatska nije sustavno lomila suparnika, ali je svako toliko uspjela ući s loptom u zadnju trećinu terena.

S druge strane, iako su španjolske kombinacije na momente izgledale spektakularno i iako su veći dio utakmice kontrolirali zbivanja na terenu s loptom u nogama, ostaje dojam da ova Španjolska pokušava pomiriti onu sporu Furiju otprije ili godina, koja je s velikim brojem veznih igrača ubijala tempo utakmice i neke nove, poletnije ekipe. Za razliku od prije, kada su i Alonso i Busquets ostajali čuvati leđa bekovima koji su odlazili visoko, Španjolska danas ima samo jednog zadnjeg veznog, što ih čini ranjivijima u kontranapadima, posebno jer sve češće pokušavaju okomice tamo gdje one teško prolaze, a sve rjeđe restartaju napad ispočetka i time ubijaju utakmicu.

Često im se dešava da imaju premalo igrača iza lopte u trenutku kada ju izgube, i tek u ovakvim utakmicama, protiv ravnopravnijeg suparnika nego su to bili dotadašnji, to lakše dolazi do izražaja i zapravo je jedina prava, preostala dvojba u Del Bosqueovoj križaljci kako riješiti taj problem.



6 španjolskih igrača se nalazi ispred lopte (jedan nije u kadru), a pri eventualnom gubitku lopte, leđa drži tek Iniesta, kojemu to nikako nije forte. U više navrata može se vidjeti i Busquetsovo spuštanje na libera koje oslobađa stopere da iznesu loptu, ali i u takvim napadima često im se dešava da požure i izgube loptu.

Isti uzorak do samog kraja

Utakmica je takav scenarij imala u pravilu do svojeg samog kraja. Španjolci su kvalitetnije diktirali zbivanja na lopti, u nekoliko navrata bili su strahovito blizu drugog gola, ali Hrvatske je defenzivno izgledala vrlo solidno. Posebno valja napomenuti povratnu trku i dupliranje bokova od strane Perišića i Pjace koji su onemogućili Španjolcima manifestiranje viška preko Juanfrana i Albe.

Jedna situacija zorno dočarava pomoć između linija u rješavanju takvih situacija:



Pjaca dobro prati Albu do svojih 35 metara, ali stoji predaleko. Alba to koristi i utrčava iza leđa, ali:



Pojavljuje se Ćorluka koji iz drugog plana čita namjeru i prije stiže na mjesto gdje pada lopta.

Hrvatska je sve češće koristila španjolski manjak igrača u tranziciji brzim izlaskom s većim brojem igrača, i premda je Del Bosque s klupe na vrijeme reagirao i uveo Soriana, baš je s njim na terenu Hrvatska zabila gol za pobjedu. Fantastičan trk neumornog Perišića i sposobnost Kalinića da primi, zadrži i odloži loptu njemu u prostor bili su dovoljni za pobjedu i prvo mjesto u skupini. Španjolska, koja je dobar dio utakmice igrala u drugoj brzini, kao da je očekivala suparnika koji će biti apsolutno zadovoljan remijem, odjednom se našla u nemjerljivo slabijoj situaciji.

Kako dalje?

Na stranu aksiomi "svi igraju nogomet“, i "svi su opasni", nemoguće je ne primijetiti koliko je bitan Perišićev gol, i kakav li je ždrijeb otvorio hrvatskoj selekciji. I dok će se protivnik u osmini finala saznati tek danas i vjerojatno biti iz one posljednje skupine, eventualni prolaz u četvrtfinale dat će za suparnika pobjednika u utakmici između Švicarske i Poljske. I ne manje bitno, u slučaju donekle očekivane pobjede Portugala nad Mađarskom, oni će se priključiti drugoj strani ždrijeba, na kojoj su već Italija, Engleska, Njemačka, Španjolska i Francuska. Izgleda da je Ante Čačić zbilja rođen pod sretnom zvijezdom, ali treba biti pošten – Hrvatskoj nitko nije ništa poklonio. Turska i Češka su osjetno nadigrane, a Španjolskoj se osvetilo igranje pod ručnom i brza, poletna Hrvatska nanijela im je prvu poraz na Europskom prvenstvu još od 2004., te im je zabila prve golove nakon 735 minuta "čiste mreže", koju je zadnji načeo Di Natale još u prvoj utakmici Eura u Poljskoj i Ukrajini.

Neke zamjene i rotacije u postavi za dalje nameću se same od sebe – Kalinić je danas kompletniji i suigračima kompatibilniji špic od Mandžukića. Defenzivno daje jako mnogo, izvrstan je sidrun i tehnički bolji igrač koji je u naletu, i teško je zamisliti što još treba napraviti da zaradi mjesto u prvoj postavi. Druga promjena koja se čini vrlo pozitivnom je Jedvaj na stoperu uz Ćorluku – jednakih fizikalija kao Vida kojima sakriva Ćorlukin trom korak, brže misli i mnogo je finiji na lopti. Već ovdje se vidjelo koliko znači za ekipu mogućnost povratne lopte u obranu bez paničarenja, potrebnu da se zauzmu bolje pozicije za napad i razvuče suparnik. Vrsaljko na lijevom boku i nije pretjerano uspješan projekt – ne zato što je slabiji igrač od Strinića, već što je precijenjena njegova ambideksternost.

Sekunda ili dvije koje mu trebaju svaki put na lopti da se okrene na desnu nogu luksuz je koji se ne može dozvoliti protiv vrhunskih ekipa, posebno onih koje visoko pritišću.

Pitanje Badelja i dalje je središnje pitanje ove ekipe. Postavljanjem Pjace na krilo i povlačenjem Brozovića u sredinu dobio bi se vjerojatno kompatibilniji koktel – Modrić bi imao kraj sebe motoričnog suigrača koji bi mu pomogao defenzivno u presingu, dok bi u napadu mogao ulascima iz drugog plana povlačiti suparničku veznu liniju za sobom i stvoriti mu (Modriću) prostora. Njegova tendencija da ide naprijed bez lopte omogućila bi i Rakitiću više čistog spuštanja po loptu da organizira igru. Istovremeno, konačno bi se na oba krila koristilo ono što je Hrvatska dugo čekala – fizički moćni i opasni 1 na 1 igrači, koji bi mogli opteretiti suparničku obranu i barem donekle olakšati posao svojim bekovima (naročito Srni) koji ne bi svaki napad morali potezati prema naprijed. Badelj igra toplo-hladno, i možda je već prekasno u turniru za ovakve drastične promjene u srcu ekipe, ali tu je definitivno najveći prostor za napredak.

I konačno, sada je očito da sam u komentaru svoje utakmice o San Marinu pogriješio u jednom dijelu iznesenih teza. I dalje bi "neka" Slovačka, Slovenija ili Danska bile kvalitetniji indikativ što je dobro, a što loše u igri reprezentaciji, kao i puno bolji poligon za iskušavanje nečeg s čim se računa na prvenstvu.

Ali očito je bila riječ o periodizaciji koja se zasad pokazuje i više nego uspješnom. Ozljeda osim Modrićeve nema, a momčad fizički izgleda vrlo dobro i nerijetko dočeka samu završnicu svježija. Kada se sve zbroji i oduzme, dosadašnje partije, plusevi, minusevi, rezultati, dojam, usporedba s konkurentima i ždrijeb, ne treba uopće od toga bježati – Hrvatska je apsolutno jedan od favorita ovog turnira.