Dan kad je cijela Jugoslavija plakala sa svojim omiljenim klubom
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Screenshot (Youtube)
NA DANAŠNJI DAN prije 32 godine odigrala se najslavnija, ali i najtužnija utakmica u povijesti klupskog nogometa u Bosni i Hercegovini.
Tada je Željezničar bio samo dvije minute udaljen od prolaska u finale Kupa UEFA i okršaja s velikim Realom. Plavi s Grbavice tih godina bili su omiljena momčad u Jugoslaviji, pod legendarnim trenerom Ivicom Osimom igrali su sjajan nogomet, a većini su bili "drugi najdraži klub" u ligi.
Osimova momčad bila je na korak od plasmana u finale natjecanja, u kojem su se natjecali velikani Intera, Fiorentine, Ajaxa, Manchester Uniteda, Tottenhama, HSV-a, Atletica PSV-a, PSG-a i Reala.
Osimova momčad je najprije u dvjema utakmicama izbacila bugarski Sliven (ukupno 5:2), švicarski Sion (3:2), rumunjsku Universitateu (4:2) i sovjetski Dinamo Minsk (3:1), a u polufinalu ih je čekao tada izuzetno jaki mađarski Videoton.
Prva polufinalna utakmica igrala se 10. travnja 1985. u Mađarskoj, točnije u Szekesfehervaru, a Videoton je 3:1 pobijedio Sarajlije. Ipak, Željo je te sezone nekoliko puta pokazao da se može vratiti iz takvog minusa, a posebno na svojoj Grbavici.
Uz rekordnu posjetu na tom stadionu Željezničar je dočekao Mađare, a već u petoj minuti načeo ih je Bahtić za ludnicu diljem Jugoslavije. Sredinom drugog dijela Grbavica je proključala kada je Čurić zabio za 2:0, rezultat koji je Želju vodio u finale protiv Reala.
Navijači su već razmišljali o slavlju, a navodno je na beogradskom aerodromu već bio spreman helikopter koji je trebao tada megapopularnu Lepu Brenu prebaciti na slavlje u Sarajevo...
Međutim, dvije minute prije kraja dogodio se trenutak koji u Sarajevu ni do danas ne mogu zaboraviti. U jednom od rijetkih napada mađarske momčadi, lopta je došla do Csuhayija koji je pogodio za prolazak Videotona i nevjericu na stadionu. Bio mu je to prvi od dvaju golova u dresu mađarskog kluba.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
"I danas se jasno sjećam trenera Željezničara Osima kako se hvata za glavu nakon mog gola. Tu sliku ne mogu izbaciti iz glave", prisjetio se nedavno Željin "krvnik" u razgovoru za Slobodnu Bosnu.
Osimova gestikulacija i šokirano lice postali su sinonim za bosanskohercegovački sport - uvijek blizu, a na kraju tako daleko.
"Tko zna, možda je i bolje ovako... I danas se zbog tog gola priča o Želji i toj utakmici, a da smo otišli u finale i uvjerljivo izgubili od Reala, možda nitko ne bi ni spominjao to finale", kaže Osim, jedan od najvećih nogometnih genijalaca s ovih prostora.
Nakon Videotona tisuće navijača sarajevskog kluba od silnog šoka više nikad nisu kročili na Grbavicu, Željo se do danas nije uspio približiti sličnom uspjehu, mnogi igrači su odmah nakon te utakmice napustili klub, a navijači gradskog rivala Sarajeva ne skrivaju da im je Željino ispadanje jedan od najdražih trenutaka u životu. Benjamin Isović, sin slavnog pjevača narodne glazbe Safeta i autor navijačke himne Sarajeva, utakmicu između Željezničara i Videotona nazvao je najznačajnijom za svakog navijača Sarajeva...
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati