Foto: Ante Čizmić / Cropix
JUTRO nakon, najgore je izgledao Slavko Goluža. I dalje je vrtio isti film. Gdje je nestala njegova momčad u drugom poluvremenu u BeoAreni?
> Zašto nisu dali sve od sebe?
> Šešum pogođen kovanicom: Propušta finale, neće imati problema s vidom
> Goluža: Najviše me boli što su Srbi više željeli pobjedu
> Srpski mediji: "Dominacija totalna", "Bok dečki, žurimo po zlato", "Orlovi pokidali Hrvate"
> Hrvatska potučena: Suze i frustracija u proključaloj BeoAreni
> Tri srpska finala: "Radujte se i slavite! Na svetog Savu!"
>"Rekao sam, ispada da su pobjedu željeli više od nas. Osjećam da smo mogli puno više, ostali smo dužni našim ljudima. Tko zna kada ćemo opet imati ovakvu priliku", ponovio je izbornik.
Retorika nije ništa blaža nego sinoć, kada je igračima sugerirao da se pogledaju u ogledalo.
Ništa strašno, ne radi se o tenzijama ili nekom pucanju odnosa. Radi se o činjenici da je nekim igračima ipak bilo neugodno sinoć proći kroz novinarsku mix zonu. Domagoj Duvnjak primjerice, pobjegao je, pa se uz isprike ipak vratio dati izjavu. Bio je na rubu suza nakon šuta 0/5 i onog zicera koji je zapucao kod 11:9, koji su mnogi njegovi suigrači označili ključnim trenutkom utakmice.
Presudio je i naš napad, kao i naša obrana. NIšta tih 30 minuta nije bilo kako treba.
"S onakvom obranom u drugom poluvremenu nismo imali što tražiti", rekao je Ivano Balić.
No, ima nešto i u želji o kojoj toliko govori Slavko Goluža. Publika i suci? U toj priči ne možemo tražiti opravdanja.
"Ma nije me publika iznenadila, zar ste očekivali da će navijati za nas? Očekivao sam takvo ozračje, nismo zato izgubili. Gušt je igrati kad te vrijeđa 20 tisuća ljudi. I mene su osobno vrijeđali, pa što to ima veze."
"Izgubili smo u drugom poluvremenu, Stanić je branio i ono što nije išlo unutra"
Dobro, može li barem Ivano odgovoriti, što nam se to dogodilo u nastavku, gdje smo nestali?
"E, to je pitanje za izbornika."
Isti je odgovor dao i Ivan Čupić, kada su ga pitali zašto nije igrao u drugom dijelu.
Nisu ovo dobri tonovi uoči borbe za broncu, no kada izbornik kaže da bi radije pobijedio sinoć u BeoAreni nego uzeo zlato, jasno da atmosfera ne može biti bajna. Neki su poput Lackovića cijelu noć buljili u plafon, neki su cinično pričali o sucima, a neki poput izbornika nisu uopće spavali. Nije bilo posebnog druženja nakon poraza, valjda igrači osjećaju da moraju srediti svoje misli. Zato je za neke bolje da izbornik niti ne objašnjava što se dogodilo nakon poluvremena.