ZVONIMIR BOBAN, bivši kapetan hrvatske nogometne reprezentacije koji je posljednje dvije godine savjetnik u FIFA-i, dao je intervju za brazilski Globo u kojem se prisjetio događaja s Maksimira 1990. godine.

 

Tada je Boban udario policajca tijekom nereda na utakmici Dinama i Crvene Zvezde.

 

"Tu nisam bio sam, puno se ljudi u Hrvatskoj u tom povijesnom trenutku poistovjetilo sa mnom. Ja sam bio samo jedan od tri ili pet tisuća mladića koji je mislio jednako. Samo, ja sam bio desetka Dinama, kapetan i mlada zvijezda momčadi. Nisam napravio ništa više ili manje od ostalih toga dana na stadionu. Do tada smo živjeli u strogom režimu, gotovo paklu. A sve to je bila naša velika volja za slobodom. Bih li to ponovio? Uvijek."

 

Što je Jugoslaviji nedostajalo da osvoji Svjetsko prvenstvo?

 

"Teško pitanje. Mi smo bili blizu tome s Hrvatskom 1998. godine, a u povijesti su vjerojatno postojale i generacije koje su bile bolje od nas. No, mi smo u pravom trenutku imali domoljubni naboj, veliku odgovornost prema svom narodu koji je u ratu pretrpio toliko toga. Imali smo veliko zajedništvo, bili smo više od obične momčadi, no imali smo i jako dobre igrače."

 

Bobanu je to Svjetsko prvenstvo 1998. godine bilo jedino u karijeri.

 

"Naravno da mi je žao što 1990. godine nisam mogao igrati na Svjetskom prvenstvu, tada sam bio suspendiran. No, to sam prihvatio, život ide dalje. Jugoslavija je tada odigrala dobar turnir, tamo su bili igrači iz moje generacije poput Prosinečkog i Jarnija koji su igrali jako dobro, dokazali se na velikoj sceni."

 

A 1994. godine?

 

"Tu nije bilo nikakve mogućnosti za nastupom, to su bile najteže godine rata u Hrvatskoj. No, gledao sam kako Romario i društvo pobjeđuju Italiju i osvajaju Svjetsko prvenstvo. Tada sam već igrao u Italiji, pa naravno i navijao za brojne suigrače iz Milana. Za nogomet je uvijek dobro kada pobjeđuje Brazil, ali za mene je to bio tužan dan jer su mi prijatelji poput Baresija i Maldinija bili poraženi u velikom finalu."

 

Uspomena iz Francuske?

 

"Prvo se sjetim osvojene bronce, što je za malenu zemlju poput Hrvatske veliki uspjeh. No, onda se sjetim i polufinalnog ogleda s Francuskom u kojem sam baš ja napravio veliku pogrešku. Poveli smo u toj utakmici, a ja sam kao kapetan vikao na cijelu momčad da moramo biti koncentratni, pa napravio pogrešku koja nas je koštala izjednačujućeg pogotka. I to samo minutu nakon našeg vodstva. Izgubili smo, a ja sljedeća četiri dana nisam mogao jesti, ništa nisam niti pio, ma vjerojatno nisam niti oka sklopio. Srećom, u dvoboju za treće mjesto smo pobijedili Nizozemsku, pa je sve bilo puno ljepše."

 

Podsjeća li ga danas neki nogometaš na njega?

 

"Ima puno igrača koji mi se sviđaju, ali ne mislim da podsjećaju na mene. Tko mi se sviđa? Lionel Messi je s druge planete, Neymar se sjajno razvio u Barceloni, Cristiano Ronaldo je također pravi fenomen. Mbappé može puno napredovati i postati prava zvijezda, a tu je i Modrić. Ne zato što je Hrvat, već je vrhunski igrač, on drugačije vidi samu igru."