Drugi je bio Klaudio Vuković. Sjećate se Klaudija Vukovića? Prve vedete HNK Šibenika iz onih ratnih devedesetih. Vuković se skupa sa Šibenikom mrcvario od Žrnovnice do Dubrovnika, gdje god bi im dozvolili igrati domaće utakmice jer zbog učestalih bomabrdiranja to na Šubićevcu nije bilo moguće. U skromnim rezultatima Šibenčana iskakalo je njegovo ime i njegov talent koji je bio prepoznat čak i u Barceloni. Bio je pozvan na probu, trenirao je neko vrijeme skupa s Koemanom i Laudrupom, no ipak nije potpisao ugovor. ''Bio sam na probi u Barceloni i trebao potpisati ugovor za njihovu drugu momčad. No, tada je na snazi bilo pravilo o nastupu samo trojice stranaca u močadi, a Vučević nije želio otići u Oviedo. Tako ja nisam uspio potpisati ugovor'', ispričao je Vuković u davnom intervjuu za Vjesnik.

Prosinečkog još nitko nije nadmašio

Tek treći je onaj najslavniji. Veliki Žuti je jedan od rijetkih nogometaša svijetu u čijem se CV-u kočoperi podatak da je branio boje dva najveća španjolska kluba - Reala iz Madrida i Barcelone. Robert Prosinečki je s titulom klupskog prvaka Europe i statusom najboljeg mladog igrača na svijetu zarađenim na SP u Italiji 1990. došao u Real 1991. Ipak, posljedice nestručne medicinske skrbi dok je još igrao Crvenoj zvezdi koštale su ga brojnih ozljeda i Robi nije uspio opravdati reputaciju koja ga je pratila. Nakon tri godine odlazi u Oviedo u kojem je briljantan i vrhunske partije ga lansiraju u Barcelonu. Ipak, načet ozljedama nije se mogao baš boriti sa stravičnom konkurencijom u svlačionici i na Nou Campu se zadržava samo godinu dana. Ipak, ne može se baš puno igrača pohvaliti da su nosili dresove dva ponajveća svjetska kluba. Žuti jest.