ATIPIČNI nogometaš, sa neobičnim profesionalnim putem, govori o svojoj karijeri i iznenađenju što se našao u kadru reprezentacije.

Već smo oplakali Niku Kovača kojeg će očekivano zamijeniti Ognjen Vukojević, kada je izbornik Bilić pred prijateljsku utakmicu sljedeći mjesec u Bukureštu "iz šešira" izvadio iznenađenje: defenzivnog veznjaka i nezamjenjivog člana prve postave Genoe, šestoplasirane momčadi Serie A - Ivana Jurića. U teškoj i jakoj ligi igra u velikoj formi, ništa lošije od Nike Kovača u najboljim danima.

U pobjedama Genoe protiv Milana i Rome, bio je jedan od najboljih igrača i na sredini terena obavlja ogroman dio posla.

Jurić nije poseban samo po tome što mu se u 33. godini ('75. je godište) smiješi debi u reprezentaciji, on je kao što svjedoče davni postovi na Torcidinom forumu: "...momak iz grada, Splitsko dite 100%. Šta više bia je totalno underground đir, koncerti. U Hajduku je igra od prve do zadnje minute 100% od sebe, duga kosa, parija je šlampav cili, ali ginia je na terenu i bia brz ka strijela. Jedan od rijetkih koji su plakali nad porazima... Jedan od rijetkih koji su na Sjever dolazili, navijali s nama, sa Torcidom.."

"..stojim sa strane, sviraju Overflow, nekolicina ljudi se baca ispred bine, šutka, dok ostatak promatra i sluša (odličan) band i dolazi mi prijatelj i govori da eno Ivan Jurić u šutki ispred bine  . Koje otvaranje!!! Pet, šest mulaca i Ivan Jurić sa njima  . Ne znam zašto, al odmah sam bia bolje volje, koncert je bia za ocjenu bolji a i ugođaj sve skupa"

Čovjek kojeg se dakle u Splitu može vidjeti u "mosh-pitu" na koncertu punk benda, a ne na cajkama ili s manekenkama, je novi kandidat za reprezentaciju koju vodi njegov sugrađanin, kojega također bije glas nekonvencionalnog nogometnog djelatnika: "Istina, naš je izbornik također netko tko je drugačiji nego što bi se očekivalo od selektora. Najbitnije je kako igraš, a sve ostalo je nebitno", komentira Jurić svoj imidž.

Zlobnici bi rekli da je Jurić u dobi kada bi bio zanimljiv Milanu, a ne Biliću, ali šalu na stranu, njemu komplimentiraju Spaletti i Ancelotti i čini se da je mjesto na makar širem spisku reprezentacije zasluženo za igrača koji je sve u karijeri krvavo zaradio.

Koliko si upoznat s tim da je izbornik Bilić danas javno objavio da si među kandidatima za prijateljsku utakmicu protiv Rumunjske?

Evo sad sam tek pročitao poruku, ovaj čas sam došao s treninga i nisam znao do sada i naravno da mi je drago. Izbornik mi se prije bio najavio da će me doći gledati, ali nisam očekivao njega i pomoćnika Jurčevića već ovaj vikend.

Kako se osjećaš kao potencijalni debitant u reprezentaciji u nježnim godinama, točnije u 33., jesi li očekivao uopće da ćete se sjetiti?

Pa više i nisam da budem iskren, upravo iz razloga godina i iako igram dobro i u dobrom klubu, nije lako ni često debitirat sa 33 godine.

Od tvojih splitskih obožavatelja, ali i od strogih talijanskih novinara doznajemo da u Italiji kotiraš jako visoko. Pripisuju ti se maratonske trkačke i "plućne" karakteristike i o tebi se govori kao o jednom od najboljih defenzivnih veznih Serie A?

Ha, ne znam što bi rekao na takve komplimente. Činjenica je da mi u Italiji, od Serie C do danas Serie A ide dobro i ja sam zadovoljan. Također moram reći da igram u dobrom klubu i s dobrim suigračima što mi itekako olakšava i u tom pogledu ni najmanje ne osjećam godine.

Kao povratnici u Serie A izvrsno stojite u prvenstvu: Genoa je nakon 17 kola na šestom mjestu, a pozicija koja vas vodi u Ligu prvaka vam bježi samo tri boda. Čuvaš Kaku, Del Piera, Gattusa. Kako je igrati protiv velikana svjetskog nogometa?

Ja čak mislim da smo bolje igrali prošle godine, jer nam je prije ove sezone došlo dosta novih igrača i trebamo se uigrati. Što se tiče igranja protiv spomenutih zvijezda ne želim od toga raditi ništa posebno, niti se zamarati njihovim imenima. Postavim se normalno i ne osjećam nikakav presing.

Tvoj nogometni put je iznimno zanimljiv; 1996. si iz Hajduka otišao u Sevillu, gdje si uspješno igrao i zabijao u prvoj i drugoj ligi. Kako si iz jake Segunde i još jače Primere onda 2001. otišao u neglamurozni Crotone na samom dnu čizme u Kalabriju, u kojemu si ostao pet godina i čak igrao u Serie C1 (talijanska treća liga)?

Ha, ha, pa kada sam došao u Crotone, klub je bio u drugoj ligi i bio je to ambiciozan klub u svakom pogledu, a tko nije bio na jugu Italije, ne zna kako dolje funkcioniraju stvari. Ma ja sam dolje bio sretan, bez obzira što sam igrao "Či uno". U svakom slučaju, to je etapa mog životnog puta u kojoj mi je bilo dobro.

Spomenuo si specifičnosti nogometa na talijanskom jugu. Odnosi li se to na dobre ili loše stvari?

Mislim na negativne što se tiče statusa kao igrača, jer kada jednom dođeš tamo, nije lako otići ako oni ne žele da odeš. Ali, s druge strane, one ljudske, osjećao sam se kao doma.
Navijači su me obožavali, meni i mojoj obitelji je bilo predivno, najljepše od svih sredina u inozemstvu gdje smo živjeli.

Čudi li te što već prije nisi pozivan u reprezentaciju, tim prije što se već "godinama" govori o nasljednicima Nike Kovača, a isplivao je jedino Ognjen Vukojević na poziciji "razarača sa čeličnim plućima". Misliš li da je to zato što nemaš svoj menadžerski ili novinarski lobi?

Mislim da je reprezentacija super funkcionirala i funkcionira i da nije bilo potrebe za promjenama, pogotovo kada se uzme u obzir ono što smo već govorili: moje godine.

Nadaš li se na kraju prvim minutama za Hrvatsku protiv Rumunjske 9. veljače?

Nadam se, normalno da se nadam.