Ne "protiv" nekoga ili nekome u inat, nego sa željom da se u klubu konačno počnu poštovati i primjenjivati zakoni, točnije Zakon o udrugama, prema kojem u svakoj udruzi, svaki njen član ima pravo glasa, odnosno birati i biti biran.

 

 

Prikupili su respektabilnih 48 798 glasova. Za ilustraciju, recentni primjeri organizacije prikupljanja potpisa za referendum na području cijele države, govore nam kako je na njima radilo oko pet tisuća volontera, a potpisivalo se na dvije tisuće mjesta. Dinamova četvorka do gore navedene brojke došla je na samo desetak štandova.

 

 

"Bili smo svugdje i žao nam je što se ljubav na koju smo naišli po cijeloj Hrvatskoj, ne osjeća na stadionu. Izložili smo se i mi i naše obitelji,  osjetili emociju, ljudi još uvijek vole taj klub. Nadamo se da će to prepoznati ljudi u gradu i državi, koji su najodgovorniji za stanje u klubu. Konkretno, pri tome mislimo na Rješenje Sportske inspekcije od 22. llipnja ove godine, koje naređuje da se u Dinamu članovima moraju prestati uskračivati prava." govori Tomo Šokota.

 

"Navijači vole ovaj klub i spremni su na promjene: Svugdje smo dočekni vrhunski i tim ljudima se zahvaljujem. Ljudi su ogorčeni stanjem u klubu i ne idu na utakmice, ali vole Dinamo. Šalata je bila divan događaj, okupljene sve generacije navijača i ljudi čiji glasovi nešto znače. Klub je organiziran kao udruga i svi ti članovi trebaju imati pravo glasa." podsjeća Silvio Marić.

 

 

Dario Šimić također se rado sjeća druženja s navijačima po cijeloj zemlji: "Lijepo je bilo s navijačima evocirati uspomene na vrijeme kada je Dinamo bio gospodski klub, slušati priče navijača i simpatizera iz nekih davnih, ali i bliskih vremena, jer od 2006. u Dinamu nema prave atmosfere. Klinci sada navijaju za Real i Barcelonu, a Šalata nam je pokazala da treba navijati za Dinamo."

 

Koji su daljnji koraci?

 

 "Ovo je prva faza, u kojoj smo rekli kako klub treba biti organiziram, navijači su nam dali i pokazali snagu. Šalata nam je pokazala kako na miran i civiliziran način možemo pokazati ljubav prema Dinamu, ali u ovoj borbi mi nismo institucije ni policija da provodimo zakon ili mičemo ljude iz kluba. Međutim, izjasnili smo se i ako bi na demokratskim izborima pobijedila aktualna garnitura, mi bi joj čestitali. Ali, klub bez navijača ne može dugoročno egzistirati."

 

 

Ovih dana u Dinamu je aktualno pitanje privatizacije?

 

"Pa tko bi investirao u klub bez navijača?" zapitao se Igor Bišćan i dodao: "Dinamo je udruga građana i svi članovi navijači trebali bi imati utjecaja na to kako je klub ustrojen, pa i na ovako bitnu odluku. Možda se privatizacija provedena u skladu sa zakonom u budućnosti pokaže kao sretno rješenje, ali klub je i sada je privatiziran, pa vidimo kako to izgleda. Ako se i najavljena privatizacija provede na pogrešan način, jaz između navijača i kluba bio bi još veći."

 

 

Šimić je podsjetio na koji način se njih, ali i sve ostale navijače Dinama, iz "privatiziranog" kluba sabotira i odstranjuje s tribina Maksimira.

 

"Nas se nastojalo prikazati kao poklonike neke političke opcije, ali to nije funkcioniralo. Navijačima je onemogućeno da dođe na stadion putem crnih lista. Dinamo može puno bolje, ne smijemo se zadovoljavati s onim sa čime se sada u klubu zadovoljavaju, jer imamo toliko navijača i simpatizera, ali nečije drugačije mišljenje u Maksimiru nije dozvoljeno."

 

 

Šokota podsjeća: "Sedam, osam tisuća ljudi dolazi na Dinamove ključne utakmice u milijunskom gradu, a na Šalati na malom nogometu bilo je oko pet tisuća. Navijači su tu pokazali svoju snagu i organiziranost. Broj potpisa koje smo sakupili pokazuju da promjene ne žele samo huligani. Nećemo odustati od borbe, ići do gradonačelnika, premijera, tko god bude na vlasti."

 

Šimić najavljuje: "Ovim potpisima želimo ići u klub i prenijeti im informacije s terena. Nismo protiv nikoga. U klubu drže Skupštinu i već sutra mogu sazvati izvanredne izbore."

 

Kako provesti izbore?

 

 

"Recepti već postoje vani, moraju biti transparentni. Procedura je jasna, samo što to kod nas još nije zaživjelo. To je slučaj kad su u pitanju udruge, a u privatnim klubovima je to riješeno drugačije."

 

Protiv Astre, Dinamo je navodno prvi put nakon dosta vremena gledalo preko 10 tisuća ljudi, što se slavi kao "povratak gledatelja na Maksimir", iako nije nikakva tajna da su se ulaznice za tu utakmicu dijelile šakom i kapom?

 

"Bilo bi doista žalosno da Dinamo postane klub u kojem roditelji djece iz mlađih kategorija moraju ići na utamice ili da se ljude vuče za rukav kako bi gledali Dinamovu domaću premijeru u skupini Europa Lige. Klub je spao na niske grane ako slavi što na utakmicu sezone dolazi oko 10 tisuća gledatelja, od kojih su mnogi tu po zadatku." komentira Bišćan i postavlja pitanje:

 

"Gdje su naši navijači iz Kutine, Slavonskog Broda, Varaždina?", a Marić dodaje: "Mi smo bili kod svih njih." i povlači žalosnu, ali točnu paralelu:

 

 

"Malta na Maksimiru, ali i prijašnje utakmice reprezentacije u Splitu, pokazatelj su da se to reflektira i na HNS, navijači okreću leđa reprezentaciji zbog vladajuće garniture."

 

Šokota je zaključio: "Mi smo se izložili, ali država i vlast moraju napraviti svoje."