Jer Arsenal, koliko god bio u teškoj situaciji prije i poslije ovog kola, teško da je u Munchenu računao na nešto drugo osim porcije. Nakon što ju je fasovao, u preostala dva kola drugo mjesto lovi nešto teže, ali nikako nedostižno: Kada ugosti Dinamo mora ga pobijediti s rezultatom kojim će nadoknaditi poraz 1:2 s Maksimira, te onda u zadnjem kolu na Karaiskakisu slaviti s dva gola razlike kako bi poništio poraz 2:3 od grčkog prvaka na Emiratesu. Dakle teško, ali nikako nemoguće ostvarenje. 

 

 

Dinamu posebno ne paše što Arsenal prvo dočekuje hrvatskog prvaka, dakle dok su mu šanse za prolazak do osmine finala LP itekako žive, pa Mamić za tri tjedna na Emiratesu ne može računati na ono što je već ukalkulirao - milost koju mu je Wenger ukazao na Maksimiru u prvoj utakmici, kada je izveo momčad sa šest rezervnih igrača. 

 

S obzirom da je Dinamov trener potpuno pogrešno izračunao Arsenalove šanse oko prolaska dalje u Ligi prvaka, pitanje je koliko je svjestan onog što je i prije Dinamovog gostovanja u Pireju shvatio svatko tko je potrošio minutu na tablicu i raspored skupine do kraja:

 

 

A to je da su Dinamu ova utakmica, pa samim tim i još jedan poraz, bila gotovo nevažna u hvatanju fatamorgane zvane "veljača u Europi", jer do nje može doći i sa četiri boda, ali pod uvjetom da taj bod osvoji kod Arsenala. U slučaju remija na Emiratestu, Dinamo bi zbog definitivno boljeg međusobnog omjera preskočio Arsenal, koji bi onda u posljednjem kolu kod Olympiakosa igrao s "juniorima", jer nema sumnje kako je u sezoni kada konačno ima šansu osvojiti engleski naslov nakon deset godina, potpuno nezaintersiran za igranje gnjavaže zvane EL na proljeće. 

 

 

Dinamu bi to bio povijesni podvig, pa mu je, ponovimo još jednom, povijesna utakmica ona koja slijedi u Londonu, a ne sinoćnja u Pireju. Čak ni bod kod Olympiakosa nije jamčio ništa u slučaju poraza u Lodnonu, dok remi izboren na Arsenalovom stadionu može biti sve. 

 

Naravno, neuspjeh na Karaiskakisu ipak nije pirov jer 10 mjeseci Dinamo je bio bez poraza, da bi onda u posljednja dva tjedna nanizao čak četiri izgubljene utakmice zaredom. Crni jesenski niz krenuo je upravo protiv Olympiakosa na Maksimiru (0:1), nastavio se kod Rijeke (1:2), pa kod Splita (0:1) i večeras na gostovanju kod Olympiakosa (1:2).

 

 

Serija poraza donosi posljedice, pa je hrvatski prvak nakon dva neuspjeha u dvobojima s grčkim, u skupini Lige prvaka od aspiranta na prolazak grupe došao do toga da se mora vaditi protiv Arsenala i Bayerna za evenutalno hvatanje trećeg mjesta i nastavak igranja u utješnoj Europa Ligi, dok je u HNL-u skliznuo na "neprirodno" treće mjesto.

 

Usprkos Dinamovom padu, činjenica je ono što smo isticali u izvještajima nakon navedenih poraza: Klub braće Mamić u prvoj utakmici bio je puno bolji od Olympiakosa, kao i što je kod Rijeke poveo i dominirao prvih pola sata i vrlo je izgledno da ne bi izgubio (u sudačkoj nadoknadi) da Taravel nije doživio pomračenje uma. Treći uzasatopni poraz od Splita potpuno je zaslužen, jer to je bila možda najlošija Dinamova predstava posljednjih mjeseci. 

 

 

Ali, na trećem gostovanju zaredom Dinamo je došao do četvrtog poraza u nizu iako je opet bio ne ukupno bolji, ali svakako bolji prvo poluvrijeme. Drugo pak kod Oylmpiakosa bila je ona loša stara toliko puta gledana priča, koju nije niti potrebno opisivati, jer ako i niste gledali kako je Dinamo poražen u Pireju, znate to napamet jer ste sličnim ili identičnim tragikomičnim porazima ovog kluba svjedočili u desecima prilika.  

 

Onu nepromašivu za Hodžića pripremio je Rog, najbolji Dinamov čovjek u prvom dijelu, koji je dodao Pivariću, a on renesansu potvrđuje i na ovoj utakmici, sjajnim centaršutom kojeg najefikasniji Dinamov napadač zakucava za šok na neprijateljski nastrojenim tribinama. 

 

 

Rezultatski zaostatak, ali i Dinamova čvrstina i neprobojnost u obrani, te sigurnost i preciznost u igri prema naprijed, obezglavili su domaćine i na terenu, kojim je nakon vodstva do kraja prvog dijela vladao Dinamo. Sve je izgledalo sjajno po Mamićevu momčad, ali naravno, previše smo puta gledali ovakve utakmice da ne bi znali da je i ono što se čini nemogućim, zapravo neizbježno.  

 

Dinamu je susret sa sudbinom bio zakazan za 53. minutu, ali nakon što je Browna za penal srušo Goncalo, njegov sunarodnjak Eduardo, kojeg je Mamić vratio nakon tri utakmice kažnjavanja klupom, odlično brani taj udarac.

 

 

Ali nije bilo obrane koja će zaustaviti trenera domaćih Marca Silvu, koji je "odigrao" najbolji potez na susretu; činilo se da riskira mijenjanjem dobrog Hernanija s Pardom, ali znao je zašto to radi. Pivarić se na lijevom boku mogao nositi s Hernanijem. Međutim s Pardom, koji je također brz, ali daleko robusniji od prethodnika i što je važnije, od čuvara, nikako nije mogao. 

 

Pardo je zabio za izjednačenje dvije minute nakon ulaska (i to iz akcije koja je po neisgurnosti i udaljavanju Dinamovih igrača od domaćih u naletu podsjećala na onu završenu penalom za domače) tako što mu Pivarić nije stigao stati u blok, a nakon toga nije ga mogao zaustaviti nego prekršajem za drugi žuti karton. 

 

 

I dok je Silva potezom s klupe pokrenuo svoju momčad i preokrenuo rezultat, Mamiću to što mu je momčad pala, zatim da ga je golman privremeno spasio obranom penala ili što mu rival radi ključne rošade, očito nisu bili dovoljno jaki signali da bi i sam trebao nešto ili nekoga promijeniti, možda nevidljive Pjacu i Feranandesa? Ekipi kojoj u takvoj situaciji jedan od ključnih igrača dobije crveni karton, koja zbog amaterskih grešaka u obrani primi dva gola, radeći nakon toga pogrešan preustroj kako bi bezuspješno anulirala manjak igrača, trener nije najjača karika.

 

 

Uz to, Dinamo je u drugom dijelu pokazao klasičnu boljku koja uvijek dovodi do još "klasičnijih" europskih poraza; zadnjih 20-ak minuta trkački ga nema na terenu, njegovi igrači time što nisu sposobni cijelu utakmicu odigrati jednakim intenzitetom povlače razdjelnicu ispod koje ostavljaju sebe, dok su iznad nje momčadi poput Olympiakosa, koja ni u Pireju "nije odigrala ništa posebno", ali je u dvije utakmice s Dinamom uzela šest bodova, a Dinamo za bolji umjetnički dojam u tri poluvremena - ništa.