"Jeremyja Lina obožavaju u Kini i Tajvanu, gdje društvo žudi za pravim herojem u vremenu lažnih idola". Lin je u proljeće prošle godine posjetio srednju školu u kineskom Pinghuu, odakle su mu preci. Danas bi ga obožavatelji rastrgali.
Foto: AFP
FENOMEN Jeremyja Lina je u samo desetak dana od njegovog "rođenja" prerastao okvire "bajke" i postao jedna od najvećih, ne samo sportskih, priča godine koja je na početku.
Iako nas ove godine u sportu očekuju Olimpijske igre, nogometno EP, a svijet uslijed prijetnji ratom između Irana i Izraela, krize u eurozoni i tko zna koje "najgore recesijske godine do sada", ima i pametnijeg posla od divljenja "nekom Kinezu koji je odigrao par dobrih utakmica u NBA-u", upravo je njegov slučaj još jednom pokazao da nema biznisa do sportskog biznisa, kao i koliko je za priču dobro ako se zakotrlja iz Amerike, pa k tome još iz New Yorka. Jer ako "can make it there, than he'll make it anywhere."
Mali mora biti genijalac: Dijete je Azije i Amerike
Recimo, u Kini i Tajvanu, jer kud ćeš sretnijeg braka od onog između industrije zabave i najvećeg tržišta, a Jeremy Lin (23), kineskim imenom Lin Shuhao, je upravo to - prva generacija doseljenika u Kaliforniji, koji se ponosi tajvanskim porijeklom, ali i harvardskom diplomom. U Knicksima zarađuje "pišljivih" 600 tisuća dolara po sezoni.
Histerija koja trese Ameriku zbog njegovog meteorskog uspona, gdje je je već i službeno zovu "Linsanity", prebacila se i preko Pacifika, u zemlju njegovih predaka, kao i susjednu Kinu, gdje interkontinentalnu epidemiju koja se proširila nakon tek osam Linovih odlično odigranih utakmica, izgovaraju "Linfengkuang".
Svi žele komadić Lina - razvlače ga na obje strane Tajvanskog tjesnaca
Jeremy je službeno od tajvanskih medija zatražio da prestanu maltretirati njegovu rodbinu: "Oni doslovno ne mogu izaći iz kuće da ih ne napadaju i slijede. Tražim od vas da poštujete njihovu privatnost. Prije nekoliko dana moja baka i ujak su ujutro ispred kuće na periferiji Taipeija zatekli toliko novinara kako kampiraju, da su pobjegli u naše selo na jugu otoka. Međutim, novinari su ih slijedili sve do tamo!"
Xinhua, kineska državna novinska agencija, "dala je obol" relaksiranju prilično zategnutih odnosa između Kine i Tajvana, jer azijski kolos azijskog tigrića smatra tek svojim odmetnutim otočićem:
"Prekrasne igre koje Lin Shuhao pokazuje, uzrokovale su nebrojene pozive koji postaju sve glasniji i glasniji: Lin, trebaš uzeti kinesko državljanstvo i nastupiti za Kinu na Olimpijskim igrama ovog ljeta u Londonu. Ovi pozivi traže da se Lin Shuhao odluči i prigrli priliku koja mu se nudi". Ovakav komad agit-propa pod krinkom "vijesti" sigurno nemate priliku često pročitati.
Kina traži od Lina da "prigrli Kinu", ali ne želi gledati kako se zahvaljuje Isusu dok u publici mašu tajvanske zastave
Dok Lin ne odgovori "nebrojenim pozivima i prigrli Kinu", ostaju još neke sitnice za riješiti: Njegova rodbina otvoreno ponavlja kako su oni ponosni Tajvanci, što naravno na kopnu prekoputa ne nailazi na odobravanje.
Također, na putu tome da postane nasljednik Yao Minga, stoji i to što Lin ne skriva da je predani kršćanin, koji na ubačenim tricama zahvaljuje "Gospodinu i spasitelju Isusu Kristu". Komunistička i ateistička Kina ne trpi takva iskakanja.
Kineska državna televizija CCTV, koja jedina ima prava na prijenose NBA utakmica, usprkos stotinama tisuća zahtjeva, još nije u program uvrstila dodatne utakmice Linovih New York Knicksa. Službeno objašnjenje je kako to ne rade zbog vremenske razlike. Oni koji nisu na partijskoj liniji uvjereni su kako je razlog što ne žele gledateljima nuditi scene Lina koji se zahvaljuje Isusu dok se u publici pobjednički viju barjaci neprijateljskog Tajvana.
"Najbrže rastući svjetski brand"
Praktične poslovne ljude ne zanimaju ideološke podjele i tradicionalna neprijateljstva: Internetska domena www.linshuhao.com je u ponedjeljak stavljena na aukciju preko kineske e-mail adrese. Prodavač tvrdi da je Lin "Najbrže rastući svjetski brand", zbog čega "stranica koja nosi njegovo kinesko ime vrijedi 14 milijuna dolara."