Carlo Ancelotti, čovjek koji je tiki-taku ponizio tiki-takom
Foto: Guliver Image/Getty Images
''REAL je u ovom trenutku bolji od nas'', iskreno je priznao Luis Enrique nakon teškog subotnjeg poraza Barcelone u El Clasicu. No, premda se ovih dana u Kataloniji navijači i mediji natječu tko će više pepela posuti po bivšem legendarnom igraču Barcelone (ali i Reala), smatrajući da je upravo on isključivi krivac za poraz protiv Reala, neke činjenice ipak aboliraju Barcinog trenera.
Enrique je lutao, no "krivnja" za blamažu Barce leži na jednoj drugoj adresi
Složit ćemo se da i Enrique snosi određenu krivnju za poraz. Naravno, on je trener i kao takav je najodgovorniji za rezultat. Taktička lutanja trenera Barcelone u subotu na Bernabeu bila su i više nego vidljiva. Forsiranje Xavija umjesto Rakitića, koji mu je bio standardan cijelu sezonu, i to u najvažnijem meču sezone, dokaz je da Enrique ne vjeruje dovoljno ni hrvatskom reprezentativcu, ali ni samome sebi i vlastitom sustavu.
Također, vjerojatno je bila i pogreška od prve minute u sastav postaviti Luisa Suareza, koji od Brazila i utakmice s Italijom nije odigrao službenu utakmicu i od početka je bilo jasno da Urugvajac nije spreman za utakmicu maksimalno visokog tempa.
Međutim, ono što je presudilo utakmicu nisu bile Barcelonine pogreške, već strahovita nadmoć Reala u svim aspektima i u svim linijama. Real je odigrao gotovo savršenu utakmicu u svakom pogledu. Imali su jasne ideje kako doći do cilja, dominirali su u svakom segmentu igre, kombinirali su strahovit posjed i savršenu kontru – ukratko, odigrali su kompletnu utakmicu najviše nogometne razine.
Barcelona je i dalje moćna, no ovaj Real je iz neke druge nogometne dimenzije
Mnogi će reći kako su Xavi i Iniesta na zalazu, većina će kao glavni razlog Barcinog pada istaknuti činjenicu kako Messi ne pruža onoliko koliko je pružao onda kad je mjesecima bio protagonist beskrajnih rasprava i polemika oko toga tko je najveći nogometaš svih vremena. A čim Messi ne igra, ne igra ni Barca. Možda, no ta ista Barcelona je do subote u Primeri imala sedam čistih i uvjerljivih pobjeda, samo jedan remi s Malagom i nestvarnu gol razliku 22:0!
Loša i onemoćala Barcelona? Ne budimo smiješni. I najbolje momčadi igraju upravo onoliko koliko im protivnik dopusti, a u subotu Real ne da nije Barceloni dozvolio igrati, već ju je mrcvario baš njenim izumom (strahovitim posjedom i nevjerojatno brojim i točnim dodavanjima), a onda ju dotukao kontranapadima, koji kao da su prepisani iz nekog nogometnog udžbenika budućnosti.
I tu dolazimo do ključnog razloga Realove dominacije. Njegovo ime nije ni Cristiano Ronaldo, ni Luka Modrić, ni Benzema niti Kross; glavni kreator Realovog trijumfa zove se Carlo Ancelotti i najbolji je dokaz zašto su u današnjem vrhunskom nogometu pravi stručnjaci ponekad i veće zvijezde od svojih igrača.
''Ključ pobjede leži u tome što se nakon ranog Neymarovog gola nismo raspali, što nismo odustali od naše ideje da kroz igru s puno dodavanja, ne isključivo kontranapadima, već dominacijom u posjedu lopte dođemo do njihovog gola'', rekao je Ancelotti nakon utakmice.
Realova tiki-taka bolja od Barcine
U subotu je Ancelotti od prve minute krenuo s Modrićem, Kroosom, Iscom i Jamesom, igračima od čijeg talenta boli glava i čiji je kreativni potencijal u nogometnom smislu fantastičan. Rezultat toga je bila dominacija i u posjedu, a samim tim i u rezultatu. Ancelotti je ovim taktičkim manevrom potpuno zbunio vezni red Barcelone, izneredio ga, a samim tim onda i otupio napadačke oštrice Katalonaca. Neymar je bljesnuo u trećoj minuti i nakon toga je bio nevidljiv. Messi je promašio, odnosno, Casillas mu je obranio zicer u 20. minuti i Argentinac je nestao, a Suarez zapravo nije ni igrao.
Real je Barcelonu pobijedio, pa možda čak i ponizio upravo njenom tiki-taka igrom, i sad dolazimo do pitanja otkud Ancelottiju ideja da se jednom savršeno uhodanom stroju suprotstavi igrom koju Real nikada, barem ne u posljednjih desetak godina, nije igrao protiv Barcelone.
Realova sredina je odnijela pobjedu. No, to nije bio vezni red kraljevskog kluba kakvog smo godinama gledali u El Clasicima, čvrst, jak, fizički superioran, a tehnički inferioran. Mourinho je protiv Barcelone u vezi godinama koristio eventualno jednog igrača s mozgom i hrpu njih s mudima, namjerno prepustivši posjed tehnički puno moćnijoj ekipi, strpljivo čekajući eventualni bijeg Cristiana Ronalda, pa što Portugalac napravi, dobro napravi. Bitno je bilo sačuvati svoju mrežu po svaku cijenu.
Lass Diarra, Sami Khedira, pa čak i Pepe ponekad, za vrijeme su madridske avanture kontroverznog Portugalca, bili zaduženi za borbu protiv Xavija i Inieste. Pamtimo da se Jose Mourinho u svom prvom El Clasicu nadobudno pokušao nadigravati s Pepovom Barcelonom, pa je Camp Nou napustio s pet komada u mreži. Od te utakmice s kraja 2010. godine Real je promijenio način igranja protiv najvećeg rivala.
Joseov Real i Carlov Real, dva su različita svijeta
Mourinho je povukao momčad na svoju polovicu, te je preko Cristiana Ronalda iz kontranapada pokušavao kažnjavati napadački nogomet Barcelone. Na kraju je takvim stilom Portugalac izvukao solidan omjer 3-2-4 protiv jedne od najdominantnijih momčadi u povijesti nogometa. No taj Realov nogomet nije bio ni izbliza sličan onom koktelu lepršavosti i moći koji smo gledali u subotu.
Ponavljamo, Mourinho nije isključivo gubio protiv Barcelone. Štoviše, baš pobjeda nad najvećim rivalom na Camp Nou od 2:1 u travnju 2012., osigurala je jedini naslov Portugalcu u tri sezone koje je proveo u Madridu. Međutim, ako pogledamo brojke te utakmice i usporedimo ih sa statistikom subotnjeg meča, doći ćemo do zaključka da osim grba na dresu i golgeterske gladi Cristiana Ronalda nema ama baš nikakve sličnosti između ta dva Reala.
Te večeri Barcelona je imala posjed lopte od nestvarnih 72 posto, naspram samo 28 Reala. Odigrali su 677 dodavanja, a od toga 86 posto je bilo uspješnih. S druge strane Real je imao svega 252 dodavanja i samo 62 posto točnih. Kakva se utakmica te večeri igrala na Camp Nou, dovoljno sugerira podatak da je najaktivniji igrač Reala s loptom u nogama bio Iker Casillas. Vratar Reala je imao 35 dodavanja, a iza njega je bio Xabi Alonso s 33. Alonso je s 78.8 posto uspješno odigranih paseva bio najbolji u Realovoj momčadi.
Naravno, Mourinha nije zanimao umjetnički dojam koji je bio zaista jadan. Njegov makjavelistički pristup nogometu uvijek je cijenio samo rezultat i on je bio zadovoljan. Međutim, navijači Reala nisu željeli gledati kako Portugalac od najvećeg kluba na svijetu sustavno radi ''malu'' momčad, koja se jedino zna braniti. Navijački puk je Mourinhu pokazao palac dolje, a s tom se odlukom složio i predsjednik kluba Florentino Perez.
Carlo Ancelotti je preuzeo Real u ljeto 2013. i odmah je po dolasku u Madrid obećao navijačima da će uživati u spektakularnom i napadačkom nogometu te da će Madrid ponovo postati najnogometniji grad na svijetu. Početni pokus s Sergiom Ramosom u veznoj liniji u prvom El Clasicu prošle sezone, donio je neke sumnje u istinitost Talijanovog obećanja, međutim, malo po malo, Ancelotti je izgradio momčad kakvu je želio. Odnosno, stvorio je igru kakvu je želio.
U travnju u finalu Kupa Kralja (Cristiano Ronaldo je bio ozlijeđen), Real je po prvi puta dobio konture kluba kakvog ga gledamo sada. Isco je zamijenio Portugalca i imao je sjajnu 91.7 posto prolaznost dodavanja. Modrić s 89.7 i Xabi Alonso s 86.8 bili su odmah do. Iako je Barcelona na kraju imala dominaciju u ukupnom posjedu (68 posto naspram 32), Real je pobijedio 2:1, a igrači u bijelom imali su čak i veći postotak točnih dodavanja (89 – 79).
Carlo Ancelotti arhitekt je novog "totalnog" nogometa
Već tad je bilo jasno da se nešto bitno i veliko događa u momčadi Reala. Nakon spektakularnog nastupa na SP u Brazilu, za silan je novac doveden Kolumbijac James Rodriguez, a uz njega i Nijemac Toni Kroos iz Bayerna. Previše je vrhunskih veznih igrača bilo na jednom mjestu i jasno je bilo da će netko morati otpasti. Prvi je otišao Angel di Marija. Sjajni je Argentinac na ljeto otišao u Manchester United, a gubitak jednog od ključnih igrača Reala pobudio je određene sumnje kod navijača. Nakon njega u Bayern je otišao i Xabi Alonso i navijači Reala zapravo nisu ni znali kakav Real mogu očekivati.
Očajno otvaranje sezone i dva vezana poraza od Sociedada i Atletica zabrinuli su navijače, međutim, čim se uhodao madridski stroj počelo je gaženje u svim natjecanjima, bilo u domaćem prvenstvu, bilo u Ligi prvaka. U devet odigranih kola Real je zabio čak 33 gola, čak deset više od Barcelone, a svu svoju raskoš i sav svoj talent na najbolji mogući način igrači Reala pokazali su baš protiv najljućeg rivala.
Real je imao ukupan posjed lopte od 54 posto, a fascinantno zvuči podatak da su čak sedmorica igrača Reala iz prvog sastava imala postotak točnih dodavanja preko 87 posto. Luka Modrić je imao savršenih 100 posto, 42 pokušaja i 42 točno odigrana pasa. Toni Kroos je imao 92 posto i 60 uspješno odigranih dodavanja, a Isco 87.9 s 33 točna dodavanja. Zanimljivo, da od 14 igrača Reala koja su nastupila u subotu, najslabiju točnost dodavanja (62.9 posto) imao je Cristiano Ronaldo.
Vezni red Reala potpuno je uzeo sredinu terena, sjajno braneći svoj prostor ispred zadnjeg reda, uništavajući brojne napade Barcelone, a paralelno s brzim prodorima kroz sredinu stvarao je višak i rađao ubitačno brze kontranapade. Za takvu igru Barcelona nije imala protuotrov.
Novine koje je Ancelotti donio Realu vidljive su i u igri zadnjeg reda. Tako je Pepe u gore već spomenutoj utakmici na Camp Nou 2012 imao samo 13 pokušaja dodavanja, a od toga šest su bile duge lopte. Točnost dodavanja mu je bila mizernih 38 posto. U subotu je Portugalac dodao uspješnih 26 od 32 odigrane lopte.
Već smo i prije znali da Real može pobijediti Barcelonu, no da će ih razbiti baš njihovim oružjem, to nismo mogli vjerovati. Ako se klin klinom izbija, onda se i tiki-taka pobjeđuje tiki-takom. Svaka čast Carlo Ancelotti.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati