GENOVA koju vodi Ivan Jurić ugodno je iznenađenje Serie A. Momčad koja je najprije porazila Milan, a onda je prije nekoliko dana i prvaka Juventusa, postala je hit prvenstva, a kao glavni igrač momčadi nametnuo se mlađahni Giovanni Simeone.

 

Sin legendarnog Chola Simeonea s dva postignuta gola uništio je Staru damu, a s četiri gola najbolji je strijelac svoje momčadi.

 

Za U-21 argentinskog reprezentativca debitantska sezona u Serie A trebala je biti sezona naukovanja i učenja. Međutim, Cholito je nadmašio sva očekivanja i odmah je preuzeo glavnu ulogu u momčadi te dospio u središte pozornosti.

 

''Prva lekcija koju sam naučio od oca glasila je kako je trud i rad u nogometu najvažniji i oko toga se ne smije pregovarati. Kad se tako postaviš prema igri, onda znaš da će rezultati doći. Sjajan je osjećaj kad shvatiš da sve lijepo što dolazi, tvojih je ruku djelo. Nogomet ima dobrih i loših strana. Kad pobjeđuješ i kad si u centru pažnje, uživaš u trenutku. To je prekrasan osjećaj, ali loša strana naglo stečene slave je ta da ona ne traje dugo. Moraš se još više dokazivati i pokazati svima da tvoj uspjeh nije bio slučajan. Poslije utakmice s Juventusom bio sam presretan, ali otac me naučio da ne smijem predugo uživati jer me čekaju nove utakmice. Odigraš li jednu partiju loše, svi će zaboraviti sve ono što je u prošlosti bilo dobro. Zahvalan sam Bogu što imam oca koji me razumije i koji uvijek ima savjet za mene. Ponosan je na mene'', za Gazzettu izjavila je mlada nogometna zvijezda.

 

Južnoamerikanci koji igraju u Europi većinom pate od iste bolesti – od nostalgije za domom. Simeone mlađi kaže da njega to ne muči.

 

''Ma kakvi, s nostalgijom nemam problema. A kako i bih? Munoz, Burdisso, Gentiletti, Orban i Ocampos, sve su to Argentinci u Genovi. Šestorica nas igra u klubu i zaista ne osjećam nikakvu nostalgiju za domovinom. Svaki put kad imamo slobodan dan, a vrijeme nam dopusti, odlazimo na izlet izvan grada. Kuhamo, družimo se, jedemo, zezamo se. Osim toga, način života u Italiji identičan je onom u Argentini. Kultura življenja ista je i mislim da smo puno bliži Talijanima, nego Španjolcima'', kazao je Cholito.

 

Novinare je zanimalo i to je li mu bilo teško živjeti s teretom prezimena slavnog oca. Simone kaže da s tim nikad nije imao problema.

 

''Premda sam najstariji od svoje braće i sestara, otac na mene nikad nije vršio nikakav pritisak. Uvijek smo imali fantastičan, rekao bih prijateljski odnos. Uvijek je imao spreman savjet za svaku situaciju. Fantastičan je govornik. Vjerujte, ne samo kad pričamo o nogometu. Cijeli moj život razgovarali smo svaki dan i to mi je danas puno pomoglo. Čak i sad, kad je on u Madridu, a ja u Genoi, nevjerojatno smo bliski'', nastavio je Cholito, a onda je usporedio oca i trenera Jurića:

 

''Njih dvojica su jednaki. Nevjerojatna je to sličnost. Kad vidim svog trenera, u njemu vidim oca. Ista odlučnost, strast, onaj luđački pogled u pozitivnom smislu. U Argentini kažemo da obojica imaju oko tigra i njegove pandže. Sviđa mi se trenerov stil, napadač je prvi stup obrane, razmišljamo isto. Presretan sam što mi je u formativnim godinama, kad toliko toga mogu naučiti, trener Ivan Jurić.''