Mnogi će reći da je Sesar najveća lijenčina u povijesti hrvatske košarke, igrač koji gotovo da nije mogao odraditi niti jednu sezonu u bilo kojem klubu bez da se nađe u središtu nekog skandala.

 

Sesar je bio takav kao igrač, a proteklih je dana oduševljavao košarkašku javnost kao stručni sukomentator HRT-a analizirajući nastupe hrvatske košarkaške reprezentacije na ovogodišnjem Eurobasketu.

 

Elokventan, stručan, zanimljiv, ali i duhovit, unio je dašak svježine u godinama hermetično zatvorenu sportsku redakcije nacionalne televizije.

 

Neki njegovi komentari i opaske postale su hit na društvenim mrežama i logično je bilo da baš Sesar bude gost nedjeljnog Indexovog ''blic intervjua''.

 

 

''Eto, kažu mi mnogi da su zadovoljni pa je onda valjda dobro. Nešto u sebi imaš ili nemaš, jednostavno se rodiš s tim. Ako vi kažete da sam dobar, onda valjda neki talent za taj posao posjedujem. Recimo da i u ovom poslu imam ''utakmica u nogama'', jer sam nekoliko godina komentirao ABA ligu i španjolsko prvenstvo, pa nije baš da su me nespremnog posjeli u studio. Marko Šapit mi se javio, ja sam prihvatio i to je to. No, ovo je samo meni za gušt. Računam, ionako bih te utakmice gledao, pa zašto ne? No, moja prava profesija je košarka. Počeli su nam treninzi u Gorici i zato ni neću ići u Francusku.''

 

 

''Ne znam, teško je to pitanje. Nastojim s igračima imati dobar odnos, prijateljski, ali da sve ostane u granicama profesionalnog. Ne koristim teške riječi, nikoga nikad nisam uvrijedio. Međutim, kakav ću biti kao trener to tek treba vidjeti. Tek sam na početku.''

 

 

''Ha-ha, pa baš mi je zato i lakše detektirati kad nekoga zabušava jer ja sve to imam u malom prstu. Šalim se malo, no postoji razlika kad je igrač kvaran i kad zlonamjerno koristi tvoje povjerenje, a potpuno druga stvar je kad u momčadi imaš ekstra talent. Njemu ću uvijek dati slobodu da sam na terenu iskoristi svoju kreativnost. Naravno, nikad na štetu ekipe.''

 

 

''Ovisi kako tko gleda na to. Glupo je reći da nisam imao ambicije, no jedini razlog zašto nisam imao veću karijeru bilo je to zato jer nisam želio ići vani. A nisam zato jer sam još kao dijete došao u Zagreb. Novi grad, novi ljudi, nova sredina. Teško sam se prilagođavao i tražio sam svaku izliku da pobjegnem u Mostar. I taman kad sam se privikao na Zagreb, ja bih kao sad trebao ići vani. Nema šanse.''

 

 

''Žao mi je samo što sam karijeru završio sa samo 31 godinom te što nisam odigrao barem još koju godinu u Ciboni, Cedeviti ili Zadru. NBA ili Europa nisu me nikad privlačili. Oni koji to shvaćaju, super, a oni koji ne, tko ih jebe.''

 

 

''Ma kakvi. Pa ja svog sina Davida na play stationu uredno derem. Ne dam mu da me pobijedi, Uvijek sam želio pobjeđivati. No, problem je kad ti se na leđa iz nekog razloga zalijepi bilo kakva etiketa. Nju je poslije gotovo nemoguće skinuti. Kad bi vi samo znali koje sam ja sve čuo kafanske priče o sebi, ne bi mi vjerovali. Što ćete, to je naš mentalitet, gurati nos tamo gdje mu nije mjesto.''

 

 

''Ne znam, ali znam da će u Francuskoj biti puno bolje nego što je bilo ovo u Zagrebu. Od početka je tu bio neki grč. Kao da su se igrači željeli pokazati publici u najboljem izdanju i onda su podlegli pritisku. Ma nema šanse da jedan Rudež, koji je sjajan tricaš u NBA-u ovdje zabije samo jednu ili dvije. Pa pogledajte nam ukupan šut, tragedija. Uvjeren sam da će se u Francuskoj osloboditi i da ćemo gledati jednu novu, puno bolju momčad.''