"UŽIVAO sam igrajući protiv Dražena. Velik igrač. Nije se bojao, do kraja koncentriran. Borben i samouvjeren. Kad god bismo se sučelili, išao je snažno protiv mene, kao i ja protiv njega. Drugačije protiv Dražena nisi mogao. Naši dvoboji su uvijek bili maksimalni, do ruba. Imali smo nekoliko sjajnih dvoboja, nažalost, bili su to kratki dvoboji. Za kratko vrijeme ostavio je dubok trag. Bez straha se upustio u NBA izazov i pokazao ostalim Europljanima kako mogu uspjeti", ovako je zborio Michael Jordan, najveći košarkaš svih vremena, dok je 1997. u Parizu primao trofej namijenjen najboljem igraču McDonald's turnira, a nazvan po najboljem europskom košarkašu ikada.

 

 

Na današnji dan, 22. listopada 1964., u Šibeniku se rodio Dražen Petrović, čovjek koji se uspio u samo 29 godina svoga života duboko urezati u kolektivnu svijest ljubitelja košarke na svim kontinentima. Iza mnogih velikana ostaje njihovo golemo nasljeđe zbog čega su postali besmrtni. Iza Dražena ostala je nestvarna ljubav prema košarci. Tko je god živio u Draženovo vrijeme i imao čast i sreću gledati ga kako igra, nemoguće je da i danas s jednakom strašću ne obožava tu divnu igru. Draženov osmijeh i sreća dok je radio ono zbog čega je bio rođen bili su zarazni. Dražen nas je inficirao košarkom, zbog njega smo se zaljubili u igru pod obručima i dan danas zbog njega ne prestajemo sanjariti. O košarci i o nekim ljepšim i puno sretnijim vremenima čiji je simbol bio upravo on.

 

 

Nikad Dražen nije bio običan sportaš, samo košarkaš. Dražen je bio uzor, djeci i odraslima. Svima. Svi smo bili slabi na njega. ''Naš mali'' bio je živući dokaz kako vjera u samog sebe i u vlastite domete te fanatični rad mogu nadvisiti gabarite u kojima čuči isključivi i sirovi talent. Od Dražena je bilo i većih talenata, bilo je i boljih košarkaša, ali kovrčavi Šibenčanin ostao je najveći. Jer bio je puno više od običnog sportaša.

 

Amerikanci godinama pamte gdje su bili kad su čuli da je ubijen John Lennon, Hrvati bi izbrisali 7. lipanj 1993.