Screenshot: Youtube

TRI povijesna događaja za engleski nogomet odigrala su se u bavarskoj prijestolnici: 6. veljače 1958. u nesreći aviona koji je iz Beograda prevozio Manchester United, na minhenskom aerodromu poginule su 23 osobe, od čega osam igrača Uniteda.

Duša Manchestera ostala u zapaljenoj olupini na zaleđenoj minhenskoj pisti

Avion je Unitedovu ekspediciju vodio iz Beograda, gdje je United uspješno prošao uzvrat četvrtfinala Kupa prvaka protiv Crvene Zvezde, natrag u Manchester, ali je morao sletjeti u Munchen kako bi tankao gorivo. U Bavarskoj je tog dana bila mećava - iznimna hladnoća i snijeg nošen vjetrom, koji su praktički onemogućili uzlijetanje aviona. Konačno, pri trećem pokušaju pilota da se odlijepi s potpuno zametene piste, avion se zabio u obližnju zgradu i zapalio.

Broj poginulih bio bi i veći da nije bilo Harryja Gregga, tada 24-godišnjeg sjevernoirskog golmana Uniteda, koji je preživio nesreću, nakon koje je iz zapaljenog aviona izvukao nekoliko ljudi kojima je tako spasio živote - suigrače Bobbyja Charltona, Jackiea Blanchflowera i Dennisa Violleta, teško ozlijeđenog trenera Busbyja, kao i Veru Lukić, trudnu suprugu jugoslavenskog diplomata i njenu malu kćer Vesnu.

Zbog te nezapamćene tragedije, mnogim Englezima je poslije Drugog svjetskog rata prva asocijacija na Munchen bio nestanak fantastične generacije "Busbyjevih beba", kako su je zvali po njihovom treneru Mattu Busbyju, koji je i sam teško ozlijeđen u nesreći.

Beatlesi su bili doma u Hamburgu, Redsi u Munchenu

Međutim, 1. rujna 2001. Munchen je u kolektivnom sjećanju engleskih ljubitelja nogometa dobio ne samo događaj koji je ublažio asocijaciju pri spomenu tog grada na katastrofu iz '58., nego i najbolji melem za desetljeća frustracija zbog poraza od Nijemaca u ključnim utakmicama velikih natjecanja.

Dva najzvučnija šamara koje su Englezi dobili od Nijemaca, dogodila su se u polufinalima: SP-a 1990. u Italiji i šest godina poslije, također u polufinalu, ali EP-a, koje se igralo na  Wembleyu. Kako bi engleski bijes i njemačko likovanje bili potpuni, Nijemci su u Torinu i Londonu Engleze prošli na penale i onda u finalima osvojili i svjetsku i europsku krunu!

Osim pobjede Engleske nad Nijemcima u skupini na Euru 2000., Tri lava nisu protiv Elfa slavila u službenoj utakmici sve od 1966. i krajnje sumnjive pobjede (4:2) na Wembleyu u finalu SP-a, jer nikad nije utvrđeno je li lopta Geoffa Hursta za 3:2 prešla gol-crtu. Kako bilo, Nijemci su im se za to još jednom "osvetili": 2000.: Spustili su zastor na stari Wembley pobjedom 1:0 u prvoj utakmici ove dvije reprezentacije u kvalifikacijama za SP. Kevinu Keeganu to je bila prevelika sramota i nakon što je slavni Wembley otpravljen u povijest porazom od mrskih neprijatelja, dao je ostavku.

Dodamo li svemu ovome da je prije tog čuvenog 1. rujna 2001., Erikssonova Engleska protiv Vollerove Njemačke u Munchenu bila čisti autsajder sa šest bodova zaostatka na tablici skupine, bit će vam jasno zašto je ono što je uslijedilo ostalo zapisano kao nešto najbolje (jedino dobro?) što se Engleskoj reprezentaciji dogodilo nakon 1966.

Pred 65 tisuća gledatelja na Olympiastadionu, od kojih su polovica bili Englezi, Njemačka je povela golom Carstena Janckera u 6. minuti, ali onda slijedi preokret, i to kakav: Owen izjednačava pet minuta poslije, a u sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena Steven Gerrard donosi prednost Englezima. Owen dodaje još dva gola početkom nastavka, a konačnih Njemačka - Engleska 1:5, postavlja Emile Heskey. Kao što primjećujete, svi engleski strijelci bili su igrači Liverpoola.

Gledajući englesko gaženje Njemačke u srcu Bavarske, otac izbornika Rudija Vollera dobio je srčani udar, a Englezima su srca bila puna ponosa pa je ovaj epski pothvat ovjekovječen i u dvije pjesme: "England 5 - Germany 1" od Businessa i "Sven Sven Sven" Bella & Spurlinga.

Naravno, treći ključni minhenski događaj u povijesti engleskog nogometa odigrao se prije dva dana, 19. svibnja 2012., ali o njemu smo vam ionako već sve pisali.