DINAMO je golom Martina Baturine nakon velemajstorske akcije svladao Hajduk u SuperSport Superkupu i osvojio prvi trofej ove sezone. U petak će na istom mjestu odmjeriti snage s istim suparnikom, ovog puta na otvaranju SuperSport HNL-a. Prva utakmica sezone ostavila nas je s više pitanja nego odgovora za dva najbolja hrvatska kluba.

Devedeset minuta nogometa nakon, ili bolje rečeno, usred priprema nije sjajan uzorak, ali ono što smo u njima vidjeli je dosta indikativno. S jedne strane, utakmica je rekla puno toga Dinamu o tome kako se mora ponašati u prijelaznom roku i otkrila je da bi Bišćan mogao pratiti Čačića u stvarima za koje bi navijači to najmanje željeli.

S druge strane, Hajduk je igrao najnetipičniju utakmicu u sezoni, onakvu kakvu vjerojatno više nikad neće ponoviti, a većina prinova se tek treba prilagoditi na momčad. Hajduk treba vremena, a upitno je koliko će ga imati.

Dinamo je imao probleme koji jasno pokazuju Šimiću što mora raditi

Dinamo je sve do 70. minute igrao onako kako je i trebao. Nismo vidjeli ništa novo od maksimirskog prvaka, ali je zadovoljavajuće čuvao posjed i kontrolirao suparničku tranziciju. Bišćan je imao dobru ideju sa Stefanom Ristovskim postavljenim jako visoko.

Zbog njega se Dajaku morao povući pa se Hajduk dobar dio susreta branio praktički s petoricom u zadnjoj liniji, što mu je oduzelo bolju startnu poziciju u kontranapadima. Dinamo je imao vrlo dobru distribuciju lopte u prvoj liniji i povezanost s Mišićem te je lako dolazio s loptom do sredine terena nakon čega se Hajduk povlačio.

No, u zadnjoj trećini terena Dinamo je kreirao premalo s obzirom na to koliko je često imao loptu. Najbolje šanse, ona koju je zapucao Baturina i ona koju je isti igrač zabio, stigle su na nepostavljenu obranu gostiju. Dinamo ima tri igrača koja mogu kontinuirano raditi višak, a dvojica od njih, Petković i Ivanušec, nisu dovoljno često dobivala loptu tamo gdje su najopasniji.

Plavi moraju u napadu bolje koristiti bočne igrače i razvući suparničku liniju. Ristovski je cijelu utakmicu igrao svojevrsnog mamca, ali Dario Špikić to nije mogao iskoristiti na prostoru na desnom krilu. Ljubičić je, s druge strane, par puta lijepo ušao u zadnju trećinu, ali samo u situacijama kad je imao hektare prostora ispred sebe.

I Baturina i Ivanušec i Petković traže igru u relativno sličnim zonama u završnici i momčad im mora stvoriti prostor. Budu li se malo bolji suparnici morali orijentirati samo na zgušnjavanje sredine terena, Dinamo će biti predvidljiv.

Nakon jučerašnje utakmice još je jasnije da će ključni potez Darija Šimića biti zadržavanje Brune Petkovića i Luke Ivanušeca, bez kojih Dinamo teško otvara suparničke obrane. U klub stižu milijuni od bivših transfera, u Europi se nudi sjajna prilika i mora se poduzeti sve da ključni igrači ostanu.

Ljubičić je ponovno odigrao solidnu rolu na beku, ali je još jednom dojam da bi njegove sposobnosti u oba smjera bile puno iskoristivije u vezi. Bulat je presličan igrač Mišiću i morat će mu se pronaći neka drugačija, hibridna uloga. Dovođenje lijevog beka je strateški imperativ jer bi to omogućilo Dinamu rotaciju kakvu dugo nije imao u sredini terena.

Bišćan se mora otarasiti čačićevskih navika

Dvije stvari s kojima Bišćan nikako ne može biti zadovoljan je Dinamova reakcija na prekidima i igra u zadnjih 20 minuta. Dok se kadar ne definira i momčad stabilizira, svaki jeftin gol će u ključnom dijelu sezone biti posebno težak. Hajduk je u dva navrata iz mrtvih situacija stvorio vrlo dobru šansu i na tome Plavi moraju poraditi.

Ono što se Dinamu ne bi smjelo događati je zadnjih 20 minuta utakmice kada ga je Hajduk potpuno potisnuo i kreirao nekoliko odličnih šansi kojima je uz malo više preciznosti mogao bez problema izboriti penale, a velika odgovornost za to leži na Bišćanu.

Jedna od glavnih kritika upućenih Anti Čačiću od strane navijača Dinama, a prije toga i hrvatske reprezentacije, jest kako je vodio utakmice u vidu zamjena. Radio ih je ili prekasno ili ih uopće ne bi ni radio.

Bišćan je u 67. minuti očekivano zamijenio Petkovića, ali se umjesto Drmića, kojem su kontre na otvorenu obranu Hajduku idealan teritorij, odlučio za Frana Topića. Dinamo je padao sve više i više, povratna trka nije postojala u nekim situacijama, a greške u preuzimanju su se redale i Plavi su imali sreće da nisu primili gol.

Bišćan je na kraju uveo četiri nova igrača, ali sve u zadnjih pet minuta susreta. Posebno je takva odluka nejasna u situaciji kada se zbog ključnog dijela sezone pokušava igrače energetski očuvati kad god je moguće.

Hajduk nema za čim žaliti

Iako u izjavama stručnog stožera i igrača Hajduka nakon utakmice dominira nezadovoljstvo, oni nemaju za čim žaliti u ovom susretu. Bili su blizu remija na terenu kod najbolje momčadi lige, i to bez svojeg daleko najboljeg igrača Marka Livaje.

Sve do 70. minute, kada se potpuno otvorio i nasrnuo po izjednačenje, Hajduk je igrao utakmicu koja nam nije mogla puno toga otkriti o njemu. Hajduk se ni protiv koga osim protiv Dinama neće tako dugo i disciplinirano braniti, a upitno je hoće li i takve utakmice morati igrati bez Livaje.

No, na trenutke su se vidjele Lekine ideje i želje. Bijeli su često gradili napad s trojicom u zadnjoj liniji radi obrane od tranzicije, Krovinovićem kao ključnom figurom u distribuciji prema naprijed i pet visoko postavljenih igrača koji rade opterećenje na Dinamovu obranu i stalnim rotacijama nastoje razbiti linije.

Najbolji primjer kako to idealno funkcionira je sjajna šansa Dajakua kada je Hajduk razvukao Dinamovu obranu, a on se ubacio iz drugog plana i iz vrlo dobre pozicije pucao malo pored Livakovićeve desne vratnice.

Oba kluba ostavila više pitanja nego odgovora

Nijedan klub nije odigrao utakmicu koja može zadovoljiti njegove standarde. Dinamo je premalo kreirao i prenaglo pao, a Hajduk je kontinuirano opasan bio samo zadnjih dvadeset minuta. To nije nimalo čudno za početak sezone i odvratne vremenske uvjete, ali europske utakmice dolaze vrlo brzo.

Oba kluba su ostavila fanove nakon susreta s više pitanja nego odgovora. S jedne strane Dinamovi navijači čekaju popunjavanje jasnih rupa u kadru i nadaju se da će Livaković biti jedini nositelj koji će otići pa momčad neće morati raditi potpuni remont jer je za to prekasno.

S druge strane. Hajdukovi navijači nisu došli do toliko željenog trofeja. Vidjeli su na momente što Leko traži od momčadi, ali je pitanje kako će se momčad ponašati i igrati kada u njoj budu i Livaja i Vadis Odjidja-Ofoe, koji s takvim CV-om sigurno nije stigao kao zamjena. Trebat će vremena za slaganje i prilagodbu, ali vrijeme je jedina valuta koju hrvatski klubovi u srpnju i kolovozu nemaju.