Etiopijski dnevnik boksačkog šampiona: Stjepan Božić odvodi vas u Adis Abebu
STJEPAN BOŽIĆ je uoči obrane svog europskog pojasa koji je na rasporedu 18. srpnja u Umagu odlučio kondicijski dio priprema odraditi niti više niti manje nego u Adis Abebi, glavnom gradu Etiopije. I nije pogriješio. Nakon više od dvadesetak dana napornih treninga, hrvatski boksač kaže kako isijava zadovoljstvom, a iznenadila ga je ljubaznost i pristupačnost ljudi, izuzetno ugodna klima i odlični uvjeti za trening.
Nadmorska visina od 2400 metara, kaže, djeluje vrlo pozitivno na ljudsko raspoloženje. Nakon nekoliko dana prilagodbe na nove uvjete počeo se osjećati toliko dobro da je pomislio kako su zrak ili hrana prepuni opojnih sredstava.
Ne treba posebno naglašavati da su Etiopljani (uz Kenijce) najizdržljiviji ljudi svijeta, a ova zemlja je dala nebrojene atletske veličine poput Heilea Gebreselassija, dvostrukog olimpijskog pobjednika koji je čak 25 puta rušio svjetske rekorde. Uz idealnu klimu u toj afričkoj zemlji i odličan tim koji je skupio oko sebe, nema nikakve sumnje da će treći izazivač svjetskog prvaka po WBA verziji biti savršeno spreman za meč protiv Kostarikanca Genrryja Porrasa.
Da se u njemu osim vrhunskog boksača krije i vrlo talentirani pisac, shvatili smo kada smo pročitali prvi odlomak putopisa u kojem piše o svojim iskustvima s ovom dalekom zemljom. Božić će u suradnji s Indexom redovito izvještavati hrvatsku javnost o tijeku svojih priprema za jedan od najvažnijih mečeva u karijeri koji bi mu vrlo vjerojatno trebao donijeti i priliku za napad na svjetski pojas.
U prvom dijelu Božić nam je pokušao približiti prve dojmove s Etiopijom, nekim svakodnevnim stvarima s kojima se susreo odmah na početku svoje male avanture.
Klima - vječno proljeće
Klima je u Etiopiji i Addis Abebi najbolja na svijetu. Vječno proljeće. Etiopija se nalazi na ekvatoru, i netko bi pomislio da su ovdje velike vrućine,ali to baš i nije tako. Pošto je skoro cijela Etiopija na velikoj nadmorskoj visini (Addis Abeba je na 2400 m),ovdje je klima baš onakva kako bi netko poželio. Tijekom cijele godine temperatura je vrlo ugodna, između 22 i 28 stupnjeva. Navečer nekada malo zahladi, pa treba obući duže rukave, dok ste preko dana cijelo vrijeme u kratkome. Evo zadnjih par dana je nešto toplije, temperatura se popela i do 30 stupnjeva i nema niti jednog oblačka na nebu. Vlaga je dosta niska pa niti uz višu temperaturu nije pretjerano sparno. Preko noći je ugodno, nije ni sparno ni hladno - taman. Postoje i kišna razdoblja. Bas sam prije par dana doživio jedan takav period. Preko dana sunce, a u jednom periodu dana ili večeri se naoblači i padne pljusak. To je to, dalje je opet lijepo, vedro i sunčano.
Hrana - Carstvo voća, povrća i najfinije kave na svijetu
Hrana, ali naglasio bih voće i povrće su fenomenalni. U životu nisam jeo finije salate od razno raznog povrća. Razlog leži u tome jer su rajčica, salata, luk, krastavac i ostale delicije tako prirodne, mirišljave i savršenog okusa. Sokovi su jedna posebna priča. Svako jutro, to je već ritual, idemo na cijeđene sokove od manga, papaje, avokada, ananasa i guave. Ti sokovi su tako svježi i gusti da se trebaju čak jesti i žlicom. Dovoljno je ujutro popiti dva soka od miješanog voća, s naglaskom da malo pojačaju avokado, i mirni ste sigurno 4-5 sati. Istodobno su lagani, ali zasitni pa stvarno imate osjećaj sitosti satima, a nije vam preteško u želucu. Uglavnom, niti jedno jutro ne propuštam svoj prirodni cijeđeni sok koji će mi jako faliti u Zagrebu.
Navikao sam se i na njihove domaće specijalitete od mesa. Prije svega Tubs, čije se ime izgovara sa nešto između t i c - nešto kao Tcubs. To su komadići pečene janjetine s raznim vrstama povrća koji se ispeku serviraju sa Indžarom. Indžara je vrsta palačinke, kisela, na prvi okus nama Europljanima malo i bljutava. No, nakon što se naviknete vrlo je fina.
Prstima trgate Indžaru, u koju umećete komadiće janjetine. Kad sve to napravite, onda o vama ovisi hoćete li taj zalogaj umočiti u mljevenu crvenu papriku ili ne. Ja to običavam jer volim malo ljuću hranu, ali osjetljivijima ne bih preporučio. Postoji jedna interesantna stvar sa Indžarom. Ta palačinka ima u sebi, kažu domaćini, neki poseban enzim koji ih štiti od svih vrsta raka. U Etiopiji je vrlo niska stopa oboljelih od malignih bolesti, samo negdje oko 3 posto. Kad sam to čuo postala mi je još finija.
Drugi specijalitet je Ktfo. Može se jesti na više načina. Domaći ga jedu kao sirovo meso, ali to ne bih preporučio Europljanima jer bi mogli imati ozbiljnih želučanih problema. Ja sam ga jeo, ali vrlo dobro skuhanog. To je mljeveno, i vrlo ljuto meso koje se isto jede sa nekom vrstom kisele palačinke i nekom vrstom kiselog kruha. U prvi tren ti svi okusi su vrlo čudni. Kada se naviknete, ako se naviknete, jako su vam fini.
U ovu skupinu prehrambenih proizvoda sam ubacio i kavu. Kava im je najbolja koju sam ikada pio. Etiopljani su vrlo su ponosni i stalno naglašavaju njeno podrijetlo, odnosno da je baš Etiopija domovina kave. Vrlo je jaka, a često prije treninga popijem da me razbudi. Nadam se da će na granici zažmiriti na oba oka jer imam namjeru donijeti sa sobom par kila tog dragocjenog crnog praha.
U sljedećem nastavku pročitajte postoji li uopće higijena u Etiopiji i kakva su Božićeva iskustva s domaćim stanovništvom.
Uvod: Marko Petrak
Foto: Stjepan Božić
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati