BRAVO, RIJEKA! Postali ste besmrtni i vašem naslovu se svi trebaju radovati
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Igor Kralj/Pixsell
SLAVLJEM protiv Cibalije (4:0), moćni stroj Matjaža Keka i službeno je po prvi put u klupskoj povijesti vodeći prošao ciljnom ravninom, tako sahranivši već notorni mit o nedodirljivosti Mamićevog kluba koji je posljednjih 11 godina vladao tuzemnim nogometom. Što je najimpresivnije, od prvog do posljednjeg kola dominirali su prvenstvom, a u cijeloj sezoni izgubili su tek jednu jedinu utakmicu i to golom iz jedanaesterca u sudačkoj nadoknadi.
Rijeka slavi naslov prvaka i cijeli Kvarner neće spavati danima, Kek i igrači dobit će status heroja, a ova titula predstavljati točku na i jedne za hrvatske nogometne prilike iznimno zanimljive i edukativne priče. Naime, ovih dana navršava se pet godina otkad je Damir Mišković, uz potporu kapitala Social sporta, zaklade talijanskog poduzetnika Gabrielea Volpija, stigao na Kantridu i najavio kako će Rijeku vratiti u vrh hrvatskog nogometa.
Izgledalo je da će Rijeka putem Varteksa, Karlovca i Šibenika
Svega nekoliko mjeseci ranije takvo što činilo se znanstvenom fantastikom, i to ne samo jer je Mamić bio na vrhuncu svoje moći, nikom ne prepuštajući ni mrvice slave, već što je te 2012. Rijeka bila financijski na rubu katastrofe, a rastrojena momčad Elvisa Scorije prvenstvo završila na 12. mjestu, posljednjem koje nije vodilo u niži rang. U tim trenucima, činilo se kako Rijeci prijeti sudbina Varteksa, Karlovca ili Šibenika, no dolaskom Miškovića, stvari su se počele radikalno mijenjati.
Za trenera je postavljen Matjaž Kek, zanimljiv Mariborčanin koji je Sloveniju odveo na SP u JAR 2010. godine. Već prve sezone Kek dolazi do trećeg mjesta u prvenstvu i kvalifikacija za Europa ligu, gdje je u play-offu napravio nevjerojatnu senzaciju, izbacivši slavni Stuttgart i plasiravši se u grupnu fazu EL. Isti uspjeh Rijeka je ponovila i sljedeće sezone, dok je u domaćem prvenstvu jedina uspijevala koliko-toliko parirati Dinamu. Tri sezone u nizu Kek je osvajao drugo mjesto.
Tragom ovih ipak neočekivanih rezultata, apetiti navijača znatno su porasli, pa su se domalo sve češće mogla čuti gunđanja na račun slovenskog stratega. Gotovo nema tko se nije osjetio pozvan komentirati povremene posrtaje Riječana, a dok su jedni tvrdili da je Kek trener ziheraš s pročitanim sustavom igre, drugi su isticali kako se bez ikakve sumnje radi o limitiranom stručnjaku bez hrabrosti i ambicije da se otvorenim gardom suprotstavi nekoliko puta skupljem i moćnijem Dinamu.
Neke kritike doista su i držale vodu, poput one da u pet godina nije dao prostora gotovo nijednom nogometašu iz Omladinske škole, međutim svi smo mi s vremenom nekako počeli zaboravljati u kakvim je zapravo uvjetima Slovenac podizao ovu momčad. Istina, imao je slobodne ruke u mnogo stvari i neograničeno povjerenje čelnika, ali kako uopće osmisliti neki ozbiljan nogometni projekt, kad u svakom prijelaznom roku ostaješ bez najdragocjenijeg materijala?
Planski ili ne, već nakon dvije godine Rijeka se pretvorila u pravi nogometni Supermarket. Igrači su dolazili i odlazili kao na tekućoj vrpci, a i sam Kek ponekad se znao potužiti kako nikada ne zna koga će pred jutarnji trening zateći u svlačionici. Teško je uopće nabrojati bez koliko je ključnih igrača posljednjih godina ostao. Bili su to upravo nemogući uvjeti za rad i zato je to što je on napravio, ravno sportskom čudu.
Uoči sezone nitko se nije nadao naslovu
Ako su se navijači Rijeke naslovu prvaka jednom i nadali, to vrlo vjerojatno nije bilo ove godine, kad su uoči početka sezone ostali bez gotovo pola momčadi. Od Ivana Močinića, kojeg su na Rujevici predstavljali kao nasljednika Nike Kovača u reprezentaciji, preko stoperskog dvojca Lešković - Samardžić do veznjaka Jugovića, Brezovca, Kvržića i Tomasova. I kao da to sve nije bilo dosta, u zimskoj pauzi otišao je i ključni čovjek obrane - Matej Mitrović.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Riječ je o ni manje ni više nego osam prvotimaca, a unatoč tome što su dovedene adekvatne zamjene, dojam je kako je Rijeka lani, a posebice godinu prije, s Kramarićem i Moisesom u sastavu vjerojatno imala igrački i moćniju momčad od ove danas. Što se onda zapravo dogodilo ove sezone i koji je to rijetki začin koji je Matjaž Kek uspio pronaći i dodati svojoj momčadi da joj opet u presudnim trenucima ne ponestane znanja, ali i sreće?
Božanstvo Franko
Naravno, Franko Andrijašević - uvelike osporavani mladić koji je na Rujevici već stekao status božanstva. Iako naizgled nezgrapan i bez klasične nogometne vokacije, odnosno na tragu izumrlih stasitih veznjaka poput Litmanena i Ballacka, Franko je srušio cijeli niz predrasuda i po tko zna koji put dokazao tezu kako istinski talent uvijek ispliva bez obzira na sve nepovoljne okolnosti, odnosno teške uvjete u kojima se pojedinac nalazi i živi.
Svaka priča o povijesnom trofeju počinje i završava s Kekom
Međutim, iako je Franko onaj ključni kotačić mehanizma, s Matjažom Kekom kao mastermindom mora početi i završiti svaka priča o povijesnom trofeju Rijeke. Možemo samo zamišljati koliko je bilo teško pomiriti svoja i tuđa nadanja o naslovu prvaka, s konstantnom prodajom najboljih igrača, a koliko samo strpljenja imati sa svakojakom nogometnom nepravdom kojom je barem HNL posljednjih godina obilovao.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Mirnoća, sportska drskost, hrabrost, nepokolebljivost, iznimni profesionalizam te visoka nogometna obrazovanost, sve su to razlozi zašto je Kek danas ravnopravni član europske trenerske elite. Možda ćemo pretjerati, s obzirom na to da je Hrvatska imala jako puno čuvenih vizionara ove igre, no Matjaž Kek još dugo će ostati jedan od najvećih stratega koji su ikada radili u onome što nazivamo hrvatskom nogometnom ligom.
A ovom naslovu prvaka, kojem mnogi tepaju kao prijelomnom na lenti vremena hrvatskog nogometa, treba se radovati baš svatko, bez obzira bio on poklonik Dinama, Istre, Osijeka ili Hajduka. U ovakvim momentima navijačka pripadnost blijedi. Ovo su trenuci, poput onog Leicesterovog prošle sezone, kad čovjek mora zastati i pokloniti se volji, trudu i uspjehu jedne grupe ljudi. Oni su svima nama podsjetnik da se može uspjeti i to bez obzira na sve okolnosti.
Nemojte se zavaravati! Bilo je izrazito teško iščupati ovu titulu iz ruku Zdravka Mamića, iako on broji posljednje dane na "tronu". Nije se lako boriti ni protiv sebe samog, a kamoli još i protiv drugih. Na žalost ili na sreću, za deset, dvadeset ili pedeset godina nitko se neće sjećati kakve su sve prepreke Matjaž Kek i njegovi puleni bili prisiljeni preskočiti i kakvim to trnovitim putem proći do premijernog naslova prvaka.
Ali prepričavat će se zato atmosfera jednog bajkovitog svibanjskog predvečerja i nesalomljiva volja ekipe koja je u umovima svojih navijača odlučila postati besmrtna. Ipak, vjerojatno najviše pričat će se o onim trncima što su jedan za drugim kao teretni vagoni prolazili kralježnicom svake one žive duše koja je bez daha pratila kako se na Rujevici piše povijest jednog kluba, jednog mjesta i jedne beskrajno sretne generacije ljudi...
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati