Foto: Guliver Images/Getty Images

TEŠKO je opisati svu veličanstvenost Barcelonine 4:0 pobjede na Bernabeu, a držati se strogo nogometnog terena, izbjeći metafizičke asocijacije i pjesničke slike. Ali, kao i u svakom mozaiku – remek djelu, i iza ovog stoji pomno planiran preludij, kako u dinamici kreirati jedan od najbolnijih poraza Real Madrida svih vremena.

> Debakl Reala u El Clasicu: Nemilosrdna Barcelona sa četiri komada pokorila Madrid

> Navijači Reala ovacijama ispratili velemajstora Iniestu

> Svlačionica okreće leđa Benitezu? Modrić: Igrali smo veoma loše

Početni sastavi bez većih iznenađenja

Domaćin je izašao u očekivanom sastavu dok je jedina prava dilema, ona između Kolumbijca Rodrigueza i domaćeg Isca, prevagnula na stranu Južnoamerikanca. Razloge za izostavljanje Casemira kao jedinog veznog igrača koji čitavu karijeru "čisti" sve što mu suigrači propuste vjerojatno možemo tražiti u tome što je Benitez ovakvu Barcelonu, bez Messija, ocijenio manje opasnom u kontranapadima i to ga je samo po sebi ohrabrilo u odluci da izađe i visoko sa svim linijama uzme loptu i pokuša nametnuti ritam igre. U idealnoj postavci, defenzivni nedostatci ovakvog veznog reda ne bi trebali doći do izražaja ukoliko Real Madrid uspije u svojoj namjeri – uzeti loptu i prolongirati fazu napada što je duže moguće.

Barcelona se ipak nije kockala s Messijem otpočetka, a u njegove kopačke uskočio je Sergi Roberto, definitivno najveće otkriće sezone kod Katalonaca. Dva od tri hrvatska reprezentativca startala su u prvom klasiku sezone, Rakitić i Mordrić. Brzopotezno oporavljeni od ozljeda, koje su ih spriječile da se odazovu pomoćniku Čačiću četiri dana na premijeri momčadi za Euro. 

Nervozan početak i nagovještaj katastrofe

Na Bernabeu, početak utakmice bio je isprepleten tehničkim greškama s obje strane, prvenstveno uzrokovanim u lošem postavljanju obje ekipe u posjedu. S jedne strane, Realov visoki presing u kojem je svatko "držao“ svojeg suparnika tjerao je Barcelonu na brojne lateralne pasove u zadnjoj liniji bez otvaranja opcija i rješenja prema naprijed . Katalonci su imali problem statike prednjeg trojca – bez njihovih rotacija s ciljem spuštanja po loptu, domaćin je imao čistu situaciju u pritiskanju i zatvarali su teren u kojem se "nisu stvarale nove varijable (suparnici)". Pucanje viška i šansa gostiju u sedmoj minuti pokazala je ipak da je stvar bila početne nervoze, više nego ičega drugog. Postojala je jasna i vidljiva namjera Barcelone da svaki napad gradi vrlo strpljivo i postepeno, počevši od vlastitog golmana.

Real su mučili problemi koji su mu svojstveni od početka sezone – mnogo igrača s nedefiniranim ulogama i linijama kretanja donosili su dinamiku napadu, ali bez ikakve organizacije. Na početku, dok su Kroos i Modrić iz dubine koliko-toliko i mogli parirati u kontroli Barceloninom veznom redu, prečesto se dešavalo da, nakon križanja, 3 ili 4 prednja Realova igrača ostanu u liniji i time se međusobno isključe iz igre. U razmaku od 5 minuta Benzema je tri puta primio loptu s igračem na leđima i sva tri puta ju izgubio jer mu se nitko nije otvorio na povratni pas.

Sergi Roberto kao faktor dominacije

Uvodni pogodak Luisa Suareza i briljantna asistencija Sergi Roberta nakon dijagonalnog, messijevskog prodora idealna su slika koliko je bitna bila njegova uloga večeras. Svojim ulascima s desnog krila u sredinu konstantno je stvarao koncepcijski višak u sredini terena za Barcelonu, koja se, nakon brojnih utakmica i taktika koje su joj nogometni puristi zamjerali, vratila svojim osnovama – dovođenju velikog broja igrača na mali prostor gdje bi imali brojčani višak i time polagano ubijali ritam, čekajući suparnika da im se negdje otvori. Hrpa povratnih pasova između linija imala je za posljedicu samo još veće rastezanje domaćih po dužini terena i sve češće su Realove linije pucale, a još češće se netko u Barceloninoj ekipi (uglavnom Sergi Roberto) javljao kao višak koji loptu može prenijeti u završnicu.

Modrićeva i Kroosova tendencija da pritišću Barcelonine veznjake sada je gubila svoje konture jer im se uvijek jedan od njih zavlačio iza leđa, što ih je vječno ostavljalo na ničijoj zemlji, a balans i strukturu cijele ekipe svodilo na vrlo tanke temelje. U tom dijelu utakmice Real nije radio ogromne, kardinalne greške, ali je radio sitne greške konstantno. Svaka linija obrane malo je kasnila, svaki prerani izlazak iz formacije u individualni presing bio je kažnjavan odličnim pozicijskim napadom Barcelone, i vrlo brzo se desilo sve suprotno od onoga što su htjeli – loptu su izgubili, a dozvolili su probuđenom lavu nogometnog ritma da se probudi jači nego ikad. Svaka teoretska slabost Benitezovog Reala zasjala je u punom sjaju.

Defenzivna neodgovornost

Barcelonino centriranje igre na desnoj strani u trokutu Rakitić-Roberto-Alves, s povratnim opcijama u Iniesti i Busquetsu realizirala se često na suprotnoj strani. Tamo je Neymar bio izoliran protiv Danila, a u spritnu bi mu uvijek u pomoć dolazio Alba i tako bi Barcelona imala višak. Dok je postavljanje defenzivno neodgovornog Ronalda na lijevo krilo (Real se branio u 4-4-2 / 4-5-1 ono kratko vrijeme dok je držao neku formu) imalo smisla utoliko što će Dani ipak dvaput razmisliti o svojim ofenzivnim izletima znajući koliko je Ronaldo opasan kada mu se ostavi prostora iza leđa, Jamesova apatija na suprotnoj strani, nevoljkost da prati Albu i loša pozicija pri gubitku lopte imala je katastrofalne posljedice za Realovu igru u kojoj je konstantno falio čovjek u obrani. Neymar je vjerojatno odigrao najlakši veliki derbi u životu. Za razliku od konstantnih udvajanja kojima je inače izložen, ovdje je veći dio utakmice proveo imajući za suparnika Danila koji ga nije smio napasti i pustiti Albu da neometan prođe iza leđa obrani.

Loše pozicioniranje i konačan raspad

U onim rijetkim situacijama kada bi Real povezao nekoliko paseva i pod dojmom buke domaćih navijača izgledao kao da može okrenuti momentum utakmice, dolazili su do izražaja novi problemi. Modrić i Kroos su ostajali izolirani u sredini terena, čime su ih Rakitić i Iniesta mogli bez straha visoko pritisnuti uz Busquetsa kao osigurača iza leđa. Prednji dio Realove ekipe bio je daleko, a ogromni razmaci između linija značili su da će svaku odbijenu loptu u sredini terena uzeti brojčano i (u tom trenutku) psihički nadmoćniji veznjaci katalonskog kluba. Svaku minijaturnu šansu za okretanje nove stranice u ispisivanju knjige vlastitog poraza završio je frustrirajućim, iscrpljujućim Barceloninim nizovima dodavanja koje su samo dodatno otkrivale koliko muke do kraja susreta očekuje sve fanove kraljevskog madridskog kluba.  Negdje na pola puta međudjelovanja svih napomenutih točaka, Realova igra se totalno rasula, a Barcelonini naleti počeli rezultirati šansama i dolascima u zadnju trećinu terena skoro svake tri minute. Kada je Modrić i po treći put izgubio loptu na svojoj polovici terena, a Neymar poentirao i povisio vodstvo, bilo je samo pitanje s koliko će golova razlike završiti najglamuroznija svjetska utakmica.

Drugi dio kao formalnost

Grubo zvuči, ali tako je ispalo. U onim rijetkim situacijama kada je Real došao u šansu (kao kod kontre Reala u 68. minuti kada je Ronaldo zapucao zicer), pojavio se Claudio Bravo koji je pokazao zašto je i dalje kompletniji, pouzdaniji od dva Barcelonina golmana. Iako vodstvo i pobjeda nisu dolazili u pitanje, samouvjerenost se nezaustavljivo širila ostatkom ekipe svakom novom intervencijom.

Visoko postavljena obrana Reala morala je krpati ogroman prostor bez ikakve pomoći linija ispred sebe, i pravo je malo čudo kako još neka od silnih šansi Suareza, Messija, Neymara ili Munira nije završila golom. Snima u kojoj Pique nakon četvrtog gola razgovara sa suigračima i naklon toga odlazi u napad u želji da postigne gol demonstriraju na kako je irealno banalnu prepreku sveden večerašnji suparnik. Ulazak Messija značio je i Barcelonin prelazak na pomalo nestandardnih 4 4 2, što ih je učinio još opasnijima u kontranapadu, a vidno nezaliječenom Argentincu omogućilo da iz sredine traži pas u završnicu, umjesto jurnjave po krilu i pokušaja realiziranja viška tamo. Vrhunac Realove nemoći pokazao je Isco (netom po ulasku isprofilirao se kao najbolji pojedinac kod domaćina) kada je u 84. minuti zbog grubog faula na Neymaru zaradio direktni crveni karton.

Real Madrid fans applaud Iniesta off the pitch. #ElClasico https://t.co/B40SE44wLU

— Football Tips (@footballtips) November 21, 2015