Tekst: Tibor Toromanović
Foto: AFP

DUJMOVIĆ je bio junior Dinama, a kasnije je imo neuobičajen i zanimljiv nogometni put. Među Modrima se nije izborio za prvu momčad, kasnije je otišao u Hrvatski dragovoljac, Inter Zaprešić, pa za Međimurje.

Kao član čakovečkog kluba dobio je ponudu ruskog Perma. Nije dvojio, te je uskoro otišao u inozemstvo. U Rusiji se potvrdio, našao mjesto u udarnoj postavi, te sad konačno postao reprezentativac svoje zemlje.

"Zaista mi puno znači ovaj poziv. Igrati za reprezentaciju san je svakog igrača i moj se ostvario. Za poziv se nisam izborio nastupima za velike klubove, no evo moje igre u Rusiji ipak nisu prošle neprimijećeno", rekao je 28-godišnji Tomislav Dujmović nakon što je pozvan u hrvatsku reprezentaciju.

Naravno da je presretan, ranije je izjavljivao da tri dana ne bi spavao da dobije samo predpoziv. No trud i zalaganje u dalekoj Rusiji su se isplatili i dobio je pravi poziv. Sad ispada da je Rusija za njega zemlja snova, no sam Dujmović otkriva da nije uvijek bilo tako.

"Sad izgleda kao da mi Rusija iznimno odgovara, no nije uvijek bilo tako. Trebalo mi je dosta vremena da se naviknem na novi način života i adaptiram u klubu. Na početku je bilo dosta teško, dok sam igrao u Amkaru iz Perma igrali smo na umjetnoj travi. To mi je također predstavljalo problem, no čovjek se navikne. Svaki je početak težak, sada je puno lakše", kaže novopečeni hrvatski reprezentativac.

Stječe se dojam da ga je Bilić pozvao kako bi konkurirao na poziciji defenzivnog veznog, sad kad više nema Nike Kovača, središnji blok nam je oslabljen. No Dujmović objašnjava kako on više teži igri prema naprijed.

"Nisam tipičan defenzivni vezni, ja sam od onih koji često idu prema naprijed. U Rusiji igram zavisno od toga što trener želi. Dao sam dosta golova, a spreman sam prihvatiti ulogu koju mi izbornik namijeni", nastavlja Dujmović.

Poziv ga nije toliko iznenadio, budući da je u posljednje vrijeme dobivao signale da bi mogao biti pozvan.

"Nije bilo baš iz vedra neba, imao sam neke naznake da ću biti pozvan, no to nije bilo toliko ozbiljno. Bio sam ponosan kad me nazvao izbornik Bilić. Popričali smo, objasnio mi je što od mene traži sad kad sam u reprezentaciji. Bio je to ugodan razgovor".

Je li se ranije nadao pozivu u reprezentaciju?

"Prijašnjih godina sam igrao dobro, uvijek sam se trudio i davao sve od sebe, a nogometašu je najveća čast kad ga se pozove u reprezentaciju. Radio sam na sebi, pa sam se, naravno, nadao i pozivu".

Jedno vrijeme nestalo mu je nade da će zaigrati za Hrvatsku, a tad je stigao poziv Crne Gore. Dujmović je razmišljao o toj opciji, no ipak je odlučio čekati poziv među Kockaste.

"Razmišljao sam o Crnoj Gori. Iznenadili su me pozivom i prošlo mi je kroz glavu kako ću možda imati priliku zaigrati na nekom od velikih natjecanja. Tad sam bio u drugom planu, nisam znao kakvu ću sezonu imati ispred sebe, a trener u Amkaru Božović bio je Crnogorac i ponudio mi je mjesto u momčadi. Bilo je to iskušenje, no ipak sam odlučio pričekati. Sad se pokazalo kako sam ispravno odlučio", završio je Dujmović.

Zanimljivo, Dujmović je jednom prilikom bio meta Celtica, no taj je transfer propao budući da je trener Gordon Strachan nekoliko dana bio odstutan kad se sve trebalo završiti. U isto vrijeme javila se Lokomotiva i Dujmović je tako ostao u Rusiji.