Dokle će Červar sjediti na tri stolice?
OSIM što, uostalom kao i svaki trener, voli pobjeđivati, vrli izbornik naše rukometne reprezentacije voli na poseban način pričati o svojim pobjedama.
Lino Červar nakon četvrtog mjesta u Švicarskoj ima potpuno pravo obrušiti se na sve one koji ga zbog istog kritiziraju. To su zlobni i zavidni ljudi, prepuni gubitničkih frustracija, kaže Červar. Mi ćemo samo klimnuti glavom.
Djelomično ćemo mu dati za pravo i kada kaže da je osnivač rukometnog pokreta, "za što bi njegovi prethodnici gazili preko leševa", kao što ćemo mu stisnuti ruku kad uzvikne, a viče često, da je u ruke 2002. godine dobio zadnju europsku momčad i od nje napravio današnji pakleni stroj “čija snaga leži u srcu i duši velikih entuzijasta".
Červaru ne možemo osporiti uspjehe, oduzeti sjaj zlatnih medalja ili ga nazvati marginalnim trenerom, ali on će se vrlo vjerojatno, prije ili kasnije, za to pobrinuti sam.
I da, možemo ga popljuvati jer igra bez lijevog krila, pravdajući se opservacijama da još uvijek nismo pročitana knjiga i da bez ideje čovjek ne može doći do cilja.
Opet, možemo mu osporiti da gušta u predanosti reprezentativaca koji za dnevnicu od 80 eura trče na njegov poziv, optužujući svoje današnje kritičare da se na zov domovine nisu odazvali bez novčanog poticaja.
Kao netko tko u Saboru grije HDZ-ovu zastupničku klupu Červar tako može razmišljati, ali ne i pričati. Isto tako, kao netko tko grije izborničku klupu Červar ne može zbog neisplaćenih premija obezglaviti tu istu reprezentaciju koja mu trči u zagrljaj za gore navedenu cifru. Previše je proturječnosti u onome što radi i govori, no to je valjda slučaj kod većine glavešina u našem sportskom aparatu. Vidjeli smo što se dogodilo kada je pakleni entuzijastički stroj krenuo put Njemačke na Superkup. I svaka čast Irfanu Smajlagiću, za kojeg će Červar reći da nema petlje.
Svaka čast i hvala našim rukometašima, zaslužili su da ih se nakon četvrtog mjesta dočeka jednako kao da dolaze sa zlatom oko vrata. No, nismo sigurni da su zaslužili demagog na čelu svojih redova. Lino nekada nije bio takav, bio je simpatičan mali čovjek za, što se kasnije ispostavilo točnim, velike stvari. Što se moralo dogoditi da uđe u politiku, bolje rečeno, da politika uđe unutar njegova opusa? Stvari se mijenjaju, možda se mijenjaju i ljudi, ali ne može nestati ono što iza sebe ostave. Červara smo slavili, jednom ćemo za njim skupljati. Kontraprouktivno i nižerazredno, čak i za kolege iz HDZ-a.
Tijekom priprema u Poreču Červar je urlao da oni koji sve manje od zlata smatraju neuspjehom nemaju ni trunke dostojanstva. Naš izbornik zaista voli odgovarati na napade prije nego što je uopće napadnut.
Dolijao je Červar i čelnicima Zagreba, koji su po povratku sa EP-a postavili jasan ultimatum; ili Sabor ili klupa. Izbornik, tvrde u klubu, ugrožava svoj anganžman u klubu sjedeći u saborskoj fotelji i od njega traže da svoje mjesto prepusti stranačkom kolegi.
U isto vrijeme, ljutito se javljaju i iz Saveza, tražeći od Červara da u vrlo kratkom roku podnese detaljan plan za OI u Pekingu. Događa se da od tri drage mu funkcije Červar trenutno ne može računati ni na jednu.
On možda jest veliki trener, ali takvima se stolica obično ne trese svaki put kad otvore usta.
Dea Redžić
Foto: D.P.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati