Foto: Ronald Gorsic / CROPIX

TRENERU gostiju očigledno je važniji Levante u 3. kolu Primere od ozbiljne europske premijere, jer u Maksimiru je izveo momčad koja bi komotno mogla igrati u Segundi kao postava filijale za kaljenje južnoameričkih mladića i onih koji nisu u njegovom prvom planu.

Ugledni španjolski klub predstavio se u Zagebu bez točno šest igrača iz prve momčadi (Marchena, Angel, Valero, Cazorla, Rossi i Nilmar, koji se u Španjolskoj ostao "odmarati od SP-a"), a Halilhodžićevi janjičari nisu propustili uzeti darove.

Od početka je Dinamo silovito krenuo, ali nije to bila tipična ho-ruk igra na krilima publike u prvih 15-ak minuta, nakon čega se i jedni i drugi ispušu, a europski protivnik nekim "krumpirom" ni kriv ni dužan odnese bodove.

Osim juriša na neprepoznatljivo loš Villarreal, Vaha je gostujućem kolegi Garridu (ako se ovaj uopće zamarao gledanjem Dinamovih DVD-a) pripremio i iznenađenja u obliku Tomečaka na mjestu polušpice, a Morales je opet dobio priliku na velikoj sceni. Pedro ipak nije igrač za Vahine postulate; dva puta je sjajno izvozao Pereza i Gonzala na desnoj strani obrane gostiju, ali nakon toga je nestao.

Prvo Bišćanovo pravo izdanje nakon Liverpoola

Badelj i Ademi su osim posluživanja ofenzivaca odradili ogroman dio posla u obrani, gdje je Bišćan izludio američkog reprezentativnog napadača Altidorea, a Tonel je bio kao i na Poljudu - sjajan. Dinamovi bekovi su činili prevagu; Vrsaljko je odigrao na visokoj razini, a Cufre požrtvovno izborio loptu, koju je nakon šprinta poslužio Sammiru za drugi gol.

Rukavina se nakon Gyora po drugi put "isplatio" u bitnoj europskoj utakmici, ali nije vodeći gol jedino što je napravio protiv Villarreala, koji je razbio Sammir, jer asistencija i gol, kao i potpuni učinak, ne ostavljaju dvojbu tko je čovjek utakmice.

Jefferson Montero jedini vrijedan spomena u Villarrealu

Kao što je točno upozorio Mate Bilić u analizi momčadi koja je prošle godine bila 7. u Španjolskoj, obrana im je slabiji dio momčadi, ali krilni napadač koji uspješno igra s obje noge, bio je najveća (zapravo, jedina) prijetnja za Dinamo, a vidjeli su to i suigrači pa je svaki napad išao preko eksplozivnog Ekvadorca na kojem je Vrsaljko zaradio žuti karton, pa je gostujući trener pogriješio prebacivši ga u nastavku na suprotnu stranu. Tako je sam sebi izbio jedinog "topa fore", jer Montero Cufreu nije mogao ni mrdnuti.

Chago i Gonzalo odlični u nastavku

Trener gostiju je izmjenama na poluvremenu pokušao spasiti ono za što nije bilo spasa, jer Santi i Valero nisu mogli nadoknaditi srce i dušu momčadi Marcosa Sennu, koji se ponašao i igrao kao da mu je ispod časti ukazati se na europskom jugoistoku. Njegov dvojnik na suprotnoj strani, Mathias Chago, bio je sjajna zamjena za posustalog Moralesa. Dinamo je tom rošadom prešao na 4-5-1, ali je postao mnogo opasniji jer je igra na kontre sa Sammirom na desnoj strani bila još jedno moćno oružje, kojem se mogao suprotstaviti jedino Gonzalo Rodriguez, koji je dva puta spasio čiste golove i ublažio poraz i svoju lošu igru u prvom poluvremenu.

Ako i dalje budu ovako igrali, veljača u Europi nije daleko

Dinamo se ne smije kupati u samozadovoljstvu nakon trijumfa jer ima još pet europskih prilika u kojima stigne oploditi, ali i uništiti sve ono dobro što je večeras napravio. Također, mora se imati na umu da Španjolci ne bi izveli drugu momčad u Zagrebu da je aktualan donedavni format "Lige Uefe" u kojem su se igrale samo četiri utakmice, pa je svaka bila kvalifikacijska.